Foto: Neven Marinković sa sinom Danilom: Mnogi odlaze ( G. Dakić)

U POSJETI „Avaz“ u Oštroj Luci, između Prijedora i Sanskog Mosta

Džaba su Japanci podigli školu, u nju nema ko ići

Autor: G. DAKIĆ
18.07.2018 22:05
A
A
A

Broj upisanih prvačića u RS smanjuje se posljednjih godina i školske klupe sve su praznije. Od 9.600 mališana koji bi u septembru trebali prvi put sjesti u školske klupe, najmanje ih je upisano u Trnovu i Oštroj Luci. 

Isto pitanje

U Oštroj Luci, mjestu između Prijedora i Sanskog Mosta, upisano je tek pet prvačića. S njima će u razred i dva dječaka iz obližnjih Ališića. U područnim školama ih je još manje - u Koprivni tri, a u Batkovcima samo dva. Džaba škola koju su prije deset godina podigli Japanci i koja, kako kažu mještani, može izdržati i najrazorniji zemljotres.


  • Škola u Oštroj Luci podignuta prije deset godina: Sve je manje đaka
    Škola u Oštroj Luci podignuta prije deset godina: Sve je manje đaka

Danilo Marinković ima sedam godina i najesen će u školu. Ocu Nevenu donosi prve crteže i očekuje pohvalu. Kaže da se raduje školi.

- Ljudi ovdje ne mogu živjeti bolje ako nema pomoći države ili lokalne zajednice. Populaciona politika je slaba, a Oštra Luka jedna je od najsiromašnijih opština u RS – kaže za „Avaz“ Danilov otac Neven Marinković.

Oni koji su se vratili brzo su, dodaje on, prešli u Prijedor ili Banju Luku, a mnogi su se zaputili u Italiju, Njemačku i Austriju.

- Svi imaju isto pitanje – kako i na koji način da podignu i othrane porodice. Bez posla i bez para se ne može, a nema ni jednog ni drugog. Zato je i djece malo – govori Marinković.

Ima posla

Na drugom kraju sela druga priča. Seoski veterinar Danilo Žak Mastikosa osnovnu je školu pogađao u Oštroj Luci. Njegova mlađa kćerka kreće u prvi razred i Danilo se nada da je malo mjesto neće odvući dalje od rodnog praga.

- Još je dobro ovdje, još može da se radi i zaradi, još ima posla. Ja sam vezan uz Oštru Luku i nadam se da će i moja djeca ostati ovdje. Eto, jedva sam našao vremena da s vama popričam, toliko posla imam – kazao je on.

Sad imamo – ništa!

- Nekad smo ovdje imali kino. Dolazio je i Đorđe Marjanović. A sad? Sad imamo - ništa. Nije ovo loše mjesto za život, samo što je sve prazno i pusto. To nas najviše pojede – kaže Veljko Kuridža.