Sa 91 godinom na plećima vitalni Asim Hadžialagić, najbolji fudbaler i strijelac Kozare svih vremena, bez naočala svakodnevno radi sve ono što upola mlađi od njega ne bi mogli. 

Posjetili smo ga nenajavljeno i zatekli ga kako, uz kafu, čita „Dnevni avaz“. Na stolu hrpa alatki - ručna bormašina, turpije, odvijači... Tu je i enciklopedija nogometa, koja, također, potvrđuje da je Asim najveća bosanskogradiška nogometna legenda. Ovaj put, objektiv našeg fotoaparata krenu ka specijalnim mašinama. Asimovih ruku djelo.

Opruge i zupčanici

- Ove dvije mašine napravio sam prije 63 godine. Ova s valjcima služi zlatarima. Za tili čas ona napravi dvije zlatne burme. Eh, koliko je parova „vjenčala“ ova moja mašinica. A napravio sam je 1955. godine u Kaznenopopravnom domu Stara Gradiška, gdje sam i radio - kaže Hadžialaga.

Tu je i druga mašina. Radi na zrak i služi za modne detalje. U funkciji je, također, šest decenija.

- Smislio sam i konstruisao ovu mašinu, koja skoro da može stati u džep. Služi za presvlačenje dugmadi, broševa i raznih ukrasa. Najviše je presvukla dugmadi za ženske kapute i bunde. Žene na nekoj reviji vide nešto lijepo i eto ih meni - kroz smijeh govori Asim.

Ovaj visokokvalificirani mašinski bravar kaže da mu se ništa ne može oteti iz ruku. Nema kvara na bilo kojoj mašini koji ne zna popraviti. I danas je sposoban iskonstruirati nešto novo.

U kući u kojoj Asim živi sam na sve strane poredani su pehari, crno-bijele sportske fotografije, nogometne lopte. Kada zamori oči i ruke baveći se preciznom mehanikom, Hadžialaga uzme loptu i žonglira.

- Uglavnom žongliram u kući. Ako izađem vani s loptom, ovi mladi me gledaju kao da sam s druge planete. Bez fudbala ne mogu ni u desetoj deceniji - priča Hadžialaga.

Kozarina legenda, osnivač je bosanskogradiških crveno-bijelih, a igrao je 21 godinu i dao 1.003 gola.

Posebno mjesto

- Prijatelji mi govore da sam dao samo 1.000 golova, a da sam ova tri dodao i da oni ne važe. A ja im odgovorim da postignu samo desetinu mojih golova i skinut ću im kapu – uz osmijeh govori Asim.

Asim Hadžialagić Hadžialaga dugo je radio u nekadašnjem gigantu „Radnik“ kao šef održavanja. Svojim inovacijama često je unapređivao proizvodnju. Redovan je i na tribinama svoje Kozare, koja mu je, kako kaže, zauzela posebno mjesto u srcu.

A za primjerke „Dnevnog avaza“ zahvalan je rođaku Hikmetu Hadžialagiću, profesoru i dugogodišnjem direktoru u školstvu. Hikmet mu svaki drugi dan donese po dva broja omiljenih novina, uvjeri se da je zdrav i razmijeni s njim nekoliko riječi.

Svaka čast Vinku Marinoviću

Hadžialaga svakodnevno prati nogometna dešavanja širom planete. Ipak, srce ga vuče, pa najčešće prati „Zmajeve“.

- Svaka čast Vinku Marinoviću. Em je iz mog grada, em igrao kao i ja za Kozaru, a izrastao je već u trenerčinu. Vinko je budućnost našeg fudbala. Bit će on drugi Murinjo - kaže on.

Otac je dvije kćerke, jedna je u njegovom gradu, druga u Ljubljani. Raduje se jer mu u goste dolazi unuka iz Dubaija