Ako je u BiH neko rođen kao osoba muškog spola, a osjeća se kao žena, te taj svoj osjećaj manifestira još javno, onda će zasigurno naići na niz problema i prepreka i uvijek će se naći nešto i neko da toj osobi zagorča život.  

Pokazali su to do sada brojni primjeri i slučajevi, a bez obzira na sveukupni napredak koji svijet bilježi u raznim oblastima, činjenica je da napretka gotovo da i nema kada je u pitanju svijest o postojanju transrodnih osoba i o problemima s kojima se one svakodnevno suočavaju.

Ozbiljan nesklad osjećaja pripadnosti spolu

Zasigurno je jedna od najvećih želja transrodnih osoba ta da iz spola u kojem su rođene prijeđu u onaj spol kojem osjećaju da pripadaju. No, u bh. društvu, gdje vladaju stereotipi i predrasude o tim osobama, čine ih žrtvama sistemskog kršenja ljudskih prava i ovo društvo zasigurno im ne nudi nikakav recept, niti podršku za rješavanje njihovih problema.

Udruženja u našoj zemlji i pojedinci koji pokušavaju pomoći ovoj populaciji do sada su često isticali da u BiH ne postoji tim stručnjaka za obavljanje medicinske procedure promjene spola, te transrodne osobe takve zahvate moraju obavljati u Srbiji, Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji.

Na naše pitanje obavljaju li operacije promjene spola u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, nisu ni odgovorili. Iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli dobili smo odgovor da ne vrše takve operativne zahvate.

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH na naš upit pokrivaju li svojim osiguranicama eventualne troškove promjene spola dobili smo negativan odgovor.

Ovo su samo neki od pokazatelja da su transrodne osobe i njihovi problemi za naše društvo potpuno marginalizirani.

Za mnoge, mahom neupućene i one s predrasudama, činjenica da neko želi promijeniti spol je neshvatljiva i neprihvatljiva. No, stručnjaci kažu da osobe koje žele promijeniti spol, to ne čine ni iz kakvog hira, nego iz prijeke potrebe.

Miroslav Đorđević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu te specijalista dječije hirurgije i urologije, smatra se trenutno jednim od najvećih stručnjaka rekonstruktivne hirurgije u svijetu. Već 25 godina pomaže osobama rođenim u "pogrešnom tijelu“.

- Radi se o ozbiljnom neskladu između osjećaja pripadnosti suprotnom spolu u odnosu na spol u kojem su osobe rođene. Zato je neophodno ovo shvatiti veoma ozbiljno. Sredina, ali i ljekari, moraju se više uključiti i pomoći svima njima. Želim podvući da se ovdje ne radi o hiru, nego o potrebi – ističe profesor Đorđević za „Avaz“.

Zahvat promjene spola košta oko desetak hiljada maraka

On kaže da mu se za pomoć obraćaju i pacijenti iz BiH.

- Kada je u pitanju prostor bivše Jugoslavije, do sada sam operirao oko 600 transrodnih osoba. Iz BiH u posljednjih deset godina bilo je četvero. Činjenica da je to po jedna osoba na dvije godine, s obzirom na broj stanovnika, govori u prilog da se te osobe još skrivaju i odgađaju početak svoje tranzicije ili odlaze u druge zemlje radi operacije - kaže Đorđević.

Inače, u zavisnosti od vrste tretmana i neophodnih i željenih tretmana zahvat promjene spola košta oko desetak hiljada maraka. Profesor Đorđević pojašnjava da cijeli proces traje i nekoliko godina.

- Proces je dugotrajan i s ovim osobama rade iskusni psihijatri i psiholozi. Tada se uključuju i endokrinolozi koji propisuju hormonsku terapiju spola kojem se teži. Tako osoba započinje život u realnom svijetu s drugim spolom. Tek na samom kraju dolazi na red hirurška konverzija genitalija – kaže Đorđević.

S obzirom na trenutnu zakonsku regulativu u BiH, koja je tek odnedavno kroz Zakon o matičnim knjigama prepoznala i omogućila upis promjene spola kroz knjige, zasigurno je da će još mnogo „vode proteći“ dok ove osobe kao ravnopravne ostalima ne prepoznaju i društvo i sistem.

O tome šta sve prolazi jedna osoba koja u BiH želi promijeniti spol, pokazuje primjer Mirnesa Kubata iz Kaknja. On se prije nekoliko godina pojavio na našoj muzičkoj sceni, pod imenom Vanilla i na sebe je skrenuo pažnju jer je nastupao u ženskoj odjeći.

Nakon brojnih osuda, prije nekoliko godina odlučio je sve ostaviti iza sebe i odseliti u Švedsku. Mirnes sada ima i novo ime Mary, trenutno prolazi proces promjene spola. Ali već živi kao žena jer se tako osjeća čitav svoj život.

 - Ideja o promjeni spola ne dolazi niti je dobijaš u nekoj fazi života, jednostavno postoji želja, postoji san, da promijeniš spol, a ta želja kod transosoba se javi još u ranom djetinjstvu, kad počinješ osjećati prve znakove spolne disforije i da nešto nije uredu sa tobom.

Prolazak ispod duge 

Problem Bosne je u tome što naši roditelji i kad vide da im se dijete razlikuje od drugih nemaju običaj dijete voditi psihologu, jer kod nas je to glupo mišljenje “da samo lude osobe posjećuju psihologa i psihijatra” odavno u narodu. Postoji ona legenda ili više možda neka bajkovita priča koju čak doznaš još i dok si dijete “ako prođeš ispod duge, postaneš neko suprotnog pola”. E ja sam već sa četiri godine čula to i imala želju da prođem ispod duge. Tad nisam ni znala da postoji medicinsko rješenje mog problema.

Naša sagovornica dalje otkriva da je sa 16 godina otkrila da postoji mogućnost promjene spola. Međutim, iskusila je na svojoj koži šta znači u našoj zemlji biti drugačiji.

- Pretežno ćeš čuti kod nas u Bosni za transženu “peder u haljini” ili za transmuškarca “lezbijka - muškarača“, to samo govori koliko je naše društvo neupućeno u spolni i seksualni identitet i da su to dva različita identiteta, ali sve se to dešava jer kod nas je seksualnost još tabu tema. Čast izuzecima, ali mnogi vas mrze samo što ste drugačiji i žele vam zlo. Čak se ne ustežu ni nasilje nad vama da provedu - ako se žališ nadležnim organima, oni kažu da vi provocirate izgledom. Svi ti pomaci u BiH po pitanju LGBT populacije su nasilu. Vlasti pokušavaju da se dodvore Evropi, a primjena zakona u praksi i promjena svijesti građana se ne dešava, jer nas obrazovni sistem odmalena odgaja “mrziteljima” drugačijeg – kaže Mary.

Ističe i da je proces promjene spola u Švedskoj, gdje trenutno živi, besplatan, odnosno snosi ga zdravstveno osiguranje.

- Svjesna sam i da će mnogi sve ovo da protumače “pobjegla u Švedsku jer je gore sve džaba“ - to će biti komentari. Ali, želim reći da ja mislim da Bosna prvo treba da sredi sve one životno ugrožene medicinske slučajeve, da se ljudi ne liječe skupljanjem novca, da nam djeca ne umiru samo zato što im roditelji nemaju novac da plate operacije. Pa kad se sve to sredi, može da se sredi i pitanje tranzicije - zaključuje naša sagovornica.

Promjena dokumenata

Administrativne procedure promjene spola, kao što su novi identifikacioni dokumenti, utvrđivanje identiteta u obrazovnim ustanovama, kao i prilikom zaposlenja, predstavljaju dodatne napore za transrodne osobe.

Iako zakoni o matičnim knjigama FBiH i Republike Srpske osobama koje su promijenile spol omogućavaju promjenu dokumenata u skladu sa novim spolom, administrativne procedure i dalje su spore i selektivne, jer je to moguće učiniti tek nakon izvršene potpune medicinske prilagodbe spola. Poseban problem je to što niko ne vodi računa o ranjivosti tih osoba.