Foto: Izbjeglički kamp u Velikoj Kladuši: Oko 400 migranata trenutno boravi u njemu

NA LICU MJESTA Ovdje ima porodica sa šestero i više djece, toliko sati pješače i vrate ih...

''Avaz'' u izbjegličkom kampu u Velikoj Kladuši: Očajnim migrantima najpotrebnija ljekarska pomoć

Autor: S. OBRADOVIĆ
15.07.2018 18:47
A
A
A

U privremenom izbjegličkom kampu smještenom na periferiji Velike Kladuše trenutno boravi oko 400 migranata iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka, Alžira, Maroka... Neki od njih tu su mjesecima i čekaju pogodan trenutak da prijeđu granicu ka Zapadu.

Rane na nogama

Naša ekipa posjetila ih je proteklih dana, a na samom ulazu u kamp prvo su nas pitali jesmo li doktori. Nekoliko beba trebalo je pomoć, muškarci su skidali obuću i pokazivali rane na nogama i žalili se na bolove, neki su imali alergije, osipe...

Šatorski kamp improviziran na livadi, na samoj granici između BiH i Hrvatske, postoji već dva i po mjeseca, otkako je Općina Velika Kladuša sve brojnije grupe migranata izmjestila iz centra na ovu lokaciju. Bez adekvatnih sanitarnih čvorova, sa samo dvije tuš i dvije WC kabine, od kojih je samo jedna u funkciji, jednim agregatom i reflektorima.

Osim bolesnih ljudi, dočekala nas je i slika reda za ručak. Hranu, šatore, garderobu, obuću, lijekove samoinicijativno i svakodnevno im donose građani te domaći i strani humanitarci.

- Nijedna državna institucija nije preuzela brigu – kaže nam Zehida Bihorac, jedna od glavnih inicijatora pružanja pomoći migrantima.

Ona je, inače, direktorica Prve osnovne škole Velika Kladuša, koja je s kolegama u školi pokrenula akciju za migrante „Jedan učenik - jedna konzerva“. Odziv građana je bio veliki te je, osim više od 2.000 konzervi, sakupljeno i mnogo odjeće, obuće, higijenskih sredstava.

- Od tada počinje svakodnevno obilaženje kampa i po nekoliko puta na dan, kuhanje ručaka, donošenje vreća odjeće, obuće...  - opisuje Bihorac.

Upadaju u beznađe

Domaćim aktivistima pomogli su studenti volonteri iz Njemačke, koji su tu boravili sedam dana, postaviti šatore u kampu. Dovedeni su i ljekari bez granica, uključio se i nevladin sektor, ali najviše građani.

- Migranti koji su vidjeli da je hrvatska granica čak na nekim mjestima pojačana vojskom, sve više su postajali deprimirani. Osjetimo da upadaju u beznađe. Ovdje ima porodica sa šestero i više djece, toliko sati pješače i vrate ih... Često se vrate pretučeni, oduzetog novca, pokidanih pasoša, razbijenih telefona. Obeshrabruje nas to što izgleda da ovome nema kraja – kaže Bihorac.

U vrijeme posjete ekipe „Dnevnog avaza” u kampu su boravili i medicinari, volonteri iz Slovačke i Grčke, sanirajući rane izbjeglicama i dajući antibiotike onima kojima je potrebno.

U redu onih koji čekaju medicinsku pomoć je 11-godišnja Zahra iz Iraka, koja u naručju drži bebu. To joj je sestra. U kampu je oko 40 male djece. Zatičemo s njima i Edvina Hodžića, volontera koji ovdje dolazi svaki dan i dijeli obroke te pokušava razveseliti dječicu.

- Ljudi imaju predrasude prema njima i žao mi je zbog toga. Zaboravljaju da smo i mi nekad bili poput njih - kaže Hodžić.

A koliko među ovim nesretnim ljudima ima njih s velikim srcem svjedoči primjer iz jednog od šatora u kojem borave Pakistanci koji su nas pozvali na ručak i tako pokazali koliko su spremni podijeliti s drugima čak i ono malo što imaju.

  • Zahra sa sestricom iz Iraka u redu za medicinsku pomoć
    Zahra sa sestricom iz Iraka u redu za medicinsku pomoć

Salman: Jedini rođak mi se utopio u rijeci na slovenskoj granici

Između ostalih, u kampu zatječemo i Sirijku imena Hoda.

- Ovdje sam s četvero djece i mužem. Stigli smo preko Turske, Grčke, Albanije, Crne Gore i sad čekamo da idemo dalje. Dva mjeseca smo tu, strpljivi smo, ali sve manje je nade da ćemo otići dalje, a želimo u Njemačku - kaže Hoda.

Mohsin je iz Maroka, ima 16 godina i ovdje je sam. Kako nam je kazao, krenuo je u Francusku, jer mu je tamo porodica. Kao i ostali, i on je imao neugodna iskustva na hrvatskoj granici, žaleći se da su ga pretukli i oduzeli mu novac.

Na tečnom engleskom predstavio nam se Salman Ali, Pakistanac.

- Porodicu nemam, niti sam imao posao u svojoj zemlji. Jedino koga sam imao je jedan rođak s kojim sam krenuo preko Irana i Grčke, u kojoj smo dvije godine bili u kampu, a potom smo došli u Albaniju. U Sarajevu smo bili mjesec, u Bihaću dva. Prije mjesec smo krenuli preko granice, ali moj rođak se utopio u rijeci na slovenskoj granici. Sada sam potpuno sam i jedino me održava nada da ću stići do Italije, gdje imam prijatelja – tragična je Salmanova priča.

 U utorak izmještanje iz bihaćkog Doma penzionera

Kako je najavljeno nakon prekjučerašnjeg sastanka održanog u Bihaću na poziv Huseina Rošića, premijera Unsko-sanskog kantona, s krajiškim gradonačelnicima i načelnicima, migranti iz Doma penzionera u utorak će biti izmješteni na lokalitet Đačkog doma. Žene s djecom bit će izmješteni u hotel „Sedra”. Grad Bihać i dalje traži uključivanje državnih institucija u rješavanje problema s migrantima.

 Problemi u Izačiću

Ružna strana priče jeste da među migrantima ima i neodgovornih i opasnih pojedinaca. Mnogi ovih dana u pokušaju da prijeđu u Hrvatsku okupirali su naselje Izačić u blizini istoimenog graničnog prijelaza. U noći s petka na subotu neki od migranata u tom su naselju uhvaćeni u krađi dva automobila, a zabilježeni su i pokušaji provale u garaže i stambeni objekt.

Mještani su zbog straha za sigurnost za sutra najavili održavanje zbora građana kako bi pokušali sagledati situaciju i predložiti rješenja.



  • Hoda iz Sirije s djecom pokušava se domoći Njemačke
    Hoda iz Sirije s djecom pokušava se domoći Njemačke