U Memorijalnom centru Potočari danas je klanjana kolektivna dženaza za 35 žrtava genocida u Srebrenici.

Današnjoj tužnoj godišnjici prisustvovalo je nekoliko desetina hiljada ljudi iz svih krajeva BiH, ali i svijeta. Dženazu je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Današnjoj dženazi prisustvovale su brojne zvanice iz svih sfera društvenog života, uključujući Bakira Izetbvegovića, Valentina Incka (Inzko), Nermina Alivukovića i Dunju Mijatović.

Visoki zvaničnici su u čast žrtava genocida u Srebrenici održali i prikladne govore, koje možete pročitati u nastavku.

Izetbegović poručio negatorima: Recite gdje se nalaze lokacije masovnih grobnica i probudite nešto ljudsko u sebi

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, kazao je da se 23 godine kasnije pitamo koliko je potrebno mržnje i zla da se ubije dječak, starac, trudnica, da se tijela premještaju planski, kako su i egzekucije vršene. Istakao je da je normalnom ljudskom biću teško pojmiti da se takav zločin desio, a da samo zločinci mogu shvatiti te dubine zla.

- UN, koji je Srebrenicu proglasilo zaštićenom zonom, nije poduzeo korake na koje se obavezao – rekao je Izetbegović i dodao da će Srebrenica zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu onih koji su ovo mogli, a nisu spriječili.

Kazao je da se svijest zločinaca nije promijenila s obzirom na to da se 23 godine kasnije i dalje traga za oko hiljadu tijela, te je pozvao da kažu gdje se nalaze kosti stradalih.

- Savjest zločinaca za sve ove godine nikada se nije probudila. I dvadeset tri godine nakon genocida tragamo za još hiljadu tijela žrtava. Oni koji znaju lokacije masovnih grobnica šute. Sa ovom mjesta ih još jednom pozivamo; olakšajte i sebi i nama, probudite bar nešto ljudsko u sebi i omogućite smiraj dušama žrtava, recite gdje se nalaze posmrtni ostaci - poručio je Izetbegović.

Naglasio je da je ideologija mržnje koja je bila pokretač za počinjeni genocid i danas prisutna.

Izetbegović je kazao i da su njegov i govor Valentina Incka slični, ali da Incko, za razliku od njega, ima mogućnost nešto učiniti.

- Poruka da je Radovan Karadžić junak je strašna i ne može ostati. To se da ispraviti Vašom odlukom. Pozivam Vas da makar tu stvar uradite – dodao je Izetbegović. 

Valentin Incko: Srebrenica je opomena cijelom čovječanstvu

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) danas je u Memorijalnom centru u Potočarima odao počast žrtvama genocida. On je u svom govoru istaknuo da Srebrenica ostaje kao opomena cijelom čovječanstvu.

- Građani ove zemlje razumiju da danas oplakujemo ove žrtve, ali isto tako da se sutra moramo okrenuti nastojanjima da gradimo novi svijet, novu BiH kako njihove žrtve ne bi bili uzaludne.

Rat u BiH je iz dobrih ljudi izvukao najbolje, a iz loših najgore. Uprkos svemu, nikada ne smijemo zaboraviti šta se desilo. Nikada nećemo zaboraviti tu planetarnu tragediju i Srebrenicu kao opomenu cijelom čovječanstvu. Samo istina nas može osloboditi - kazao je Incko.

Nermin Alivuković: Zašto je Srebrenica u rukama onih koji su negirali genocid?

Nermin Alivuković, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici, kazao je da je ovaj grad postao planetarni simbol genocida.

- Danas nakon 23 godine svjesni smo duga koji moramo vratiti našim šehidima, ubijenim civilima. Dio duga vraćamo i na taj način što u ovom trenutku možemo reći da je Srebrenica postala planetarni simbol genocida. Malo je, pogotovo onih plemenitih, dobrih, osoba na ovom svijetu koji nisu čuli za ovaj mali gradić u kojem je na tlu Evrope, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, počinjen genocid - genocid u Srebrenici. Svi su čuli, pročitali, vidjeli, svi znaju ko ga je počinio, svi znaju da su ključni počinioci genocida osuđeni. Četiri stoljeća je sasvim dovoljan period da se nauka pozabavi proučavanjem stotinama hiljada stranica ispisanih izjava svjedoka, bezbroj dokaznih materijala, desetinama masovnih grobnica, da pokuša proniknuti u ideologiju iz kojih je izrastao zločin. Da pokuša shvatiti porijeklo tog gena koji stvara mržnju prema nevinim ljudima - rekao je Alivuković.

Naveo je da i na tlu BiH još nije poražena ideologija iz kojih je izrastao zločin.

- Ima trenutaka kada nam se čini da smo poraženi, ali danas vam kažem, odustati nećemo. Srebreničke žrtve su naša vodilja ka cilju da pobjedimo i time učinimo da se genocid poput srebreničkog nikad, nikome i nigdje više ne ponovi. Moram biti iskren i danas reći da Srebreničani koji se vratiše na svoja ognjišta, očekujući bolje sutra, planirajući sretniju budućnost za sebe i svoju djecu, ne bez razloga itekako zabrinuti, naše porodice se još nisu konsolidirale, neke od njih su potpuno uništene. Ima toliko stvari koje nas bole i koje nas čine nesretnima, ogorčenima. Pokušavaju Srebreničani i narod ovih krajeva da pronađu smiraj za svoje najmilije, pokušavaju otkriti u kojoj se još neotkrivenoj masovnoj grobnici nalaze njihove kosti. Tribunal u Hagu, decidan u svojoj presudi, rekao je da su genocid počinili pripadnici Vojske RS i dijelova MUP-a. Dakle, oni su kao dio sistema ne samo pravili masovne grobnice nego ih kasnije nekoliko puta prekopavali pokušavajući prikriti zločin - navodi Alivuković.

Istakao je da se i danas kriju lokacije masovnih grobnica.

- Zato se danas možda moramo zapitati, je li se zlo zaista pobijedilo. Tražimo i očekujemo odgovor na pitanje, zašto je Srebrenica tako čvrsto u rukama onih koji negiraju genocid, koji glorificiraju ratne zločince, zašto ti isti koji sve čine da nam uskrate život dostojan čovjeka koji živi u 21. stoljeću imaju status ravnopravnog partnera u političkim, diplomatskim i ekonomskim odnosima sa svijetom. Dragi prijatelji, 1992. Srebrenica je trebala pomoć, svijet je ostao nijem. 1993. godine Srebrenica je trebala pomoć, Srebrenicu su razoružali. 1995. Srebrenica je vapila za pomoć, a umjesto pomoći, Srebrenica je izgubila 8.372 civila. 2018. godine Srebrenica treba pomoć, Srebrenica očekuje da se svijet konačno izjasni da kaže je li odabrao zlo ili dobro. Nama trebaju komšije, prijatelji i partneri, nama trebaju svi oni koji su spremni da zajedno gradimo budućnost i ako smo preživjeli genocid, spremni smo na suživot. Očekujem od svih bosanskohercegovačkih zvaničnika, prvenstveno onih na državnom nivou, koji mogu a i zbog svih nevinih srebreničkih žrtava imaju moralnu obavezu, da to učine da utječu da se područje u kojem je počinjen genocid tretira na specifičan način. Očekujemo od intelektualaca da tema Srebrenice bude polazna i završna tačka u njihovim naučnim radovima, od naših poduzetnika da Srebrenicu i ovaj kraj vide kao prioritet prilikom planova za investicije, a mi očekujemo da se otkriju lokacije masovnih grobnica da se uhapse preostali ratni zločinci i time s naših pleća skine dio tereta prošlosti. Znaju srebrenički Bošnjaci da su oni koji veličaju i u heroje pretvaraju ratne zločince spremni napraviti srebrenički rimejk. Srebreničani koji su danas stanovnici više od 50 zemalja svijeta, danas, 11. jula 2018. godine, 23 godine poslije srebreničkog genocida poručuju vam, nikada nećemo prestati tragati za nevino ubijenim, nikada se nećemo prestati boriti da se kazne počinioci tih zlodjela, isti ti srebreničani poručuju da ćemo čvrsto koračati ka budućnosti sa željom da postanemo dio svjetske porodice, Evropske unije i NATO saveza. Dostojanstvo i pobjedu dugujemo ubijenima, ponosni smo na činjenicu da nismo posegnuli za osvetom, da nismo organizirano činili ratne zločine, da nismo sistematski rušili tuđe bogomolje i pravili masovne grobnice. Srebreničani su okrenuti ka budućnosti, prošlost neće zaboraviti - zaključio je Alivuković.

Dunja Mijatović: Nišani svjedoče zlu koje su ljudi u stanju učiniti kad su obuzeti propagandom i mržnjom

Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović danas je u Memorijalnom centru u Potočarima prisustvovala ukopu i dženazi još 35 žrtava genocida u Srebrenici.

Ona je u Potočarima održala govor u kojem je, između ostalog, istakla da su nišani svjedočanstvo okrutnosti koju su ljudi u stanju počiniti kad su obuzeti propagandom, predrasudama, strahom i mržnjom

- Velika je čast biti ovdje s vama, na ovaj dan – dan koji je bolan za sve one koji će svoje najmilije ispratiti na vječiti počinak, kao i za brojne članove porodica žrtava koji još čekaju da saznaju istinu.

Danas sam zvanično ovdje kao komesar Vijeća Evrope za ljudska prava, a prije svega kao neko ko je potekao s ovih prostora, da odam počast žrtvama i da iskažem najdublje saučešće njihovim porodicama, sa željom da u traženju istine, pravde i poštovanja, svoj glas pridružim vašem.

Riječi me izdaju, kao i svaki put kad dođem ovdje. Ovi nišani, imena uklesana u hladni mermer, čarobni krajolik koji je u tako oštrom kontrastu sa zlom koje se ovdje desilo, stoje kao svjedočanstvo okrutnosti koju su ljudi u stanju počiniti kad su obuzeti propagandom, predrasudama, strahom i mržnjom.

Danas se s tugom i bolom sjećamo više od 8.000 ljudskih bića – uglavnom muškaraca i dječaka – ubijenih za manje od sedmicu, uz okrutnost kakvu Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata. Odajem počast hrabrosti i snazi njihovih majki, supruga i sestara, koje su uporne u svojoj borbi za istinu i pravdu. Nema riječi koje bi ikada mogle zaista ispuniti prazninu koju odsustvo njihovih najmilijih stvara, ali mogu i moraju se boriti protiv tišine i ne dozvoliti joj da prekrije zvjerstva koja su se ovdje desila.

Naše riječi moraju biti glasne i snažne. Snažnije od riječi onih koji negiraju genocid. Danas više nego ikad.

Još se ne zna sudbina jedne trećine od 40.000 osoba koje su nestale tokom devedesetih, a više od hiljadu njih su žrtve srebreničkog genocida. Nedovoljna saradnja Bosne i Hercegovine i Srbije, neadekvatni ljudski i finansijski resursi, sve su to prepreke koje i dalje onemogućavaju rodbini da saznaju gdje su im članovi porodica. Porodice žrtava još pate zato što ne znaju istinu. Majke umiru, a da nisu bile u mogućnosti da posmrtne ostatke sopstvene djece isprate na počinak.

Danas kad odajemo poštu žrtvama, pozivam političke lidere u Bosni i Hercegovini i Srbiji da pokažu više saosjećanja prema žrtvama, prema preživjelima i njihovim porodicama, pozivam ih da traženje nestalih odrede kao svoj prioritet. Nema tog političkog razloga koji može nadjačati dužnost da se utvrdi istina o nestaloj osobi, i da se porodici te osobe pruži barem neki smiraj. Previše toga u regionu objašnjavamo nedostatkom političke volje, a 'nedostatak političke volje' je najobičnija fraza, providni paravan za prikrivanje ratnih zločina. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.

Prošle su 23 godine od genocida, a 14 otkako je Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju prvi put utvrdio da je u Srebrenici izvršen genocid. Uprkos tome, mnogi ga i dalje negiraju i omalovažavaju.

Ratni zločinci se u cijeloj regiji još dočekuju kao heroji i imaju istaknute javne funkcije, kroz koje i dalje promoviraju svoje nazadne i nacionalističke stavove. Iste zastrašujuće stavove koji su doveli do toliko ljudske patnje, tokom ratova koji su tokom devedesetih razorili ne samo zemlju već i živote hiljada ljudi.

Danas bi u cijeloj regiji trebao biti dan sjećanja i počasti žrtvama genocida u Srebrenici, ali to, nažalost, nije slučaj.

Sve to je uvreda žrtava i time se pojačava patnja preživjelih. To moramo promijeniti. Mi – vlade, pravosuđe, međunarodne organizacije, nevladine organizacije i pojedinci – svi mi moramo pomoći da žrtve i njihove porodice dođu do istine, pravde i da dobiju zasluženo poštovanje i obeštećenje za patnje koje su pretrpjeli.

Ovo je od presudnog značaja ne samo za njih već i za nas i za društvo kakvo želimo ostaviti budućim generacijama. Ako hoćemo da mladi odrastaju u duhu raznolikosti, tolerancije i poštivanja drugoga da se bore protiv mržnje, indoktrinacije i nasilja, ne smijemo dozvoliti da pod tepih guramo historijske događaje koje bi mnogi najradije zaboravili.

Dok danas oplakujemo žrtve, podsjetimo se da samo prihvatanjem istine, kažnjavanjem svih zločinaca, poštivanjem svih žrtava zločina iz prošlosti i otvorenim dijalogom o tim pitanjima, ovo društvo može ostvariti unutrašnju koheziju potrebnu da se dođe do pomirenja i da se sačuva njegova istinska vrijednost i raznolikost.

To je jedini način da se suprotstavimo zločinima iz prošlosti i spriječimo da se oni ponove.

Zorn: Nijedan zločinac se ne treba osjećati sigurno

Visoki istražitelj njemačkog Bundeskriminalanta Klaus Zorn, u svom obraćanju, kazao je da je intervjuirano mnogo žrtava ratnih zločina, ima mnogo zabilješki o genocidu te ima jasnu sliku onoga što se zove najteži zločin. Istakao je da se prečesto poručivalo širom svijeta: „Ovi zločini se više nikad neće ponoviti“, ali stvarnost je demonstrirala suprotno.

- Godine 1995., pedestet godina nakon Drugog svjetskog rata, masakr je počinjen u srcu Evrope, u ovom mjestu. Međunarodne institucije su zločine u Srebrenici nazvali pravim imenom - genocid – kazao je Zorn.

Kao iskusni istražitelj, policijski inspektor, govoreći o onome što je Njemačka uradila, kazao je da su od početka policija i tužioci tragali za počiniocima koji su došli, navodno, u Njemačku pokušavajući se skriti, ali da je njihov cilj da nema sigurnog utočišta i nekažnjivosti.

- Tako smo našli Duška Tadića, uhapsili i priveli Međunarodnom krivičnom sudu. U nekoliko slučajeva, nakon dugogodišnje istrage, njemački sudovi proglasili su krivim optužene za pomaganje i zločine u Doboju, Foči, Osmacima i Kotor-Varoši. Slične presude su moguće i u budućnosti jer, prema njemačkom pravu, ovi zločini ne zastarijevaju – poručio je Zorn.

Poručio je i da sse nijedan počinilac zločina koji se krije u Njemačkoj ne treba osjećati sigurnim od istrage, privođenja...

Obraćajući se majkama enklava Srebrenica i Žepa, kazao je da je istraživanje ratnih zločina i genocida i privođenje počinilaca i suđenje važna dužnost, ali je samo jedan dio.

- Posao koji ste učinili u posljednje dvije decenije, podsjećanje svijeta da ne zaboravi šta se desilo jula 1995., proslijeđivanje dokaza, organiziranje dana sjećanja, je ogroman i značajan posao. Ako bismo počeli zaboravljati žrtve, odustali bismo od njih i počinioci bi mogli pobijediti. Ali, siguran sam da vi nikada nećete stati i da ćete podsjećati buduće naraštaje o onome šta se desilo. Iako ste izgubili voljene, herojskim nastojanjem ste uspjeli oživjeti zajednicu, boriti se – naglasio je Zorn u emotivnom govoru.

Poručio je da je važno učiti djecu i buduće generacije da ne ustraju u mržnji prema djeci „s druge strane“.

- Živjeti u miru, učiti o historiji, ne zaboraviti žrtve i ako je moguće oprostiti, ključni su, ako želimo spriječiti da se zločini ponove – istakao je Zorn.

Olufemi Elijas: Genocid je bio planiran i organiziran

Prisutnima se u bivšoj Fabrici akumulatora obratio i sekretar Međunarodnog mehanizma za krivične sudove Olufemi Elijas (Elias).

- Prvi put sam ovdje i u meni su brojne emocije, tuga... Pitao sam se kako je moguće da se takav zločin počini i šta se može sad uraditi da se situacija poboljša. Počastvovan sam što sam danas ovdje ispred institucije koja je zadužena da kazni one koji su počinili ovakva zlodjela. Važno je imati na umu da je sama pravda često ograničena, one koji su ubijeni ne možete ponovo vratiti u život, ne možete izbirisati ono što se desilo. Ali, da bi se ponovo moglo gledati u budućnost, važno je da se utvrde sve činjenice vezane za genocid, bez ikakve sumnje - kazao je Elijas.

On je istakao da je srebrenički genocid planiran i organizran.

- Svi oni koji su u njemu učestvovali i koji su naređivali trebaju biti kažnjeni kako bi se u kolektivnoj historiji čovječanstva upisalo ko su ti ljudi koji su to počinili. Mislim da su presude Međunarodnog suda to i rekle i mi sad nastavljamo taj posao, da niko ne ostane nekažnjen i da osiguramo dokaze protiv bilo kakvih lažnih tvrdnji. To znači da mnoge stvari moramo potvrditi činjenično - naveo je Elijas.

On je dodao da se sva tri slučaja, koja su trenutno pred Mehanizmom, vezana za zločine u Srebrenici.

- Važno nam je da ti slučajevi budu efikasno završeni. Naš zadatak je da utvrdimo sve činjenice, kako je počinjen i ko je počionio genocid ovdje. Odlučni smo u namjeri da sve te informacije imamo i da one ostane kao jedna platforma za buduće procese koji se budu dešavali, ne samo za Srbrenicu nego za cijeli ovaj region. Jedan od naših posljednih zadataka jeste da sačuvamo arhive koji su ostali iza Haškog tribunala. Hiljade fotografija, dokumenata, dokaza koji su vezani za genocid i druge zločine, trebaju govoriti o tome kakvi su se strašni zločini ovdje desili i da ne dozvolimo da se oni više ponove - kazao je Elijas.