Foto: Jusuf Juka Ljevšić: Teško djetinjstvo

SUDBINE Gračanlija Jusuf Juka Ljevšić – trnovit put sa sretnim krajem

Kada me babo vidio kako glumim, pustio je suzu i prestao piti

Autor: H. ČALIĆ
07.08.2018 22:00
A
A
A

Teška i okrutna sudbina poigrala se sa 25-godišnjim Jusufom Jukom Ljevšićem iz Gračanice. Neshvaćen u porodici, odbačen od društva, još kao dječak krenuo je krivim putem. Kao osnovac, zbog lošeg vladanja istjeran je iz škole, a u prvom razredu srednje sabljom je htio iskasapiti školskog portira, pa je dobio dvije godine zatvora uvjetno.  

Dani pakla

Uz to, iako slabe fizičke konstitucije, radio je na baušteli, ali sve što bi danas zaradio, te bi večeri prokockao. Vidjevši da za njega u ovom bijelom svijetu nema sreće, na crnom tržištu nabavio je pištolj, ali, na svu sreću, nije digao ruku na sebe. Od 2013. godine, mladiću, koji je našem listu iskreno donio svoju životnu priču, počinju se dešavati samo lijepe stvari. Danas je Juka mladić za primjer, poznati je glumac amater, voli pomoći ljudima, a u njegovu porodicu danas se uselila sloga.

- Sve je ovo istina, moje djetinjstvo i mladalački dani bili su pakao. Niko me nije shvatao, niti pitao šta mi se motalo u glavi. Ni ja nisam bio zlatan, ali ni okolina nije imala razumijevanje. Jesam, htio sam nauditi školskom portiru. Neću vam reći zašto. Sudili su mi kao maloljetniku, sudiji sam sve priznao i obećao da više nikad ni mrava zgaziti neću. Osuđen sam na dvije godine zatvora uvjetno - kaže Ljevšić.


Juka pritekao u pomoć komšijama u Doboju 


Okupio je negdje pred kraj puberteta navijačku grupu “Brigada 13”. Nisu to bili momci za pohvalu, ali je Juka od njih napravio navijače od kojih se tresla dvorana Luke u Gračanici. Godinu kasnije s grupom mladih dobrostojećih Gračanlija sedam dana pomaže potopljenim građanima Doboja, ne pitajući ko je koje vjere i nacije.

Uspješna uloga

Konačno, poznata bh. rediteljka, Gračanka Mirela Trepanić, 2104. na audiciji za komad “Dženo, Dženo Romanife” (Živjet će romski narod), u dramsku grupu primila je i Jusufa Ljevšića i nije se pokajala. On je, u grupi Roma, mjesecima učio romski jezik, kulturu, običaje, kako bi uspješno odigrao ulogu u predstavu, koja je donijela preokret u njegovu životu.

- Prvi koga sam na premijeri predstave u prepunoj dvorani BKC-a u Gračanici ugledao bio je moj babo Almir. Kada me vidio, iz njegovog oka potekla je suza. Od te večeri, moj otac više nije popio ni kap alkohola, a radost i sloga uselili su se u našu porodicu. Sve se promijenilo u našem životu. Prije toga sam četiri mjeseca radio u Švedskoj, ali više nisam mogao, jer sam shvatio da ja ne pripadam tom svijetu, pa sam se vratio svojoj Bosni i Gračanici – kaže Jusuf.

Rođeni glumac 

Zna Juka da nikome nije bilo lako s njim dok je bio dječak. Ali, danas zna da bi sve bilo drugačije da je imao neku pomoć, nekoga da s njim porazgovara, uputi ga ka pravom putu.

- Nikad neću zaboraviti nastavnicu bosanskog jezika. Kada sam je zamolio da me uvrsti u dramsku sekciju, jer sam uvijek mislio da sam rođeni glumac, rekla je: “Kakav ti, ni za šta te Bog nije stvorio” – sjeća se Juka.