DRAGI GOSTI

Prijateljima pripremaju bosanska jela, u BiH htjeli kupiti i kuću

Tini i Hinrih: Dolazit ćemo dok nas zdravlje bude služilo

E. SKOKIĆ

3.10.2018

Njemački bračni par Djuren, Tini (73) i Hinrih (Hinrich, 77), odlučio je još krajem devedesetih godina da prvi put doputuje u Bosnu i Hercegovinu. I od tada, umjesto egzotičnih destinacija na kojima su do tada provodili godišnje odmore, njih dvoje redovno i rado dolaze upravo u našu zemlju.  

Nove uspomene

S dalekog sjevera Njemačke, gdje, inače, stanuju, ovaj bračni par dolazio je prvih godina vlastitim automobilom. U takvo, skoro dvadesetosatno putovanje, tokom kojeg su prelazili 2.000 kilometara, danas se više ne upuštaju, ali od dolazaka u BiH, kažu, neće odustati sve dok im to zdravlje bude dozvoljavalo.

Tokom višesedmičnih boravaka u BiH imali su priliku upoznati se sa prirodnim ljepotama naše zemlje, od Posavine do Hercegovine. Zahvaljujući njihovim domaćinima Ademu i Vernesi Ejubović, sa svakim novim dolaskom u BiH kući su nosili i nove uspomene iz Mostara, Sarajeva, Tuzle, Banje Luke i brojnih drugih krajeva.

S Ejubovićima su se upoznali u Njemačkoj, gdje su oni godinama živjeli kao izbjeglice.


Obišli sve krajeve BiH i oduševljeni prirodnim ljepotama

No, kako Tini i Hinrih i sami vole reći, njihova najdraža destinacija, gdje se uvijek rado vraćaju i gdje tokom boravka u BiH provode najviše vremena, su selo Poljice i jezero Modrac u općini Lukavac.

U odnosu na svoje prve dolaske u BiH, u nekim krajevima naše zemlje danas primjećuju mali napredak.

- Vidimo gradilišta, mašine, radnike, nove objekte, neke male promjene. To, naravno, nije dovoljno, ali se isto tako sjećam kada smo se vozili putevima koji uopće nisu bili asfaltirani, sjećam se ruševina, napuštenih kuća - govori Hinrih.

Danas se supružnici Djuren u našoj zemlji osjećaju skoro kao kod kuće. Odlično se snalaze i ponosno ističu da dobro poznaju okolicu Tuzle i Lukavca. Razmišljali su neko vrijeme i o kupovini kuće u BiH, ali su im godine donijele i zdravstvene poteškoće pa su od te ideje odustali.

Uz smijeh priznaju kako su svojevremeno pokušavali naučiti i bosanski jezik.

- Ali, od toga smo odustali, jer učenje jezika nije nam najbolje išlo. Nismo više mladi, bosanski jezik je težak i najveći problem stvara nam izgovor - pojašnjava Tini.

Pamti recepte

Kaže da je velika prednost to što njihovi domaćini i prijatelji odlično govore njemački jezik.

- Mi, s druge strane, znamo na bosanskom samo onoliko koliko nam je dovoljno da izrazimo zahvalnost i pozdravimo nekoga - dodaje Tini.

Oduševljeni su bh. kuhinjom i Tini često zapiše ili upamti recept za neke naše specijalitete. Po povratku u domovinu, često organiziraju večere za tamošnje prijatelje, a na trpezi se nerijetko nađu upravo neka od bh. tradicionalnih jela.


Ruka prijateljstva

Sudbina koja je jednu bosanskohercegovačku porodicu odvela na daleki sjever Njemačke, jedna u nizu ratnih priča, rezultirala je sada već višedecenijskim prijateljstvom. Pružena ruka prijateljstva ond kad je to bilo najpotrebnije, nikad se ne zaboravlja, ističu Adem i Vernesa Ejubović, bosanski domaćini bračnog para Djuren.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.