Odavno je poznato da su parlamentarci u BiH na svim nivoima najplaćeniji u regiji, ali i da najmanje rade. Njihov posao u zemlji kakva je naša jedan je od najprivilegiranijih, počevši od visine plaća do raznih drugih naknada koje primaju.
Zakone koji su im omogućili da je svaki njihov dan tokom mandata u klupama Parlamentarne skupštine BiH, bili oni ili ne bili na radnom mjestu, preplaćen, krojili su uglavnom sami sebi.
Prva pozicija
Istražili smo ko su rekorderi po broju godina parlamentarnog staža, ali i stotinama hiljada maraka koje su se slile u njihove džepove.
Uvjerljivo prvu poziciju u Parlamentu BiH drži Halid Genjac, inače predsjednik Glavnog odbora SDA. Genjac, ljekar koji je prije agresije specijalizirao ginekološku citologiju, u struci je radio do 1995. godine. A potom je zaplovio političkim vodama.
Otkako je 1996. na prvim poslijeratnim izborima prošao u Predstavnički dom BiH, Genjac se do danas održao u parlamentarnim klupama. Prolazi 22. godina, a on je sve to vrijeme primao u prosjeku 5.000 KM mjesečno, što znači da je zaradio najmanje 1,3 miliona KM.
Genjca sa 20 godina staža u Parlamentu BiH prati Šefik Džaferović, po zanimanju pravnik, kojeg je SDA 1998. postavila u Dom naroda dva puta na tada dvogodišnje mandate, a od 2002. do danas Džaferović je poslanik u Predstavničkom domu. Ove godine on obilježava pune dvije decenije od ulaska u Parlament, a za to vrijeme zaradio je najmanje 1,3 miliona KM.
Treće mjesto u „top 10“ parlamentaraca s najdužim stažem zauzima Martin Raguž, delegat HDZ-a 1990, koji obilježava 16 godina otkako je prvi put izabran u Predstavnički dom. Tamo je prvi put ušao 2002. godine, pa je biran još jedan mandat, a u Dom naroda njegova stranka ga je instalirala ovaj i prošli mandat. Raguž je diplomirani politolog i za dosadašnje parlamentarne karijere inkasirao je oko 960.000 KM.
Zaštićene plaće
Četvrto mjesto parlamentaraca s najdužim stažem i najvećim primanjima dijele Dušanka Majkić iz SNSD-a, koja je po zanimanju ekonomistica, te Momčilo Novaković, ekonomista iz NDP-a, koji su u Parlamentu već 14. godinu. Za to vrijeme isplaćeno im je ukupno po 840.000 KM.
Još pet poslanika koji su duže od deceniju u Parlamentu BiH, tačnije s okončanjem ovog mandata navršit će 12 godina parlamentarnog staža su Denis Bećirović (SDP), historičar, Milica Marković (SNSD), profesorica, Šemsudin Mehmedović (SDA), inžinjer mašinstva, Lazar Prodanović (SNSD), ljekar, te Salko Sokolović (Nezavisni blok), inžinjer organske tehnologije. Oni su u PSBiH zaradili najmanje po 720.000 KM.
Sve ove činjenice govore nam da je samo 10 parlamentaraca u Državnom parlamentu u posljednje dvije decenije državni budžet koštalo oko devet miliona maraka. Naravno, cifra je još basnoslovnija kada se uzmu u obzir i ostali parlamentarci, kako na državnom tako i na entitetskim i kantonalnim nivoima.
Parlamentarci često svoje visoke plaće pravdaju time da zakon i ustavi ne dozvoljavaju njihovo umanjenje, ali malo je onih koji su spremni na odricanja barem u humanitarne svrhe, poput, primjerice, Zaima Backovića, poslanika BPS-a, koji svoj paušal usmjerava za stipendiranje studenata.
Također, treba spomenuti da je Mirsad Mešić, poslanik SDP-a, svoju otpremninu usmjerio u humanitarne svrhe.
Bivši poslanici
Prije ovog saziva rekorderi po broju godina, i to po 12, u Parlamentu BiH bili su Hilmo Neimarlija iz SDA, Beriz Belkić i Azra Hadžiahmetović iz SBiH, Milorad Živković iz SNSD-a te Zlatko Lagumdžija iz SDP-a. Tako su i oni izašli s računima uvećanim najmanje za po 700.000 KM.
Jedinstveni Radončićev primjer
Fahrudin Radončić, lider SBB-a i delegat u Domu naroda PSBiH, jedan je od rijetkih političara u BiH koji su u politiku ušli bogati. Brojni su primjeri u kojima je Radončić pokazao društvenu odgovornost te iz svog džepa finansirao brojne humanitarne akcije i liječenja oboljelih. Samo jedan od posljednjih takvih je preuzimanje brige za školovanje 20 srebreničkih učenika i studenata koje će stipendirati mjesečno sa po 500 KM.
Također, u vrijeme dok je bio ministar sigurnosti BiH, odrekao se ministarske plaće u mjesečnom iznosu većem od 4.000 KM, koji je uplaćivao sindikatima policije, a u bh. institucijama poznat je i po tome što nikada nije uzimao dnevnice za službena putovanja.