INTERVJU Muftija banjalučki

Osman ef. Kozlić: Moramo se osloboditi torova u koje nas stavljaju

Mi nismo slobodni ako nas stalno straše i huškaju na sukob i mržnju

Razgovarala: Almasa HADŽIĆ
22.08.2018 15:32

Foto: Ef. Kozlić: Moramo više raditi na tome da mladi ne odlaze

Muftija banjalučki Osman ef. Kozlić, otkako je imenovan na ovu odgovornu funkciju, bajrame redovno provodi sa svojim banjalučkim džematlijama, prijateljima, komšijama. Ne krije da je proslava Bajrama u Republici Srpskoj nešto skromnija u odnosu na Federaciju, ali tvrdi da bajrami u manjem bh. entitetu “imaju posebnu draž”. 

Povratak Ferhadije

- Uz bajramske blagdane mi ovdje često organiziramo bajramske akademije ili koncerte ilahija u Banjoj Luci, Prnjavoru, Bosanskoj Gradišci, Kotor-Varoši i Bosanskoj Dubici. Doduše, češće se to radi za Ramazanski bajram, jer je Kurban-bajram specifičniji. Valja se pobrinuti o kurbanima, podjeli kurbanskog mesa, bajramskom ručku, a sve to, posebno za nas, u Islamskoj zajednici u BiH, zna potrajati nekoliko dana – kaže Kozlić.

Šta se to otvorenjem Ferhat-pašine džamije i stalnim boravkom Vas, kao muftije, u Banjoj Luci promijenilo u vjerskom životu muslimana u entitetu RS?

- Tačno je da se otvorenjem Ferhadije mnogo toga promijenilo u RS u odnosu na vjerski život muslimana ovdje, ali i općenito, i na sve nas u BiH. Ferhadija se vratila muslimanima, ali i gradu na Vrbasu, znači svim Banjalučanima, pravoslavcima, katolicima, Jevrejima i ostalima. Ima li to utjecaja na njihov vjerski život, kako ste naveli, ili na njihove slobode, to treba druge pitati.

Jednom ste izjavili da je “bit Kurban-bajrama dijeljenje”, i to ne samo mesa kurbana koji se žrtvuje, već i radosti koju osjećamo. Jesmo li se kao narod, kao vjernici, malo udaljili od tog adeta?

- Najlakše je izvaditi 350 KM i uplatiti kurban, ali je li time dostignut takvaluk, suština pobožnosti, čestitost ili naša iskrenost u odnosu prema Bogu? Jer, do njega ne dopiru ni krv niti meso kurbana nego nešto drugo. Da, jesmo se udaljili, i to ne malo. A kad se od Boga udaljite korak, On od vas uzmakne za dva. Kod približavanja je obratno, ako se primaknete za pedalj, On se primakne za lakat.

Iz BiH odlaze i muslimani i hrišćani. Šta crkve i vjerske zajednice mogu učiniti da se odlasci zaustave ili bar smanje?

- Ljudi, jednostavno, traže bolje uvjete za život i budućnost svoje porodice. S druge strane, a što je posebno žalosno, mi skoro ništa ne radimo da poboljšamo ekonomski položaj naših mladih ljudi. Crkve i vjerske zajednice mogu i moraju učiniti više. Nedovoljno je ponavljati da treba ljubiti domovinu ili otadžbinu ako su u njoj neki jednakiji u odnosu na druge, da se poslužimo Orvelovim izrazom. Sloboda podrazumijeva i ekonomsku i političku slobodu. Mi nismo slobodni ako nas stalno straše i huškaju na sukob i mržnju.

Spojiti izbore

Vjerujmo da Vam, kao vjerskom autoritetu, u ovom predizbornom vremenu nije nimalo lako s obzirom na to da oni koji se bore za političku prevlast u zemlji, igraju na sve karte, pa i na vjerske osjećaje naroda.

- Svake dvije godine preživljavati ovo što mi preživljavamo je, blago rečeno, zamorno. Predlagao sam nekim stranim diplomatima da sastave opće i lokalne izbore. Tačno je da oni koji se bore za političku prevlast, igraju u dobroj mjeri na vjerske osjećaje naroda. Oni samo dobro rade svoj posao, ono u čemu su se izverzirali. Problem nije u njima nego u nama, koji smo duhovno ili mentalno zatvoreni u torove. Tu je problem. Zbog toga je potrebno da se oslobodimo ili da dosegnemo slobodu, da se za nju izborimo, prvo sami sa sobom, a potom i na nivou kolektiviteta.

Povjerenja i poštovanja, kad su djeca u pitanju, ne nedostaje

Vaša djeca idu u školu u Banju Luku. Kakav je odnos sredine prema njima?

- Upravo dok odgovaram na vaša pitanja moja mlađa kćerka Esma (završila šesti razred) pita me da ode s drugaricom Jovankom do centra grada, do “Boske”. Otišla sama do škole, zatim zajedno s drugarima do centra grada na sok i sladoled. Poslije mi kaže da ju je Jovankina mama dovezla autom do našeg stana, a da ja nisam ni znao za to. Tako i ja uradim kad dođu prijateljice jedne ili druge kćerke, odvezem ih do njihovog stana ili kuće. Dakle, taj odnos u školi i odnos sredine je, hvala Bogu, veoma korektan. To je stvar povjerenja i međusobnog poštovanja, kojeg, bar kad su djeca u pitanju, ne nedostaje.

NA VRH