Advokatski tim Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, s Asimom Crnalićem na čelu, danas je u Sudu BiH iznio završne riječi odbrane, u kojima je naglašeno da će ovaj krivični predmet ući u anale bosanskohercegovačkog pravosuđa zbog ogromne zloupotrebe instrumentarija krivičnog procesnog prava.

Uz to, advokati su precizirali da tužilac Božo Mihajlović niti u jednoj tački optužnice nije uspio dokazati montirane navode te su predložili da se donese oslobađajuća presuda.

Advokatica Almina Pilav, u svom dijelu izlaganja, navela je da je ovo predmet kojem je prethodilo teško kršenje ljudskih prava, prije svega presumpcije nevinosti, kao temeljnog principa svakog sudskog postupka, a potom i prava na privatnost i porodični život.

SDA-ovci najavili hapšenje

Ona je pojasnila da je Keljmendi 5. maja 2013. godine uhapšen na Kosovu na osnovu crvene Interpolove potjernice zbog optužbi za ubistvo Ramiza Delalića, a ta vijest je objavljena u svim medijima, ne samo u BiH već širom svijeta.

- Upravo ova vijest je poslužila visokim zvaničnicima SDA i političkim protivnicima za nastavak medijske harange protiv Radončića. Ovo, iako je već kao tadašnji ministar sigurnosti BiH, s nadležnim obavještajnim i policijskim agencijama bio u toku lociranja i hapšenja Nasera Keljmendija. To ilustrira njegova izjava od 6. maja 2013. godine za „Al Jazeeru Balkans“, kada je rekao: “To su plodonosni rezultati upornog rada sigurnosnih službi BiH, Tužiteljstva, i ja, kao ministar, želim da naglasim ulogu naše obavještajne službe OSA-e, koja ga je locirala” – navela je Pilav.

Godinu kasnije, kako je pojasnila Pilav, uslijedilo je javno objavljivanje optužnice protiv Keljmendija, koju je Endrju Hjuz (Andrew Hughes), tužilac EULEX-a, podnio.

- Iako je, kao ministar sigurnosti BiH, imao 24 sata neposrednu policijsku zaštitu i pratnju u svojstvu VIP osobe od strane Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, u toj istrazi je, zahvaljujući neistinitim navodima Tužilaštva BiH, Radončić tretiran kao nedostupan svjedok – istaknula je advokatica.

Teško kršenje ljudskih prava

U svom izlaganju, Pilav je navela da je svjetski poznata advokatica iz Londona Melinda Tejlor (Taylor), zastupnica Radončića na Kosovu, uputila zahtjev Osnovnom sudu u Prištini da Radončić dobije i koristi u svoju odbranu Presudu u predmetu protiv Keljmendija.

Advokat Dragan Barbarić je pojasnio da navod optužbe o postojanju dogovora između Radončića i Dautbašića, da navedu svjedokinju Sarić na davanje lažnog iskaza, nije potkrijepljen niti jednim dokazom.

- Optužba nije uspjela dokazati niti jednu od navedenih radnji koja bi činila obilježje krivičnog djela Ometanje rada pravosuđa. Prije svega, ova radnja izvršenja bazira se na lažnom iskazu osobno motiviranog i montiranog svjedoka optužbe Sarić i njenoj trgovini s tužiocima Čamparom i Mihajlovićem. Trgovina između Sarić i tužilaca Čampare i Mihajlovića je za cilj imala tužiteljsku pomoć njoj u cilju izbjegavanja njene bilo kakve odgovornosti za smrt pacijenta Sabahudina Hukare (kojeg je ona medicinski zbrinula u noći njegove smrti 20/21. decembra 2015. godine) i rješenje njenog statusa specijalizanta na Maksilofacijalnoj hirurgiji UKCS-a. Zauzvrat, Azra Sarić je trebala (što je i učinila), dovesti Radončića u vezu sa slučajem ubistva Delalića posredno, preko Keljmendija i postupka na Kosovu – pojasnio je Barbarić. Dodao je da Radončić nije putem „Avaza“ mogao vršiti pritisak na Sarićku, što su potvrdili svojim svjedočenjem novinar Kenan Kešmer i Faruk Vele, bivši glavni urednik, kao i činjenica da je Radončić znao za Hukarinu smrt dva dana prije nego što je objavljena u ovoj novini, ali uopće nije htio tu informaciju saopćiti novinarima, koji su vijest objavili tek kada su vidjeli na portalu Vijesti.ba.

Barbarić je, također, naglasio da Radončić nikada i na bilo koji način nije uspostavljao bilo kakav kontakt sa Zijadom Hadžijahićem.

- Nema dokaza o tome da je Radončić poduzimao bilo kakve radnje u cilju zastrašivanja ili bilo kakvog utjecaja na tužioce koji postupaju u predmetima protiv njega. Radončić nikada nije ništa obećavao Hadžijahiću, pogotovo da će za njegovu navodnu uslugu posredovati i utjecati da Predsjedništvo BiH na poziciju ambasadora imenuje njegovu suprugu. I o tome nema dokaza u sudskom spisu – kazao je Barbarić.

Sarićka imala lične motive

On je analizirao i način na koji su tužioci Mihajlović i Čampara iskoristili Sarićku za montirani proces.

- Sarić je „osobno motivirani” i „montirani” glavni svjedok optužbe vrlo upitnog kredibiliteta. Iz iskaza svjedoka odbrane evidentno je da se družila s osobama iz kriminalnog miljea, slušala njihove razgovore, bila u ljubavnim vezama s osobama koje su u Sarajevu bile poznate po najtežim krivičnim djelima i izdržanim zatvorskim kaznama. U jednom slučaju, prisustvovala je ubistvu jedne osobe kojoj je pružila prvu medicinsku pomoć. Od strane najbliže rodbine Ramiza Delalića i od njemu najbližih prijatelja imala je ozbiljnih problema i prijetnji što je prijavila u policiji. Sarić je po danu prodavala razne lijekove i medicinske preparate za potrebe “Farmavite”, dok je, najčešće kroz noćna dežurstva, obavljala specijalizaciju na KCUS-u – rekao je Barbarić te je dodao da su pripadnici SIPA-e ishitreno povjerovali njenim izmišljenim tvrdnjama, bez ikakve provjere.

U završnoj riječi, Barbarić je nadalje naveo da je Sarićka potvrdila da u vezi s Radončićem nema nikakvih saznanja.

- Kontradiktornosti u iskazima Sarić i tužioca Čampare su više nego očite (kao da pričaju o dva potpuno različita događaja). Sarić kaže da je 18. decembra 2015. komunicirala telefonom s tužiocem Mihajlovićem koji je bio na putu, dok Čampara kaže da je Mihajlović bio u svojoj kancelariji i da su on i tužilac Čavka odveli Sarić do kancelarije Mihajlovića (objašnjavajući mu kako žena ima problema), koji tada preuzima Sarić. Tužilac Mihajlović nije mogao biti istovremeno i u svojoj kancelariji i na putu (Split ili Makarska), a ako je tužilac Mihajlović bio na putu, onda tužilac Čampara nije mogao Sarić odvesti u Mihajlovićevu kancelariju – kaže Barbarić.

Od Ahmetovića do Izetbegovića: Radončić se na svaki način trebao ukloniti s političke scene

Protiv Radončića je vođena i neviđena medijska haranga, a sve je počelo kada je u to vrijeme odlazeći ministar sigurnosti BiH iz SDA Sadik Ahmetović 2012. godine dao izjavu medijima u kojoj je rekao: “Bit ću direktan: ima elemenata za privođenje Fahrudina Radončića.“

- Bakir Izetbegović, dugogodišnji Radončićev politički rival, nastavio je harangu, izjavivši 13. aprila 2013. godine u “Oslobođenju”: “Prije par dana svjedokinja pod zakletvom u Tužilaštvu BiH optužila je ministra sigurnosti da naručuje ubistva.”

Posebno je pitanje kako je jedan političar, predsjednik jedne stranke i član Predsjedništva BiH uopće mogao znati spol svjedoka i šta je osoba, iz zločinačke organizacije Turković, Šejla Jugo izjavila prije nekoliko dana u Tužilaštvu BiH – zapitala se Pilav.

- Fahrudin Radončić je potom mjesecima javno žigosan s jasnim ciljem potpunog uklanjanja s političke scene u BiH – rekla je Pilav.

Već na prvom ročištu otkrivena montaža

- Pošto je tužilac Božo Mihajlović zastupao optužnicu, odbrana tada osumnjičenog Fahrudina Radončića je odmah, u prvom pojavljivanju pred Sudom BiH (ročište održano 27. januara 2016. godine povodom Prijedloga tužioca Mihajlovića za određivanjem mjere pritvora), zatražila njegovo izuzeće i javno ga optužila da je fabricirao i montirao dokaze u svrhu političke eliminacije Fahrudina Radončića iz političkog života u BiH. Odbrana je tada javno rekla da se radi o režiranom i politički montiranom procesu, što tvrdi i danas – kazao je advokat Muhidin Kapo.

Tužilac Mihajlović transkripte dao “Klixu”?

Advokat Kapo, u svom dijelu završene riječi, osvrnuo se i na dostavljanje transkripata presretnutih telefonskih razgovora i njihovim javnim objavljivanjem na portalu “Klix.ba.“

- Istoga dana kada je Radončić uhapšen, osim toga što mu je prekršena pretpostavka nevinosti, prekršeno mu je i pravo na poštivanje privatnog života. Vrlo je indikativna činjenica da tužilac Mihajlović nikada nije pokrenuo istragu o tome, mada se radi o strogo povjerljivim informacijama kojima je raspolagao ograničen broj osoba – naveo je Kapo.

Bespotrebno maltretiranje maloljetnika

- Nije bilo nikakve stvarne i pravne potrebe da se Radončić hapsi uz angažman Specijalne policije niti da se angažira Specijalna policija na pretresu u redakciji „Dnevnog avaza“, nošenje fantomki i dugih cijevi. Još manje je bilo potrebe za angažmanom Specijalne policije na pretresanju Radončićevog stana, kada je njegov malodobni sin zadržan u istoj prostoriji s maskiranim specijalcima u trajanju duljem od dva sata i bez mogućnosti kontakta s drugim roditeljem. U pitanju je bila samo bespotrebna manifestacija sile – rekao je Kapo.

Kako je Turković znao za hapšenje?

- Važno je napomenuti i nevjerovatan događaj da vođa zločinačke organizacije Zijad Turković, svojim pismom upućenom Radončiću, lično najavljuje hapšenje. Pod naslovom “Grudva je krenula”, on je 13. januara 2015. godine napisao: “Arkane, bašum-sagosum, primi moje saučešće. P. S. Grudva je krenula.” I gore od toga, Zijad Turković je, zloupotrebljavajući nemar pritvorskog osoblja, došao u posjed mobitela i više puta, SMS-ovima i pozivima upućivao prijetnje smrću Radončićevoj supruzi – kaže Kapo, koji je objasnio da se Turkoviću zbog ovih prijetnji trenutno sudi u Sarajevu.

Crnalić: Šef advokatskog tima Fahrudina Radončića

Iskaz Delalićeve supruge

- Neophodno je cijeniti iskaz Ehlimane Delalić, supruge ubijenog Ramiza. Ona je, na pitanje advokata Asima Crnalića da li je Delalić neposredno prije ubistva živio u zajedničkom domaćinstvu s obitelji, odgovorila: „Da.“ Na pitanje je li njen suprug poznavao Azru Radončić, Ehlimana Delalić je odgovorila: „Moj suprug nije poznavao Azru Radončić“, a na pitanje da ju je poznavao, da li bi to ona znala, kazala: „Da. Da.“ Na upit da li ima informacije da su njen suprug i gospođa Azra Radončić bili u nekakvom odnosu, Ehlimana Delalić odgovorila je: „Da Vam kažem, moj suprug je na onom svijetu, ja sam živa, odgovorno tvrdim i kunem se da moj suprug nikada niti je spomenuo i nit' je to istina i strašno mi pada teško to pitanje, jer mi je bilo još jednom postavljeno to pitanje.“ 

Zaljubljeni Džibrić lažno prepadao Sarićku

- Tužilaštvo tvrdi da je svjedokinja Sarić bila uplašena i da je prijavila prijetnje. Međutim, jedina prijetnja koju je dobila Sarić upućena joj je od Elvira Džibrića iz Tuzle, koji se pred Sudskim vijećem izvinio branjenicima zato što je Sarićki slao lažna upozorenja kako bi joj se približio i udvarao. Pogrešno je stajalište Tužilaštva BiH da svjedočenje Džibrića nije relevantno za ovaj postupak. Hipotetičke prijetnje Džibrića, odnosno zastrašivanje koje je on izvršio prema Azri Sarić, utjecale su na istražne organe, jer su oni stekli uvjerenje da Azri Sarić prijeti i da ju zastrašuje Fahrudin Radončić. Džibrić se zbog toga pred ovim sudom izvinio svim optuženima i rekao da nije pretpostavio koliko njegova neozbiljnost može koštati nevine ljude – rekao je Barbarić.

Svjedok Žujo bio priveden!? 

- Nije teško za zaključiti da je 19. 12. 2015. godine svjedok Žujo bio uhapšen i priveden u prostorije SIPA-e, gdje su ga dočekali jedan državni tužilac i dvoje inspektora SIPA-e. Taj zaključak proizlazi iz obraćanja inspektora Čomora prema Žuji, kada Čomor govori Žuji zašto ga traži i govori mu, „da ga pozivamo i razloge pozivanja“ i „da se razlozi za pozivanje ne trebaju detaljno saopćiti otprilike i ukratko, i to je sve“. Isto tako, Sabahudin Žujo ne bi „lut`o“ po Istočnom Sarajevu (kako kaže inspektor Čomor, i opravdavao policijsku pratnju) jer je Žuji veoma dobro poznat lokalitet na kojem se nalaze prostorije SIPA-e (slučaj „Bosnalijek“). Na kraju (ne ulazeći u rad i tehnike rada inspektora SIPA-e), čemu prisutnost troje inspektora SIPA-e i jednog državnog tužioca za jednu procesnu radnju uzimanja izjave od jednog svjedoka – rekao je Barbarić.

On je dodao da Odredbom člana 81. stava 2. ZKP-a BiH imperativno propisano da se svjedok o svjedočenju obavještava pisanim putem, da pisani poziv za svjedočenje svjedoku dostavlja tužilac, odnosno Sud, da se u pisanom pozivu svjedok obavještava o tome da se poziva u svojstvu svjedoka, obavještava se o mjestu i vremenu kada se treba odazvati pozivu kao i o posljedicama neodazivanju po pozivu.

O imenovanju ambasadorice 

- Potpuno je netačna teza Tužilaštva BiH da su optuženi znali da će sjednica Predsjedništva BiH biti održana 12. 01. 2016. godine. To Tužilaštvo nije dokazalo, što potvrđuju prisluškivani razgovori Radončića s pomenutim osobama, od kojih traži informaciju da li je neko, u ime SBB-a, poslao oficijelni prijedlog na formularu za imenovanje ambasadorice u Sloveniji. Da je gospodin Radončić imao odnos s gospodinom Zijadom Hadžijahićem i njegovom suprugom, kako je to opisalo Tužilaštvo, onda bi njemu imenovanje gospođe Hadžijahić bilo dovoljno važno da zna sve pojedinosti u vezi s tim imenovanjem, a iz presretnutih razgovora vidi se da Radončić ispituje svoje saradnike šta se dogodilo s tom kandidaturom. Uostalom, gđa Hadžijahić je diplomatsku karijeru ostvarila kao kadar SDA, pa i sam predsjednik Izetbegović je, u komunikaciji s Fahrudinom Radončićem, rekao: „Ta žena nam je najreferentnija“, a Radončić je kazao: „Imam ja pet kandidata, ima drugih kandidata“ i „Neka žena razmisli“.

U vezi s popratnim kadrovskim aktima u kojima su zvanično predlagani kandidati za državne, federalne ili kantonalne ministre, kao i druge imenovane funkcionere, treba napomenuti da u slučajevima kada bi otišao službeni prijedlog prema SDA, odmah bi se informacija Pres-centra SBB-a o tome obavezno dostavljala javnosti. Tako je bilo kod kandidature Ismira Juske, Bakira Dautbašića, federalnih ministara Veska Drljače, Edite Đapo, Zlatana Vujanovića i Nermina Džindića. Naravno, s obzirom na to da za imenovanje ambasadorice u Sloveniji nikada nije postojao pismeni prijedlog, o tome ništa nije moglo, niti je bilo objavljeno – pojasnio je Barbarić. 

Radončić ironično odgovorio “hvala”

Iz dokaza Tužilaštva proizilazi, objasnio je Barbarić, da je član Predsjedništva BiH, gospodin Bakir Izetbegović, za ambasadoricu BiH u Republici Sloveniji predložio gospođu Nermanu Hadžijahić. Prijedlog Bakira Izetbegovića jednoglasno je usvojen na sjednici Predsjedništva BiH, koja je održana 12. januara 2016. godine, što se vidi iz stenograma 18. redovne sjednice Predsjedništva BiH od 12. 01. 2016. godine, koji je Tužilaštvo BiH izvelo kao svoj dokaz u ovome postupku. Važno je naglasiti da je, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH isključivo nadležno za imenovanje ambasadora. 

Gospodin Izetbegović je 12. 01. 2016. godine u 15:04:07 poslao SMS poruku gospodinu Radončiću sadržaja: „Imenovali smo ambasadorku u Sloveniji“, na koju mu je Fahrudin Radončić odgovorio kratko: „Hvala.“ Radi se o ironičnom i neuobičajeno kratkom odgovoru u odnosu na njihove komunikacije, koje su bile mnogo duže i sadržajnije. Iz te jedne riječi vidljiv je Radončićev otklon, koji je kasnije iskazao u komunikacijama s Fuadom Čibukčićem, Safetom Oručevićem i Azrom Halilović od 14. 01. 2016. godine, u kojima je tvrdio da mu je „Bakir podvalio“.

- Primjerice, sve Izetbegovićeve SMS poruke koje su dokumentovane počinju riječju “Selam”, a Radončićevi odgovori – shodno vjerskoj obavezi – s “Alejkumu selam.” To se jedino nije dogodilo u ovoj SMS prepisci, za koju je Radončić pred Vijećem i rekao da je odgovor “Hvala” bio ironično konotiran – pojasnio je Barbarić.