PRIJEDOR

Ljubica od skromne penzije odvojila pomoć za Muhibu

Uradila sam samo ono što mi savjest i ljubav nalažu: pomoći nevoljnima bez obzira na boju kože, naciju, vjeru...

Bulat-Vujković jučer ispred svog doma: Zapamtila siromaštvo u mladosti, kada je sebi obećala da će, kada bude imala malo više, sve dijeliti. D. Stojnić

Piše: M. ZGONJANIN

16.11.2018

Penzionerka Ljubica Bulat-Vujković (78), mještanka Saničana kod Prijedora, ovih je dana osvojila brojne simpatije bosanskohercegovačke javnosti gestom koji su na društvenim mrežama objavili njeni prijatelji. 

50 eura za hranu

Iako nije imala namjeru da priča dobije publicitet, uspjeli smo je ubijediti da i u novinama objavimo priču kako je, ne gledajući na vjeru i naciju, Ljubica od svoje skromne penzije odvojila 50 eura da se kupe namirnice za nedavno operiranu nanu Muhibu iz prijedorskog naselja Ljubija, koju uopće ne poznaje.

Iskreno začuđena zbog tolikog interesa za njen čin, Bulat–Vujković, koju smo jučer posjetili, kaže da je uradila samo ono što joj savjest i ljubav nalažu: pomoći nevoljnima bez obzira na boju kože, naciju, vjeru...

Za apel za pomoć nani Muhibi čula je putem Radija Prijedor.

- Bez Jadranke Rečević i njene emisije „Prva jutarnja kafa“, u kojoj je ugostila Ahmeta Rešidovića, ne bih znala da Muhibi treba pomoć. Sve vrijeme sam plakala, ta bakica mi je na srcu, kao i Safeta Zubanović, koja se brine o nani i koja je za te pare koje sam dala kupila Muhibi namirnice. Bitno mi je da ljudima pomognem kad im pomoć treba i koliko ja to mogu - priča Bulat-Vujković i odmah insistira da spomenemo one zbog kojih je njen gest s početka ove dirljive priče i dospio u javnost.


A pomaže od kada zna za sebe, ima nekoliko svojih „dušica“ kojima je uvijek pri ruci i obavezno pred novogodišnje praznike, kad im dolazi s paketima namirnica.

Mir i spokoj

- Tada sam tako mirna i spokojna, zato što se vraćam u svoju tešku prošlost. Kao dijete sam bila sirota, tata mi je poginuo u Drugom svjetskom ratu, mlada sam se udala, došla u još veću sirotinju od one koju sam ostavila... I sebi sam tad obećala da ću, ako budem u prilici da imam nešto malo više, s drugima dijeliti – dodaje ova divna žena koja je obećanje i održala.


Sa suprugom, s kojim je jedno vrijeme radila i u Njemačkoj, živi skromno, ali, kako kaže, ima sve što joj treba.

- Onaj ko voli život i ljude oko sebe, voli ovaj svijet... zašto ne bi pomogao? Džaba mu je da ima ne znam ti šta ako to samo dijeli sa sobom - poručuje penzionerka koja je u braku dugom 59 godina stekla troje djece, osmero unučadi, a na putu je i peto praunuče.

 Lijek za sina uplakane majke

- Nedavno sam srela ženu, ide ulicom i plače. Ni danas ne znam ko je ona. Zaustavim je, a ona mi kaže da nema novca za lijek sinu koji košta 80 maraka. Otišla sam u apoteku zajedno s njom i kupila joj taj lijek - kaže Bulat-Vujković, koja je i ekipu „Dnevnog avaza“ ispratila s darovima - ljubičicama i domaćim sokom od grožđa.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.