Bog je milosrdan, uvijek otvoren praštanju, ali čovjek mora priznati grijeh i grijeha se odreći da bi dobio oproštenje, kaže u uskršnjem intervjuu za „Dnevni avaz” vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić šaljući poruku vjernicima povodom velikog katoličkog blagdana.
- Među nama, ljudima, je da izgradimo pomirenje, ali moramo poći od priznanja istine. Na laži i mitologiji se ne gradi pomirenje, niti se vraća povjerenje. Mislim da ima ljudi koji su spremni na proces izgradnje mira, ali mora se hrabro suočiti s istinom i svaki čin nazvati pravim imenom. Prirodno je da čovjek teži izgradnji mira, ali mora se poći od čvrstih temelja, a to su istina, pomirenje i vraćanje povjerenja. Ako nema jednakosti, teško se može graditi povjerenje - ističe kardinal.
Srca roditelja
U kakvim okolnostima bosanskohercegovački katolici, Hrvati, dočekuju ovogodišnji Uskrs?
- Bez obzira na okolnosti, Uskrs je temelj naše vjere. Ako se želimo suočiti s izazovima života, važno je u slavlju Uskrsa ojačati vjeru, otkriti smisao žrtve i iz nutarnjeg uvjerenja graditi život na načelima vjere i morala. Sigurno da okolnosti mogu pospješiti slavlje, a bit slavlja je u vjeri u svakom ozračju.
Po čemu, uvaženi nadbiskupe, pamtite Uskrse Vašega djetinjstva? Kad ta vremena poredite s ovim današnjim vremenima, što biste rekli? Jesmo li samo nostalgični za bivšim vremenima ili su uistinu bila puno drugačija, s više uvažavanja, vrijednosti, emocija?
- Kada sam rastao kao dijete, s posebnim osjećajima nosim pamćenje na ozračje u obitelji. To ozračje je činilo radost djetinjstva, posebno jer su roditelji imali za nas vremena. Nismo imali toliko materijalnih dobara, ali smo imali srca oca i majke, i radost braće i sestara u zajedništvu. Nažalost, takav Uskrs danas djeca ne doživljavaju, jer se sve materijaliziralo, a srca je premalo u relacijama.
Politički razgovori svode se na pitanje izmjene Izbornog zakona, o tome ko ima više, a ko manje prava, ko će ugrabiti više procenata na idućim izborima. O svemu se govori, o čovjeku najmanje. Kako na to gledate?
- Temelj izgradnje društva počiva na stvaranju ozračja gdje se istinski poštuje dostojanstvo čovjeka, i ljudska prava i jednakopravnost. Svi se kunu u Dejton, a u biti uzimaju si samo ono što njihovim interesima treba. Nema zdravog društva bez dostojanstva čovjeka i dostojanstva obitelji. Nije grijeh ako se svaki čovjek i osjeća da pripada jednom narodu. Priroda veli da „svaka ptica svome jatu leti“. Ali, to ne znači da moramo stvarati borbu i mržnju i nejednakopravnost. Ne može stranka biti važnija od naroda.
Prljava igra
Ipak, sigurna sam da Vi ne gubite nadu, da vjerujete da možemo bolje, možemo zajedno, možemo drugačije. Kako to ostvariti, na koga se osloniti, gdje tražiti podršku?
- Sve se može ako se hoće. Ovdje se neće zajedno poštujući drugoga i drugačijega. U tome ima i međunarodne prljave igre, koja poteže krive poteze, ali nema hrabrosti da to ispravi. Mi, biskupi, u Katoličkoj crkvi smo pozvali na jednu pojačanu molitvu, da izmolimo stabilni mir i jednakopravnost.
Pred nama su izbori, šta poručujete ne samo Hrvatima katolicima već i svima kojima je BiH na srcu, njihova domovina?
- Nakon jednoumlja, gdje nije bilo demokracije, došao je kruti rat, a onda nakon rata smo nasilu pristupili izborima i nismo sazreli u demokraciji. Zato je teško nešto preporučivati u ovom ozračju. Najvažnije je da ljudi izađu na izbore u što većem broju, te od onih koje izaberu da traže ostvarenja demokratskih načela te da stvore uvjete ostvarenja ljudskih prava i čovjekovog dostojanstva.
Što poručujete katolicima ovog Uskrsa? Koja od Vaših poruka mora doći do svakoga od njih?
- Ja samo prenosim ono što jest Uskrs. Isus je svojim uskrsnućem pobijedio zlo i smrt, time je osmislio čovjekov hod u patnjama i otkrio smisao smrti, jer po Uskrslom Kristu vjerujemo u vječni život. Zato tu svetkovinu doživljavamo kao svetkovinu svjetla, života i istinske nade. Danas treba vratiti ljubav prema životu i otvorenost životu. Društvo mora vrednovati život i pomoći da se čovjek ostvari u svojoj ljudskosti.
Evropa nije rađala djecu i sada im treba radna snaga pa nas perfidno usisavaju
Nije to problem samo katolika, već svih u BiH, odlaze nam mladi, odlaze stari, beznadni smo, pesimistični. Kako tome stati ukraj? Kako ljudima dati nadu? Gdje je nada?
- Takvo stanje je donijela ova nestabilna politika i stalna napetost, što stvara osjećaj nesigurnosti. Ljudi su se umorili slušajući na medijima samo te crne vijesti svađe i napetosti. Mnogi roditelji, promatrajući svoju djecu, ne žele da odrastaju u takvoj atmosferi. Koliko god je zaposlenje važan čimbenik, moramo priznati da kompletne obitelji odlaze iako imaju i zaposlenje i dobra primanja. Uz to napeto stanje postoji i klima odgoja. U obiteljima se djeca i mladi ne odgajaju za život nego za uživanje, i čim ne mogu uživati, bježe od toga stanja. Posebno je zabrinjavajuće ozračje oko izgradnje ljubavi prema svojim korijenima i svojoj grudi. Ljudi su živote davali braneći tu grudu, a sada je napuštaju. Postoji i čudna klima da oni koji su htjeli da nas nema, te što nisu uspjeli ratom sada to nastavljaju iseljavanjem. Posebno moram reći da Europa nije rađala djecu i sada im treba radna snaga pa nas perfidno usisavaju, ne trebaju ništa ulagati, dobiju gotove ljude i radnu snagu.
Čovjek zrači onim što u sebi nosi
Papa Franjo ističe kako je reforma srca smisao ne samo unutar reforme Crkve već općenito. Kad radimo nešto dobro, kod nas se govori da radimo „iz srca“. No, čini se da to olako izričemo, da više govorimo nego što radimo?
- Vrlo brzo možemo prepoznati u susretu s čovjekom da li pristupa samo s interesom ili unosi srca u odnosu s ljudima. Čovjek zrači onim što u sebi nosi. Ako istinski nosi dobro srca, zrači dobrotom i s takvim ljudima je ugodno živjeti. Ljudi ogorčeni i zatrovanog srca zrače zloćom, te se čovjek neugodno osjeća pokraj takvih ljudi.
