Foto: E. Trako Turistička patrola u Mrkonjiću

TURISTIČKA PATROLA Sve što se tiče turizma u ovom mjestu vrti se oko jezera Balkana

Mrkonjić-Grad, tamo gdje je potvrđena državnost BiH i gdje se kuju najbolje kose

Varcarka je svoje mjesto pronašla i u Zemaljskom muzeju BiH

Autor: E. TRAKO
29.08.2018 12:35
A
A
A

Za Varcar-Vakuf poznato je da je čovjek koji ga je utemeljio nosio ime Kizlar-aga i da je obavljao vrlo značajnu funkciju na dvoru u Istanbulu. On je bio porijeklom iz tih krajeva, a kada se uzdigao visoko u hijerarhiji u Osmanskom carstvu, smatrao je dužnošću da nešto učini za svoj rodni kraj te je tako utemeljio vakuf koji je se sastojao od džamije, medrese, mekteba i jedne male čaršije oko tih institucija. 

Var-car

Na toj osnovi razvio se kasnije Varcar-Vakuf kao vrlo značajno privredno središte i značajan spomenik načina života karakterističnog za Bosnu i Hercegovinu.

Objašnjenje porijekla imena „var-car“ sastojalo od toga što se govorilo kako je Kizlar–aga, koji je bio zadužen da skuplja carski has, dio tog prihoda odvajao, sakrivao i ulagao u svoj vakuf u mjestu gdje je ostavio institucije koje je sagradio. To asocira na „var” - varao je cara da bi učinio dobro svom kraju. Zanimljiva etimologija tog naziva, naravno, nije provjerena i nisam je ni ja provjeravao, nego je navodim samo kao primjer narodnog tumačenja određenih toponima.

Ono što je karakteristično za Varcar-Vakuf je to da su muslimani, pravoslavci i katolici, a u  posljednje vrijeme nešto i Jevreja, u njemu živjeli u velikoj slozi sve vrijeme njegovog postojanja do godina posljednje agresije na BiH i, takoreći, skoro likvidacije bošnjačkog i hrvatskog stanovništva tog kraja. Sve do tada, među njima je vladalo poštovanje i razumijevanje, zajedno su poslovali, tako da je Varcar-Vakuf bio uzorito mjesto po odnosima koji su vladali među njegovim stanovnicima.

Varcar-Vakuf je u našu historiju ušao i po tome što je u njemu 25. novembra 1943. godine održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, na kojem je donesena poznata rezolucija kojom je obnovljena državnost BiH.

Ovo je dio posljednje kolumne uglednog akademika Muhameda Filipovića o Mrkonjić-Gradu. Danas u Mrkonjić-Gradu, osim 25. novembra, na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, rijetko ko dolazi da obiđe kuću koju „krase“ paučina, polupana stakla na provaljenim ulaznim vratima, uništeni pod na kojem su razbacane slike i pisane poruke na panoima, prislonjene uza zidove, i uništene stolice na bini. Radi kuće u kojoj je prije 75 godina, 25. i 26. novembra, održano prvo zajedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), na kojem je potvrđen kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine u novijoj historiji.  

Na stepeniku ka bini i danas stoji prašnjava i oštećena parola - Živjeli naši veliki saveznici - Sovjetski Savez, Engleska i Amerika.

Sve što se tiče turizma u Mrkonjić-Gradu vrti se oko jezera Balkana. Ipak, najviše svraćaju putnici koji bi pođi u Krajinu ili oni koji su u povratku.

Ima fino da se jede u odličnom istoimenom restoranu, djeca se mogu malo zabaviti u parku, a i čisto jezero dobro je za kratko osvježenje.

Boran i Vanja Danilović te Jovica Kelemen i Dejan Perač redovni su gosti Balkane.

- Dobro je, malo se kupamo, malo popijemo, malo se zezamo. Bude i djevojaka – govore kroz smijeh.

U turističkoj ponudi imaju i pedaline, koje unajme pa se „ganjaju“ po jezeru.

- To je što je. Moglo bi još nekih ljetnih barova makar da se ubaci, ali, eto, svakako je ljeto pri kraju - kaže Vanja Danilović.

I Bogdan i Milan Gajić česti su posjetioci Balkane.

Velika prednost

- Blizu je ceste i to mu je velika prednost. Ne morate putovati po desetak kilometara da biste sjeli i malo predahnuli od dalekog puta. Lijepo je – kaže Vanja Danilović.

Ono po čemu je Mrkonji-Grad stoljećima poznat jesu kovači.

Zvuk kovačkih čekića u Mrkonjić-Gradu iz godine u godinu sve je tiši. Posljednji članovi nekad brojnog orkestra su porodica Zonić. Oni iz inata ne daju da koncert bude završen. Njihova kovačnica postoji od 1569. godine, a kovačku tradiciju nastavit će i Nerminova djeca.

Nadaleko poznati majstori i danas izrađuju kovane kose varcarke i kovane ograde koje su kao jedinstvene poznate i van granica BiH. Uprkos modernizaciji mehaničkih kovačkih čekića, vještina i umijeće kaljenja kose kovanice su nezamjenjivi.

Kosa u Zemaljskom muzeju BiH i u muzejima širom svijeta 

Varcarka je svoje mjesto pronašla i u Zemaljskom muzeju BiH. Zonići su je poklonili instituciji od državnog značaja kao simbol ovog kraja. Zaštitni znak Mrkonjić-Grada čuvena je kosa kovanica zvana varcarka. Nije poznato kada i ko je u gradu podno Lisine iskovao prvu kosu, ali je činjenica da su mrkonjićki kovači nenadmašni u proizvodnji kovanica posljednja dva stoljeća.

Zahvaljujući mrkonjićkoj kosi kovanici, za "kraljevski grad" i njegove kovače čulo se na svim kontinentima. Vjerovatno ne postoji nijedna država u svijetu, nijedna dinastija, poznatiji muzej... a da u svojim vitrinama nema mrkonjićku kosu kovanicu.