Nedostaju svega četiri dana pa da 12-godišnji heroj Gračanice Mehmed Meho Šabić, zvani Beton, u svoju sudbinu upiše punih sedam mjeseci borbe za život. On ne zna kako je tog kobnog 15. jula 2017. i zbog čega planula šupa pored njegove kuće u mahali Čiriš.
Kada je došao sebi, rekli su mu da ga je iz ognja i sigurne smrti izvukao komšija i Mehin jaran Osman Adžemović.
Neviđena borba
Mehu su u subotu pred njegovom okićenom kućom u Gračanici dočekale brojne Gračanlije, među kojima su bili i načelnik Nusret Helić, školski drugovi, rodbina... Nakon svega što je doživio i preživio, opet je sa svojim ocem Nedimom, mamom Albinkom, sestrom Jasminom, starom nenom, u svojoj kući. Živ. Jak kao beton, zbog čega je i prije tragičnog događaja dobio nadimak. I opravdao ga na svoj način, pobijedio bolest kada su ga svi bili otpisali.
Ljekari su mu zbog 66 posto izgorjelog tijela, zastoja rada bubrega i duboke kome, kada su ga na životu održavali aparati, davali jedan posto šansi da će preživjeti.
Očajni roditelji nisu gubili nadu, a ni sestra Jasmina. Uradili su što je trebalo, reagirali su munjevito, pa su iz Tuzle dijete prevezli na Kliniku za dječije bolesti u Zagrebu, gdje je započela neviđena borba da se 12-godišnji Meho spasi.
- Jučer nas s Klinike zovu medicinske sestre, pitaju za Mehu. Kažu, nema im ko otpjevati “Čudna jada od Mostara grada”. Nedostaje im - priča majka Albinka.
Okićena kuća
Upravo se vratila iz grada, tražila jučerašnje izdanje “Dnevnog avaza” i na jedvite jade našla jedan primjerak, sve pokupovano zbog Mehe.
- Evo i mene na naslovnoj strani - hvali se mali heroj i čita priču o dočeku, pa ne vjeruje da ga je dočekalo toliko ljudi.
Kuća Šabića i jučer je okićena, ljudi dolaze da vide heroja.
- Imam pehar koji sam osvojio prije tri godine kao najmlađi uzgajivač sitnih životinja. Već sam pripremio prostor za uzgoj zečeva, hoću da, kada završim liječenje, imam farmu i da, kao i babo, budem šampion države - pun samopouzdanja priča ushićeni dječak.
