Carine su veoma popularna mjera na Kosovu i postoji širok društveni konsenzus da, uzimajući u obzir političku situaciju, nije bilo nikakvih alternativa. Ljudi razumiju kratkotrajne posljedice, ali su spremni da plate cijenu zbog političkih prioriteta i strateške preorijentacije trgovine s drugim regionalnim partnerima koji ne sabotiraju kosovsku državnost.

Evropska unija nema nikakvih mjera koje bi mogla poduzeti prema Kosovu jer je ionako izolirala Kosovo, a negativne reakcije pojedinih zemalja su meke i uglavnom usmjerene za javno mnijenje u Srbiji.

Čak i sumnjam da za mjere postoji i podrška ili čak i poticanje od nekih zapadnih zemalja – kaže u intervjuu za „Dnevni avaz“ Agon Malići, analitičar s Kosova.

On objašnjava i unutarkosovsku političku situaciju, odnos Albanaca prema BiH te ponašanje međunarodne zajednice.

Zašto carine sada? Problem postoji već godinama...

- Problem je u korijenu politički i povezan s trenutnom situacijom pregovora, pa i unutrašnje politike.

Dok Srbija pod svaku cijenu neće u ovom kritičnom trenutku dopustiti Kosovu konsolidaciju međunarodnog suvereniteta, kroz članstvo u međunarodnim organizacijama, i aktivno lobira preko Rusije da Kosovo ne uđe u INTERPOL, Kosovo nema druge instrumente pritiska nego da učvrsti unutrašnji suverenitet preko carina i efektivnom kontrolom terena, što se i desilo policijskom intervencijom na sjeveru, gdje su specijalci udarili u centar moći pokušajem hapšenja Milana Radojčića.

Zbog čega su sada blokirani i pregovori u Briselu...

- Sada smo u situaciji kad se cijeli Briselski sporazum počeo raspadati i strane se pokušavaju pozicionirati najbolje za ovu novu fazu dijaloga.

U tu priču sad ulazu i carine. One kao mjera nisu pale s neba. Njih stranka Samoopredjeljenje traži, evo, deset i više godina. Problem jeste politički, ali s ekonomskim posljedicama. Radi se o frustracijama koje traju već godinama i na koje se tek sad reagira zbog političkog trenutka povezanog s pregovorima.

Politički problem između Kosova i Srbije pravi ekonomske prepreke. Trgovina između Kosova i Srbije i BiH unutar CEFTA nije simetrična.

Kako mislite?

- Pa, problem nije samo u pravu plasiranja proizvoda Kosova na ta tržišta bez carinskih tarifa, jer se to tehnički može riješiti “statusno neutralnim” papirima, već zbog mnogih “netarifnih barijera”.

Za mnogo proizvoda, naprimjer, trebaju certifikati koje izdaje Republika Kosovo, a koji se ne prihvataju ni u Srbiji ni u BiH.

Kosovo, naravno, prihvata bh. i srbijanske papire.

Kosovske firme zbog istih razloga ne mogu učestvovati u javnim tenderima ni u BiH ni na Kosovu, a srbijanske i bosanske mogu na Kosovu.

Kosovski kamioni ne mogu, zbog tablica koje Srbija ne priznaje, prolaziti tranzit za EU tržište preko Srbije, pa tako sav transport mora ići preko srbijanskih transportnih firmi.

Kosovo je u CEFTA uveo UNMIK još prije proglašenja nezavisnosti. Kada je to urađeno, nisu postavljene nikakve zaštitne mjere za kosovske proizvode, a svi drugi u toj organizaciji jesu.

Neki proizvodi se na Kosovu prodaju po damping cijenama, jeftiniji su nego u samoj Srbiji i BiH, a mehanizmi CEFTA nisu sposobni da na to reagiraju.

Dakle, sve ovo su problemi koji su se akumulirali i sada su se susreli sa snažnom političkom motivacijom.

Koliko BiH gubi zbog svoje politike slijepog slijeđenja Srbije, pa i više od toga?

- BiH je definitivno kolateralna šteta Beograda, pa i same svoje politike i nemogućnosti izuzimanja odluke o priznanju nezavisnosti Kosova od veta entiteta Republika Srpska.

Uglavnom u kosovskom javnom mnijenju fokus i inat koncentriran je na Beograd.

Ne misli se mnogo na BiH i ljudi razumiju zašto taj problem s BiH postoji.

No, kada je u pitanju uvođenje viza BiH, ljudi više nisu spremni da zbog tog razumijevanja amnestiraju BiH. Sada se vjeruje da se jedino ovako možda mogu potaknuti snage u Federaciji BiH da se pokrenu.

Svi se slažu da su carine politička, a ne ekonomska mjera. Zašto?

- Premijer Ramuš Hardinaj, kojem je rejting tokom cijele godine bio u padu, sada je dobio mnogo poena jer se ovo u javnosti odavno smatralo kao nešto što politička elita ne smije uraditi zbog međunarodne zajednice.

Ali, sada je Hardinaj ojačao svoju poziciju i smanjio pritiske za pad Vlade.

Ko god bi sada išao na to, bio bi osuđen i proglašen, hoće smijeniti Haradinaja zbog tarifa i njegovog protivljenja promjeni granica.

U slučaju prijevremenih izbora Haradinajeva pozicija bi bila pojačana jer bi vodio kampanju na ovim tarifama, ali i preko proširenja mandata kosovske armije, što je njegovo „čedo“.

On bi mogao pobijediti u prijevremenim izborima?

- Ne mora značiti!

No, sigurno je da bi ostao ozbiljan faktor za formiranje sljedeće vlade.

Ako i ne bi bio u Vladi, već otišao u opoziciju, bez njega se ne bi mogao postići nikakav dogovor sa Srbijom. Naprosto, ponovila bi se situacija s protivljenjem demarkacije s Crnom Gorom.

Jesu li izbori nezaobilazni?

- I jesu i nisu.

Ako ne bude nikakvog pomaka u dijalogu sa Srbijom do proljeća, onda se sigurno ide u izbore.

Trenutno, Vlada opstaje samo zato što se opozicija ne može dogovoriti da ih ruši jer su podijeljeni. Zapadne zemlje insistiraju kod njih da nije trenutak za obaranje Vlade zbog ključne faze dijaloga.

Srpska lista, koju kontrolira Vučić i koja daje skupštinsku većinu ovoj vladi, objavila je da bi dala glasove opoziciji za rušenje Vlade.

No, od svega toga nema ništa sve dok postoji ovo opće oklijevanje.

Vlada, dakle, ostaje?

- Vlada može pasti samo ako se za to odluči PDK, bivša partija Hašima Talija, u kojoj on i dalje ima mnogo utjecaja.

PDK je u jednom momentu zaprijetio smjenom Vlade zbog Haradinajevog odbijanja da se uključi u dijalog u kojem bi se pričalo i o granicama.

Ipak, ako izbora bude, šta su projekcije? Šta kažu istraživanja?

- U slučaju izbora, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da vodi opozicioni LDK, stranka koju je utemeljio Ibrahim Rugova. Iza nje je PDK pa Samoopredjeljenje tek na trećem mjestu.

Iako je Samoopredjeljenje zabilježilo najviše glasova na prošlim izborima, zbog podjele partije prije tačno godinu, izgubili su na snazi i podršci kod birača.

Hardinaj i Ljimaj bi bili četvrti i peti... 

Ali ova istraživanja i projekcije ne znače ama baš ništa kod kombiniranja ko bi mogao formirati Vladu i zbog predizbornih koalicija koje bi se napravile.

Nesigurnost o tome kako bi sljedeća vlast izgledala, zajedno s procesom dijaloga, dakle, glavni je razlog inercije i straha da se izbori raspišu.