Memorijalni centar Potočari: Tišina glasnija i jača od bilo kakvog vriska (Foto: A. Durgut)

Pritisnite "PLAY" za reprodukciju zvuka.

POTOČARI U mezarje će danas biti spušteni i ostaci četvorice mladića koji nisu bili ni punoljetni kad su ubijeni

Bol i tuga koji ne prolaze i nikad i neće: Danas ukop 35 žrtava genocida u Srebrenici

Autor: E. D. A.
11.07.2018 08:24
A
A
A

Dočekali smo i ovaj 11. juli. Bol, strepnja i nemir koji bukte u nama od 11. jula 1995., kada je počeo i izvršen genocid u Srebrenici, ne prolaze i ne smiruju se. I nikad i neće. Iako su prošle 23 godine otkako je pred očima Evrope i svijeta ubijeno najmanje 8.372 Srebreničana, mahom muškaraca svih dobi, od dječaka do djedova, u Srebrenici se sve te smrti na 11. juli svake godine ponovo oplakuju.  

Tako će biti i danas, kad će u tišini Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, glasnijoj i jačoj od bilo kakvog vriska, biti klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka još 35 žrtava genocida.

Jedna kost

Na hiljade ljudi ispratit će žrtve na posljednji ovozemaljski put, koji se završava u potočarskoj dolini bijelih nišana, gdje bi njihove duše trebale naći smiraj među mezarjima ranije ukopanih 6.575 srebreničkih sinova, očeva, braće, sestara.

Iako sjećanje na julske dane prije 23 godine u Srebrenici ne blijedi ni kod preživjelih Srebreničana, ali i svih drugih koji shvataju da su u tom gradiću u julu 1995., zajedno s više od 8.372 Bošnjaka, ubijeni i nada u čovječniji i humaniji svijet, današnji dan ipak je prepun posebnih emocija. Onih koje naviru uz prizore iskopanih mezarja i položenih tabuta, nad kojima se otimaju uzdasi i suze preživjelih majki, sestara, sinova, kćerki…

Jer, nema srebreničke porodice, kao i većine porodica iz susjednih podrinjskih općina koje su tokom agresije na BiH spas potražile u Srebrenici, a da u julu 1995., na stratištima širom Podrinja, nije ubijeno po nekoliko njihovih članova. Pobijene su čitave porodice, o čijem postojanju svjedoče samo imena uklesana na nišanima iznad njihovih mezara. 

A i u mnogima od njih tek je jedna ili po nekoliko kostiju, pronađenih proteklih decenija i koje su najbliži ukopali u strahu da neće dočekati da pronađu i ostale. A onih za kojima se još traga nakon što su ubijeni prije 23 godine, još je najmanje hiljadu.

Među srebreničkim majkama koje više od dvije decenije prekopavaju grobnice i traže makar jednu kost svoga djeteta je i Hajra Ćatić, majka ubijenog srebreničkog radioamatera i pjesnika Nihada Nine Ćatića.

Ponovno ubijanje

- Da mi je samo da pronađem jednu kost svog sina Nihada, ja bih je ukopala. Pune 23 godine ja tragam za njegovim posmrtnim ostacima, posebno zato što znam da je ranjen u mjestu u poznatom napadu na kotu Bukva i da je posljednji put živ viđen na lokalitetu Bokčinog potoka, ali uzalud. Svaki 11. juli za mene je ponovno ubijanje mog sina. Čini mi se da bih njegovu smrt lakše preboljela da mogu otići na njegov mezar - kroz suze nam i ovog puta govori Hajra Ćatić.

Većina žrtave koje će danas biti ukopane, imale su 1995., u prosjeku, između 20 i 30 godina. Četvorica njih u smrt su odvedeni, a bili su još djeca, ni punoljetstvo nisu proslavili. Za njima i svima nedužno ubijenima i danas plaču i zemlja i nebo bosansko. I sve duše bosanske, koje su svakog 11. jula, više nego drugim danima, svjesne da je sudbina Srebreničana ubijenih u genocidu, bila namijenjena svima nama. Zato, uspravimo se i potrudimo se da nikad više ne ukopavamo ubijene i žrtve.

I nadajmo se da u generacijama koje dolaze u ovoj zemlji, nikad više neće biti dželata koji će uzeti bilo čiji život.

Majka nije dočekala ukop trećeg sina  


  • Mirsad Mujčinović sa suprugom: Vratile se slike iz jula 1995.
    Mirsad Mujčinović sa suprugom: Vratile se slike iz jula 1995.

Mirsad Mujčinović danas će na vječni počinak ispratiti trećeg brata Nesada Mujčinovića. Kad je ubijen, imao je 22 godine. Mirsad je ranije već ukopao dvojicu braće i oca. S bratom Nesadom prije 23 godine u Fabrici akumulatora rastao se posljednji put. Ni slutio nije tada da će ga na istom mjestu ponovo “sresti” nakon skoro dvije i po decenije. Ali, nažalost, u tabutu, koji je Mirsad jučer satima grlio.  

- Kad sam ušao u Fabriku, u ovu halu, izgubio sam snagu u nogama. Vratile su mi se sve slike. Imao sam osjećaj kao da je vrijeme stalo, kao da ga gledam živog. Dobro se sjećam trenirke koju je imao na sebi. Tog 11. jula 1995. godine u ovoj hali posljednji put sam ga vidio. Bio je teško ranjen u nogu. Krvario je. Okrenuo sam se prema njemu, mahnuo mu rukom. Nije mogao da krene... Nisam ga želio ostaviti, ali sam morao krenuti tako da je ubijen. S njim su ostali majka i otac i još jedan brat. Ni on nije krenuo u šume. Imao je djecu, porodicu, ostao je uz njih. Mislio je da će se spasiti. Ali, i on je ubijen - govori za "Avaz" Mujčinović.

Mirsadova i Nesadova majka nije dočekala da ukopa sina. Umrla je prije deset dana. Utjeha je, kaže Mirsad, da je prije smrti saznala da su kosti njenog Nesada pronađene i da će biti ukopan.

- Njene posljednje riječi bile su: “Mirsade, prouči mu Fatihu na mezaru za mene” - kaže on.

Među žrtvama trudnica Remzija Dudić i njen muž Nijazija  

Dva kabura, tri tijela 

  • Kabur Remzije Dudić: Ubijena u šestom mjesecu trudnoće (Foto: A. Durgut)
    Kabur Remzije Dudić: Ubijena u šestom mjesecu trudnoće (Foto: A. Durgut)

U Potočarima su iskopana dva mezara. Kabur za Nijaziju Dudića (1973), a pored njega za Nijazijinu suprugu Remziju (1975) i njeno dijete, ubijeno u stomaku. Remzija je bila trudna šest mjeseci kad je ubijena. Imala je 20 godina. Njene kosti pronađene su 21 godinu poslije, identificirala ju je prošle godine sestra Sabiha Handžić. 

- Do tada sam vjerovala da je živa, da je nekim čudom preživjela strijeljanje. Vjerovala sam da se neko sažalio nad tim njenim trbuhom. No, kad su me nazvali da je identificiram, svijet mi se srušio. Kad sam ugledala njenih nekoliko kostiju, suze su tekle, kapale su po njenim kostima – kazala je Handžić u ispovijesti za “Avaz”.

Sabihina i Remzijina majka Ziba Ademović živi u Americi. Došla je ovih dana u Bosnu pa će zajedno u Potočare da sahrane Remziju i Nijaziju. Sabiha i Ziba ukopale su ranije u Memorijalnom centru Potočari i oca i muža Saliha Ademovića iz Novog Sela kod Zvornika.

Protokol obilježavanja godišnjice genocida

- 8.30 - doček zvanica - Memorijalni centar Potočari

- 11.00 - komemoracija - intoniranje himne BiH i obraćanje zvanica - Memorijalni centar Potočari, Fabrika akumulatora

- 12.00 - odavanje počasti i polaganje cvijeća za žrtve genocida - Memorijalni kamen

- 12.00 - 13.15 - Vjerski program - Memorijalni centar Potočari Musala

- 13.20 – dženaza-namaz i dova šehidima genocida – Memorijalni centar Potočari Musala

- 13.35 - iznošenje tabuta od Musale do mezarja i čitanje imena žrtava genocida

Sigurnosna situacija

Nermin Alivuković, zamjenik načelnika općine Srebrenica i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 23. godišnjice genocida u Srebrenici, kazao je da, sa sigurnosnog aspekta, očekuje da današnji ukop i dženaza u Potočarima proteku bez problema.