Za vrijeme dok sam bio ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, odluka kojom bi visoki predstavnik smijenio Milorada Dodika nije razmatrana. Od Ureda visokog predstavnika (OHR) dobili smo u jednom momentu pismo u kojem su bile i četiri tačke aktivnosti i Dodikova smjena bila je posljednja opcija. Raspravljali smo o tome među sobom, unutar međunarodne zajednice, ali ta tema nije zvanično razmatrana na Vijeću za provođenje mira (PIC), kaže Daglas Meklhejni (Douglas McElhaney).  

Posjeta prijateljima

On je od 2004. do 2007. godine bio ambasador SAD u BiH. Ovih dana je ponovo u Sarajevu, nakon 11 godina, kako bi se vidio sa prijateljima i obišao neke od filmskih projekcija na Sarajevo Film Festivalu.

Šta je bio Vaš, odnosno stav SAD, kad je smjena Dodika u pitanju?

- Rekao sam da podržavamo to i da ćemo stati iza visokog predstavnika. Pa, mi smo već tada imali neke sankcije protiv njegove stranke i, u konačnici, sankcionirali smo i njega. Ne znam zašto se na PIC-u nije zvanično razmatralo to pitanje. No, znam da je OHR tada bio slabašan. Nije to bilo više vrijeme Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown), a i SAD su povukle svoje vojnike iz BiH.

Nakon Vašeg odlaska, vidjelo se da interes SAD za BiH i Balkan rapidno opada. Je li razlog za to što je odbijen “aprilski paket”?

- Ne. Bosna i Hercegovina je, jednostavno, prestala biti zanimljiva tema. I u politici je kao i u novinama, interesantno je ono što je naslov. A BiH je taj tretman izgubila. U Stejt departmentu se i u to vrijeme govorilo da Evropljani trebaju preuzeti brigu o Balkanu i BiH, da smo mi uradili svoj dio posla. Sjećam se da smo i tada govorili da smo mi robusni, da često posežemo za sankcijama i da to daje rezultate. Ali, BiH neće u SAD nego u Evropsku uniju pa je prirodno da Brisel, a ne Vašington, rješava s vama probleme.

Naravno, svjesni smo bili da EU radi drugačije od nas. Mi ne prezamo od korištenja batine, dok Evropljani radije stalno nude nekakve mrkve.

Promjena situacije

Ipak, u BiH se od Vašeg odlaska nije desilo nešto posebno dobro. Lošeg ima koliko hoćete...

- Pozicija međunarodne zajednice bitno se promijenila. Mi, SAD, okrenuli smo se drugim problemima, u Vašingtonu je na vlast došao Buš i ekipa koja je BiH vidjela kao “čedo Klintonove administracije”. Rusija je u međuvremenu iskoračila na scenu. Sjećam se jedne sjednice PIC-a. Do tada šutljivi ruski ambasador ustao je u jednom momentu i održao dug, oštar govor. Bili smo iznenađeni time, ali smo odmah znali šta taj istup znači.

Kakve su šanse da se SAD ponovo vrate na Balkan?

- Za sada ne vidim da bi se to moglo desiti. Mislite da će ovdje uskoro buknuti rat? Ja u to ne vjerujem. A svijet je prepun izazova. Ove balkanske (ne)prilike ne predstavljaju neki ozbiljan izazov. Barem za sada.

BiH sa jednim predsjednikom i pravom vladom

- Da je “aprilski paket” prihvaćen, mi bismo nakon šest mjeseci predstavili Parlamentu BiH novi krug reformi. Sve je bilo spremno. Reforme su imale cilj da od BiH naprave funkcionalnu državu. To je značilo da bi država imala jednog, a ne tri predsjednika, pravu vladu, budžet veći od entitetskog, funkcionalnu državnu upravu...

Sve je bilo definirano, dogovoreno, pravni eksperti stranaka zajednički su ispisali članove zakona i ustava koji se moraju mijenjati... Radi jeftinih političkih poena pojedinaca, izgubljena je izuzetna prilika – prisjeća se Meklhejni.

Silajdžić je bio za status quo

- Sjećam se da me je jednom prilikom pozvao Haris Silajdžić. On se tek bio vratio iz Turske. Ne sjećam se šta je on ono tamo radio.

Našli smo se u nekom restoranu iznad Baščaršije. Mi smo već tada radili na “aprilskom paketu” i pričao sam mu o tome. U jednom momentu, Silajdžić je nervozno rekao: “Stranka za BiH to nikad neće podržati.” Iznenadio me je. Pitao sam zašto takav stav i objasnio šta mjere koje smo pripremali, znače za BiH. On je odsječno odgovorio da je “to prošlost” te da se neće osvrtati na to. Nije mi mogao ponuditi nikakvu alternativu niti racionalan odgovor na argumente koje sam prezentirao.

Uvidio sam da mu je to platforma da dođe na vlast radi vlasti – ispričao nam je Meklhejni.