Uposlenici zvorničke „Alumine“, odnosno Fabrike glinice Birač, bili su prijatno iznenađeni kada ih je nedavno posjetio osamdesetogodišnji elektroinžinjer iz Sankt Peterburga Jakov Pisarski, koji je prije 38 godina bio angažiran na gradnji te fabrike.
Kao dio stručnog tima za nadzor iz SSSR-a, pratio je gradnju od temelja, a dugogodišnja želja da je ponovo obiđe napokon mu se ispunila.
- U Zvorniku sam proveo značajan dio života, jedan od najljepših perioda, koji ću pamtiti zauvijek. Bio sam okružen zanimljivim jugoslavenskim prijateljima s kojima me nije vezao samo posao nego i iskreno druženje i prijateljstvo. I danas pamtim prijatelje kao što su bili Toma Tomić, Hamdija Rešić, Beba i Milan Ostojić, Pero i Ljubiša Mlađenović, Snežana Savić-Alempić – kazao je Pisarski.
Za fabriku glinice prvi put je čuo u Sarajevu 1972. godine u „Energoinvestu“, kada još nije bila određena lokacija za njenu gradnju.
- Ja sam 1976. došao u Zvornik, nakon što je odlučeno da se tu gradi. Sa mnom je bila grupa sovjetskih stručnjaka Svesaveznog instituta VAM iz Sankt Peterburga, a bili smo zaduženi za elektrosnabdijevanje i sve poslove vezane uz elektroopremu. Fabrika je zvanično puštena u rad 1978., a ja sam ostao još godinu i po s ostalim specijalistima i pomagao u izvozu njihovih proizvoda – prisjetio se Pisarski.
Dodao je da je posebno zadovoljan što postavljena ruska oprema i danas radi i istakao zadovoljstvo što je pokrenuta gradnja novih pogona i modernizacija.
- Dok smo obilazili fabriku, susretao sam radnike koje ne poznajem, ali su svi bili vrlo ljubazni. Jedan od njih, mislim inžinjer, rukovao se sa mnom i rekao da je radio s dokumentima koje sam ja potpisao – naveo je Pisarski.
Nekad je Zvornik bio ljepši
- Zvornik me iznenadio gustom gradnjom. Neke dijelove nisam prepoznao. Postao je savremeni grad s trgovinama, restoranima, kafićima, ali ipak se izgubila čar onog tihog, provincijskog gradića kakav je bio prije 38 godina i kakvog se s radošću sjećam – rekao je Pisarski.
