Dok na društvenim mrežama traje delirij ogorčenosti, likovanja zbog tuđe tegobe, zluradog prepoznavanja Božije kazne i pravde, postaje jasno da je Bakir Izetbegović taj koji je „kao muž“ morao bolesnu suprugu odmaknuti od nezdravog i stresnog svijeta politike i biznisa, a „kao predsjednik“ je morao poštedjeti narod njenih nezdravih ambicija i agresivnog djelovanja prema svemu čega se dotakla. Kako je intimna, porodična drama zbog karcinoma i metastaza postala problem sistema i društva…, piše The Bosnia Times.
Ustvari, kad se sve sabere i oduzme, za sve je kriv Izetbegović Bakir. Onaj koji je „svako jutro poselami kao muž“, ali i onaj koji ju je neprestano ohrabrivao u Njenom sve besmislenijem rušilačkom pohodu uništenja svega oko sebe u uvjerenju da čini dobro. Da li je zbilja mislila da čini dobro ? U svakom slučaju, kako god da se završi ova groteska sa „misterioznim pacijentom“ na sedmom spratu novog objekta sarajevskog KCUS-a neka se zna da je za sve kriv Izetbegović Bakir. I to prvo kao muž! A onda kao Predsjednik.
Dilema: On ili Ona?
Ni kada je u ratu na vojnim dokumentima bila oznaka „vojna tajna/strogo povjerljivo“ to nije ostajala tajna duže od podneva, a najduže do akšama, te su sve žene na pumpama za vodu još prije zalaska sunca znale koji četnički rov će naši noćas napasti. U četvrtak je osoblju novog Centralnog medicinskog bloka koševske bolnice oko 14 sati naređeno da do 15 sati napuste radna mjesta i KCUS, bez objašnjenja i prava na pitanje – zašto. „To je tajna.“ Ali, nakon što su desetine zaposlenih iz hirurških sala šutke sišle niz Ulicu Koševo, a na 7. sprat Centralnog medicinskog bloka (CMB) ušli Muvedeta Čedić-Butmir zvana Veda (inače glavna finansijska savjetnica Generalne Direktorice i majka drogiranog huligana sa Ferhadije), glavna sestra KCUS-a Ernela Muminović, direktor hirurških disciplina dr. Dželaludin Junuzović i dr. Amela Katica-Mulalić, šefica anestezije… tu je tajni bio kraj. Brzo se proširila priča da je u krugu bolnice prisutan i security iz Predsjedništva BiH i poznata „škoda oktavija“ koja inače vozi Njega, a ponekad i Nju. Biber po pilavu bila je i informacija da su na 7. sprat došli i zasad neimenovani hirurzi, ali se zna da su strani. Eeeeej, bre, čak iz Beograda!
Nekako u isto vrijeme, a i to bi trebala biti tajna (i to vojna), u kabinetu ministrice obrane Marine Pendeš zazvonio telefon. Neko je sa druge strane žice tražio „da se helikopter stavi u pripravnost.. zato i zato…“ Odgovoreno je da se odobrava i da „slijedi žurna zapovjed“, a već u narednih pola sata aerodromski traktor je iz hangara na pistu u Rajlovcu izvukao helikopter kojem je prišla cisterna za tankovanje kerozina. Ako zatreba, spremni. Toliko o tajnama, navodi The Bosnia Times.
Jedino se još neko vrijeme nije znalo – On ili Ona ? Jer, ni jedan drugi, obični čovjek ne bi bio vrijedan takve zbrke, misterije i užurbanosti.
Kažu da je operacija trajala osam sati. U Njenom kabinetu cijelu noć gorjela su svjetla. I koliko god su agenti sa slušalicama u uhu opkoljavali CMB i čuvali tajnu o „misterioznom pacijentu na 7. spratu“ vijest je odapeta u eter gotovo prije zalaska sunca. Do ponoći su je prenijeli mnogi mediji u BiH i većina u Hrvatskoj i Srbiji. Vrlo neobično za vijest u kojoj se ne zna o kome se radi. Neko je tokom noći vidio Njega kako ide od Njenog kabineta do CMB-a pa je i ključna tajna – razotkrivena: nije u pitanju On, nego je na operacionom stolu Ona.
A zatim nije prošlo dugo pa da preko devalvirane Hipokratove zakletve iz bar jednih doktorskih usta pređe i tajna o posljednjoj medicinskoj svetinji – dijagnozi pacijenta. „Da, dijagnoza je vrlo teška… Sebija ima karcinom jajnika… sa metastazama… videćemo šta dalje…“
Delirij negativne energije
Petak ujutro javnosti je do mozga polako dolazila informacija da je najstrože i najtajnije čuvani i tretirani pacijent KCUS-a ustvari njegova generalna direktorica prof.dr Sebija Izetbegović. A kad su to shvatili, na društvenim mrežama počeo je kolektivni delirij sa stotina i hiljada profila iza kojih su pod pravim ili lažnim imenima stvarni ljudi kleli, psovali, naslađivali se njenom patnjom, nabrajali joj grijehe, hvalili Allaha „što radi svoj pos'o“, ali i žalili, usrtručavali se od sudova i prepuštali sve u Allahove ruke, psovali one koji kunu, molili se da ozdravi ili su jednostavno bili uplašeni („…šta ćemo sad…“) i zabavljeni mislima o svojoj ulozi u njenoj kaznenoj ekspediciji koja traje već godinama.
Kad bi brojali i vagali komentare, mnogo je više kletvi. I pravo je sociološko čudo vidjeti koliko je zlobe, niskih strasti, spremnosti na zle misli i riječi naslade tuđom mukom oslobodio ovaj događaj. Što je opet pokazalo koliko je srdžbe, bijesa i svakovrsne negativne energije Sebija Izetbegović proizvela svojim ponašanjem o čemu u posljednje vrijeme u medijima govore autoriteti iz akademskog i medicinskog miljea, redovno žrtve njene torture. Obični ljudi cvile odavno, ali ko sluša i zarezuje obične ljude. U tome i jeste Njen problem.
Ukratko, sve ovo pokazalo je koliko je Sebija Izetbegović ustvari bila pogubna za stotine i hiljade ljudi, pojedinaca. Iz hira kažnjavala, od običnih malih ljudi pravila poslušnike, svoje satrape, a onda i njih bacala u blato. Ostavljala ljude bez posla, bez hljeba i bez karijera, a da im ni sudovi nisu uspijevali pomoći (bar dosad), sa podsmijehom kršila zakone i ignorirala institucije, akademsku zajednicu, doslovno pljuvala i šamarala doktore nauka, kočijaški psovala zaposlene, gurala saradnike u bezakonje, ismijavala stranačke autoritete u SDA… a oni su uz rijetke iznimke komformistički šutke odlazili ili okretali i drugi obraz iz svojih interesa i ostajali da ih i dalje gazi. Može se reći da je Sebija Izetbegović grubo upravljala sudbinama hiljada ljudi. Budući da je učinila štetu i na polju nauke, zdravstvenog sistema (tako kažu ljudi od struke) destruirajući Medicinski fakultet, Ljekarsku komoru i ključne komponente zdravstvene zaštite, a da se petljala i u skoro sve sfere djelovanja vlasti, postaje jasno da je njena žrtva postalo gotovo cjelokupno stanovništvo Sarajeva i šire. Jedino nije sasvim jasno – zašto i kako joj je to dozvoljeno.
Bračni par Izetbegović je u očima javnosti, a ovo ću reći uz sav oprez da prenošenje tuđih stavova ne zvuči kao prijetnja, već odavno postao „najomraženiji par u Bosni“… „neko ko će na kraju završiti kao Čaušesku“, a sama Sebija bezbroj puta je nazivana „Elenom sa Poljina“. Histerija potaknuta razotkrivanjem tajne o misterioznom pacijentu sa Koševa podsjeća nas na histerije masa koje smo ponekad i ponegdje viđali u prvim trenucima nakon svrgavanja zlikovačkih diktatora, na one momente kad razularene mase namirišu krv svoga katila i iskeze zube da konačno i oni ugrizu njega. Nasreću kod nas se to sada događa samo virtualno. Tako da još možemo akademski analizirati kako je do svega došlo i tražiti miran izlaz.
Zašto je za sve kriv Bakir?
Ima tome tri-četiri godine, možda i više, otkako se čaršija počela baviti ispadima Sebije Izetbegović, tada još samo šefice Klinike za ginekologiju, koja nije prezala čak ni u javnosti napasti dužnosnike SDA, svoje kolege i svakog ko joj se suprotstavi. Kad na Upravnom odboru KCUS-a, čiji član je bila, jednom nije prošao neki njen zahtjev demonstrativno je ustala i izlazeći zaprijetila: „Jebaću vam ja majku svima… kad – tad!“ Znamo da je tako i bilo. Tada se šapatom kroz grad provukla glasina da se „…Njoj povratila ona bolest i da je zato takva i sad joj Bakir ispunjava želje da joj ugodi koliko može!“
Ovakvu intimu dvoje supružnika niko nije mnogo komentirao sve dok intima između pažljivog, a moćnog muža koji ugađa ženi koja je hasta nije počela da se lomi preko leđa drugih ljudi, prvo pojedinaca pa čitavih grupa da bi na kraju počeo trpiti i narod, državni sistem, zakoni, nauka itd. sa nesagledivim posljedicama na koje su sve češće ukazivali kompetentni stručnjaci raznih oblasti. Njihova je ocjena bila da Sebija Izetbegović uopće nije kapacitet ni kao finansijski menadžer, niti kao poznavalac sistema zdravstvene zaštite sa idejama da se on reformira. Njeni se uspjesi svode na smanjenje dugova ustanova putem puke štednje na troškovima i pacijentima, izbjegavanju neprofitabilnih medicinskih usluga i manipuliranju podacima o poslovanju. Poneki dobar organizacijski potez (kao npr. razvlašćivanje šefova klinika i odjeljenja sa pet kreveta i tri pacijenta i fuzija patuljastih klinika) ostao je u sjeni katastrofalne kadrovske i naučne devastacije KCUS-a i Medicinskog fakulteta o čemu se sve zna. No, kada je poželjela biti direktorica Opće bolnice, muž Bakir je to pogurao politički. Kada je to postalo malo, krenula je da ugasi tu bolnicu (poslije mene potop!) pa je i to Bakir podržavao.
Kad nije moglo, poželjela je biti direktorica KCUS-a pa joj je Bakir i to udovoljio spremivši svilen gajtan njenom prethodniku prof.dr. Rusmiru Mesihoviću, koji nije ni pijevnuo odlazeći navrat-nanos zatrpan optužbama za kriminal i 100 miliona duga. Onda joj ni to nije bilo dovoljno pa je počeo Njen odstrel neistomišljenika, doktora, profesora, naučnika, ukratko jednog trusta mozgova čiji spisak je ovih dana objavljen u medijima. Tome treba dodati i preko 300 otpuštenih radnika ključnog srednjeg osoblja, medicinskih sestara i tehničara koji najčešće daju ruku pacijentima. I za to je kriv Bakir dajući joj podršku jer ona ustvari „tjera lopove i neradnike“. On sada neka moli Boga da mu ne zatreba ni jedan od tih 71 otjeranih doktora kao što su u četvrtak zatrebali Sebiji, a nije ih bilo. Doduše, helikopter će se podići ako zatreba, za njega ima lijeka drugdje, ali mu obična sarajevska raja neće halaliti što ju je pustio da rastjera doktore koji trebaju običnim smrtnicima sa ovjerenom knjižicom.
Bakir ju je pustio da napravi haos u zdravstvu, ispunjavajući joj želje i praveći od države njihovu bračnu prćiju, a od vlastitog naroda sprdnju. Bakir je kriv što davno nakon prvih ozbiljnih znakova bolesti vlastitu ženu nije obuzdao „kao muž“ i ubijedio je da uz takve dijagnoze ne ide politika i težak posao lidera. Bakir je „kao predsjednik“ morao shvatiti da ne može biti u pravu samo Sebija, a u krivu hiljade drugih što negoduju zbog njenog rušilačkog djelovanja. Bakir je kriv što se oglušio o dobronamjerna upozorenja Reisa, svojih stranačkih mudraca, Alijinih i mladomuslimanskih prijatelja, doktora nauka… i o glasne proteste običnog puka koji je davao do znanja da više ne može kupovati lijekove, propuštati terapije i umirati zarad menadžerskih igrarija njegove bolesne supruge. Dakle, za sve ovo kriv je Bakir i niko mu to neće halaliti. Ako to dosad nije shvatio ili znao, evo sad mu je rečeno.
Nije kraj…
Da ovaj tekst ne bi sasvim ličio na epitaf, a pored žive i samo operirane Sebije Izetbegović, moramo reći da njen odlazak na operacioni stol nikako nije kraj. Poznajući je, ona će se sigurno pokušati vratiti i ponovo rigati vatru na sve što joj se ne sviđa, možda opet uvjerena da čini dobru stvar. No, nadajmo se da će joj Bog dati snage da preživi i ustane, ali da će joj dati i neku novu mudrost i sposobnost da shvati kakvo zgarište je oko sebe napravila rigajući vatru na sve i svakog.
Ali, nikad neće biti kao prije. Histerija javnosti koja ne prestaje, a sa vrlo malo suosjećanja sa pacijenticom na 7. spratu CMB-a svakome pa i Bakiru i Sebiji Izetbegović dovoljno govori o tome dokle su zaglibili. Pa čak i ova igra misterioznosti oko prijema Sebije Izetbegović na liječenje u KCUS, govori koliko oni drže do naroda. Eto, taj narod nije dostojan ni da zna kad je „prva dama u Bošnjaka“ ozbiljno bolesna. A nekad smo mogli znati, svaki dan u vijestima u 15 sati u kakvom je stanju Tito u ljubljanskoj bolnici, da su mu odrezali nogu pa i da je u komi. Također, nedavno smo dan nakon izbora iz pamfleta PR-dobošarki KCUS-a mogli pročitati morbidnu sprdnju da je „Fahri zbog političkog poraza zatrokiralo srce pa je na liječenju kod dr. Mirsada Kacile“, ali o teškoj operaciji Sebije Izetbegović već četvrti dan nema ni slova. Eto, toliko SDA poštuju vlastiti narod, biračko tijelo. Doduše, tako su poštovani i Izetbegovići i SDA.
U politici, „niko neće da koalira sa Bakirom i SDA“, u čaršiji nema lijepe riječi za njih, a ako se osvrnu oko sebe vidjeće kako miševi oko njih krišom pakuju stvari i smišljaju izlaznu strategiju. Tako da, ako nije kasno, i jednom i drugom je posljednja prilika da pokušaju ispraviti štetu koju su napravili na ovom dunjaluku. Kako se jednog dana, a taj dan čeka sve nas, ne bi desilo da na efendijino pitanje o halalu previše ljudi odgovori „ne halalimo!“, zaključuje The Bosnia Times.
