OTKRIVAMO Zašto su ovisni jedan o drugome

Bakir preko Šefika pokušava da sakrije politička ubistva i teške ratne zločine

Ukoliko SDA zadrži poziciju u Predsjedništvu BiH to znači i nastavak kontrole svih arhiva i dokaza koji su ključni za neovisne istrage mračne prošlosti bošnjačke političke elite

Avaz.ba
05.10.2018 19:01

Da je Bakir Izetbegović, maltene, životno ovisan o Šefiku Džaferoviću postaje jasno kada se malo dublje pronikne u prošlost SDA-ovog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Bio načelnik CSB Zenica i sekretar AID-a

Džaferović je, naime, bio načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Zenica od 1994. do 1996. godine kada je „prekomandovan“ na mjesto sekretara bošnjačke tajne službe - Agencije za istrage i dokumentaciju (AID).

AID je, podsjetimo, djelovao sve do 2002. godine, kada su ta bošnjačka te hrvatska tajna služba (SNS), pod pritiskom međunarodne zajednice konačno rasformirane.

Upravo ovaj period Džaferovićevog djelovanja u policiji i tajnoj službi ključan je za Bakira Izetbegovića.

Tačnije, jedan drugog su primorani čuvati zbog daljnjeg zataškavanja slučajeva političkih ubistava i ratnih zločina.

„Dnevni avaz” godinu i po je svakodnevno objavljivao feljton o političkim ubistvima prenoseći hiljade tekstova ponajviše Senada Avdića i njegove „Slobodne Bosne” koja je godinama dokumentirala sve ono iz čega je javnosti potpuno jasna Bakirova uloga u političkim ubistvima.

Ukupno je 18 slučajeva ubistava i misterioznih smrti u BiH koje nikada još nisu rasvijetljene, a dvije ključne političke likvidacije desile su se tokom Džaferovićevog mandata u AID-u.

Slučajevi „Ugljen”, „Pogorelica” i „Leutar”

Podsjetimo, to su slučajevi - Nedžad Ugljen, bivši pomoćnik direktora AID-a, i Jozo Leutar, federalni doministar policije.

  • Leutar i Ugljen
    Leutar i Ugljen Foto: (Arhiv)

Ugljen je ubijen hicima iz pištolja ispred svoje zgrade u Sarajevu 28. septembra 1996. Vodio je istrage slučajeva „Herenda“, „Ševe“, „Pogorelica“, obavještajac za koga je, kako je svjedočio rahmetli Ramiz Delalić Ćelo, Bakir Izetbegović govorio: „Ugljen je veliko đubre i din-dušmanin”.

- Otvori li se ponovno istraga o ubojstvu nekadašnjeg pomoćnika direktora AID-a Nedžada Ugljena (koji je usmrćen u septembru ‘96.), a sve su prilike da hoće, Šefik Džaferović bi mogao biti jedan od važnijih svjedoka. Džaferović je, naime, zajedno s tadašnjim tajnikom MUP-a RBiH Željkom Varunekom, bio zadužen za razmjenu „zarobljenika“, odnosno polaznika i organizatora (anti)terorističkog kampa na Pogorelici, koje su u februaru 1996. uhapsili vojnici IFOR-a. Tada je šef iranskog špijunskog punkta u BiH Ali Bajat, koji je bio nadređen iranskim instruktorima, pred Džaferovićem i Varunekom zaprijetio Nedžadu Ugljenu da će zbog upada jedinica IFOR-a u njihovu tajnu bazu kod Fojnice „platiti glavom“?! Nedžad Ugljen je ubijen sedam mjeseci kasnije, Željko Varunek je umro u novembru 2013., a Šefik Džaferović je ostao jedini živi svjedok sukoba pomoćnika direktora bošnjačke tajne službe i iranskih obavještajaca – objavila je „Slobodna Bosna“ 7. maja 2015. godine.

  •  Faksimil teksta „Slobodne Bosne“ od 7. maja 2015. godine
    Faksimil teksta „Slobodne Bosne“ od 7. maja 2015. godine

Jozo Leutar je smrtno ranjen u atentatu izvršenom podmetanjem eksplozivne naprave 16. marta 1999. u Sarajevu, a podlegao 12 dana kasnije. Uoči smrti često je govorio da ga AID prati i prisluškuje, optuživao grupu pripadnika odreda “El-Mudžahid” za bombaške napade 1997. i 1998. u Mostaru i Travniku.

Početkom 1999. dobio je strogo povjerljive spise Interpola o tajnim računima SDA.

Šta Senad Avdić može dokazati na sudu

Inače, nakon atentata na Leutara uslijedio je niz optužbi. Hrvatski politički vrh optuživao je bošnjački državni i vrh SDA. Reagirao je tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavom da su te optužbe neozbiljne i da odgovornost za terorizam snose ili "naše budale" (muslimansko-bošnjačke, op.a.) ili hrvatski ekstremisti.

Glavni urednik “Slobodne Bosne” Senad Avdić tvrdio je u svojoj kolumni 3. jula 1999. kako u Federalnom MUP-u znaju da je „svaka akcija u tom smjeru uzaludan posao sve dok nisu u stanju dotaći se ključnih ljudi tajne bošnjačko-muslimanske policije, MOS-a, skrbnika problematičnih stranih državljana (iz arapskih zemalja), a njih ne mogu dotaći jer upravo čelni ljudi MOS-a i biraju bošnjačko-muslimanske kadrove federalnog MUP-a)“

Indikativno, „Slobodna Bosna” 1. jula 2010. piše:

- Brblja nešto ovih dana Šefik Džaferović, državni parlamentarac i pravnik u “užem smislu“ te riječi. E, taj je gospodin Džaferović, dopadalo mu se ili mu se ne dopadalo, bio sekretar morbidne, u osnovi privatne bošnjačke agencije (Agencija za istragu i dokumentaciju) AID, izoštrene za svakovrsne oblike zločina. Bude li trebalo, i to ću dokazati na svakom sudu: da je tajnik Džaferović tetošio iranske instruktore terorizma sa Pogorelice u sarajevskom Domu policije – piše Avdić 1. jula 2010. u SB

Interes bivše glavne tužiteljice Karle del Ponte

Ono što je javnosti manje poznato jeste interes bivše glavne tužiteljice Karle del Ponte (Carla) za ratne zločine počinjene na zeničkom području u vrijeme Džaferovićevog načelnikovanja CSB-om Zenica, a posebno je Haški tribunal bio zainteresiran za ubistvo dvoje djece na rijeci Bosni u Zenici.

Del Ponte je, naime, u julu 2007. godine od nadležnih vlasti Federacije BiH za Tužilaštvo Haškog tribunala tražila da se arhive Višeg javnog tužilaštva u Zenici, Kantonalnog tužilaštva u Zenici i Tužilaštva ZDK, koje se nalaze u Uredu Tužilaštva ZDK, kao i svi djelovodnici ili dosjei iz tih arhiva za period od juna 1993. do decembra 2000. godine, „pomno pretraže“.

  • Karla del Ponte
    Karla del Ponte

U zahtjevu tadašnje tužiteljice Del Ponte navodi se također da se u vezi s tom pretragom, Tužilaštvu dostave odgovori na pitanja da li u arhivama Višeg javnog tužilaštva u Zenici, Kantonalnog tužilaštva u Zenici ili Tužilaštva ZDK, postoje ikakvi dosjei ili druge vrste dokumenata koji ukazuju na to da je primljena ijedna prijava, provedena ijedna istraga ili podignuta optužnica u vezi sa sljedećim incidentima: ubistvom najmanje 24 civila hrvatske nacionalnosti na području zaseoka Maline/Bikoši, ubistvom i okrutnim postupanjem sa tri ratna zarobljenika pripadnika Vojske RS u selu Livade i logoru Kamenica u Zavidovićima u julu 1995., te ubistvom i okrutnim postupanjem sa najviše 62 zarobljenika pripadnika Vojske RS i civila u selu Kesten ili u logoru Kamenica na području općine Zavidovići počinjenim u septembru 1995. godine.

  •  Izvodi faksimila dokumenta u kojem Del Ponte traži podatke o ubistvima civila u julu 1995.
    Izvodi faksimila dokumenta u kojem Del Ponte traži podatke o ubistvima civila u julu 1995.

Nadalje, Del Ponte je posebno istakla da se ove informacije traže bez obzira na to da li je ijedan spomenuti incident bio pravno okvalificiran kao ubistvo, ratni zločin ili kao bilo koje drugo krivično djelo koje je u relevantnom periodu bilo kažnjivo po važećim zakonima BiH.

U septembru 2007. godine Tužilaštvu Haškog tribunala dostavljeni su traženi podaci – dokumentacija Kantonalnog tužilaštva ZDK i to za period januar 1996. do 31. 12. 2000. godine. Dostavljen je i pregled Arhiva Okružnog vojnog tužilaštva u Zenici i Višeg javnog tužilaštva u Zenici koji se odnose na krivična djela za period 1993. – 1996. godina.

Ukoliko SDA zadrži poziciju u Predsjedništvu BiH to znači i nastavak kontrole svih arhiva i dokaza koji su ključni za neovisne istrage mračne prošlosti SDA-ove političke elite.

Oglasi

NA VRH