Foto: Ef. Kozlić: Moramo više raditi na tome da mladi ne odlaze

INTERVJU Muftija banjalučki

Osman ef. Kozlić: Moramo se osloboditi torova u koje nas stavljaju

Mi nismo slobodni ako nas stalno straše i huškaju na sukob i mržnju

Razgovarala: Almasa HADŽIĆ
22.08.2018 15:32
A
A
A

Muftija banjalučki Osman ef. Kozlić, otkako je imenovan na ovu odgovornu funkciju, bajrame redovno provodi sa svojim banjalučkim džematlijama, prijateljima, komšijama. Ne krije da je proslava Bajrama u Republici Srpskoj nešto skromnija u odnosu na Federaciju, ali tvrdi da bajrami u manjem bh. entitetu “imaju posebnu draž”. 

Povratak Ferhadije

- Uz bajramske blagdane mi ovdje često organiziramo bajramske akademije ili koncerte ilahija u Banjoj Luci, Prnjavoru, Bosanskoj Gradišci, Kotor-Varoši i Bosanskoj Dubici. Doduše, češće se to radi za Ramazanski bajram, jer je Kurban-bajram specifičniji. Valja se pobrinuti o kurbanima, podjeli kurbanskog mesa, bajramskom ručku, a sve to, posebno za nas, u Islamskoj zajednici u BiH, zna potrajati nekoliko dana – kaže Kozlić.

Šta se to otvorenjem Ferhat-pašine džamije i stalnim boravkom Vas, kao muftije, u Banjoj Luci promijenilo u vjerskom životu muslimana u entitetu RS?

- Tačno je da se otvorenjem Ferhadije mnogo toga promijenilo u RS u odnosu na vjerski život muslimana ovdje, ali i općenito, i na sve nas u BiH. Ferhadija se vratila muslimanima, ali i gradu na Vrbasu, znači svim Banjalučanima, pravoslavcima, katolicima, Jevrejima i ostalima. Ima li to utjecaja na njihov vjerski život, kako ste naveli, ili na njihove slobode, to treba druge pitati.

Jednom ste izjavili da je “bit Kurban-bajrama dijeljenje”, i to ne samo mesa kurbana koji se žrtvuje, već i radosti koju osjećamo. Jesmo li se kao narod, kao vjernici, malo udaljili od tog adeta?

- Najlakše je izvaditi 350 KM i uplatiti kurban, ali je li time dostignut takvaluk, suština pobožnosti, čestitost ili naša iskrenost u odnosu prema Bogu? Jer, do njega ne dopiru ni krv niti meso kurbana nego nešto drugo. Da, jesmo se udaljili, i to ne malo. A kad se od Boga udaljite korak, On od vas uzmakne za dva. Kod približavanja je obratno, ako se primaknete za pedalj, On se primakne za lakat.

Iz BiH odlaze i muslimani i hrišćani. Šta crkve i vjerske zajednice mogu učiniti da se odlasci zaustave ili bar smanje?

- Ljudi, jednostavno, traže bolje uvjete za život i budućnost svoje porodice. S druge strane, a što je posebno žalosno, mi skoro ništa ne radimo da poboljšamo ekonomski položaj naših mladih ljudi. Crkve i vjerske zajednice mogu i moraju učiniti više. Nedovoljno je ponavljati da treba ljubiti domovinu ili otadžbinu ako su u njoj neki jednakiji u odnosu na druge, da se poslužimo Orvelovim izrazom. Sloboda podrazumijeva i ekonomsku i političku slobodu. Mi nismo slobodni ako nas stalno straše i huškaju na sukob i mržnju.

Spojiti izbore

Vjerujmo da Vam, kao vjerskom autoritetu, u ovom predizbornom vremenu nije nimalo lako s obzirom na to da oni koji se bore za političku prevlast u zemlji, igraju na sve karte, pa i na vjerske osjećaje naroda.

- Svake dvije godine preživljavati ovo što mi preživljavamo je, blago rečeno, zamorno. Predlagao sam nekim stranim diplomatima da sastave opće i lokalne izbore. Tačno je da oni koji se bore za političku prevlast, igraju u dobroj mjeri na vjerske osjećaje naroda. Oni samo dobro rade svoj posao, ono u čemu su se izverzirali. Problem nije u njima nego u nama, koji smo duhovno ili mentalno zatvoreni u torove. Tu je problem. Zbog toga je potrebno da se oslobodimo ili da dosegnemo slobodu, da se za nju izborimo, prvo sami sa sobom, a potom i na nivou kolektiviteta.

Povjerenja i poštovanja, kad su djeca u pitanju, ne nedostaje

Vaša djeca idu u školu u Banju Luku. Kakav je odnos sredine prema njima?

- Upravo dok odgovaram na vaša pitanja moja mlađa kćerka Esma (završila šesti razred) pita me da ode s drugaricom Jovankom do centra grada, do “Boske”. Otišla sama do škole, zatim zajedno s drugarima do centra grada na sok i sladoled. Poslije mi kaže da ju je Jovankina mama dovezla autom do našeg stana, a da ja nisam ni znao za to. Tako i ja uradim kad dođu prijateljice jedne ili druge kćerke, odvezem ih do njihovog stana ili kuće. Dakle, taj odnos u školi i odnos sredine je, hvala Bogu, veoma korektan. To je stvar povjerenja i međusobnog poštovanja, kojeg, bar kad su djeca u pitanju, ne nedostaje.