U znak sjećanja na autora stihova više od 500 izvornih narodnih pjesama, sevdalinki, u Goraždu je otkrivena spomen-ploča na kući Radeta Jovanovića.  

U okviru manifestacije koju organizira Centar za kulturu položeno je i cvijeće na njegov grob u Kolijevkama, a uspomene na pjesnika i kompozitora, koji je za sebe govorio da je samo „izmišljator“ narodnih pjesama, čuvaju se i kroz koncert njemu u čast.

Goli otok

„Često mlađan prođoh kraj Drine“, „Kad sretneš Hanku“, „Negdje u daljini“, „Prođoh Bosnom kroz gradove“, samo su neke od sevdalinki ispunjenih ljubavlju prema čovjeku, zavičaju i zemlji, koju je Rade utkao u svoje stihove.

- Pamtim ga kao veoma dobrog čovjeka, a budući da je bio boem, malo lošijeg muža. Nije mogao sve stići, znaš. Moj Rade bio je izuzetno dobar čovjek, prema svima, prema djeci. Mislim da je više davao sebe nego što je ikad dobio išta - priča nam njegova supruga Vukica, dugogodišnja prosvjetna radnica iz Goražda.

Jovanović je tokom Drugog svjetskog rata bio u partizanima. Kasnije je optužen da je informbiroovac, na Golom otoku proveo je 18 mjeseci. Vratio se slomljen, obolio, nosio je breme sramote koju mu je nametnula tadašnja Udba.

- S Golog otoka su ga vratili jer su vidjeli da umire. Nije mogao ni govoriti. Kada se brodom vraćao u Rijeku, pjevao je onako promuklog glasa. Vratio se kao kost i koža. No, ni u Goraždu ga nisu lako prihvatili, dobio je posao referenta u administraciji. Nakon šest mjeseci penzionisan je kao invalid – kaže Vukica.

Jovanovićeve pjesme pjevali su samo najbolji, Zaim Imamović, Safet Isović, Nedeljko Bilkić. Njegovi stihovi dobivali su nagrade na tada prestižnim festivalima. Na pločama nije bio potpisan kao autor tekstova.

Novinar Slavko Klisura, koji je i inicirao postavljanje spomen-ploče, Jovanovića se sjeća s osmijehom.

- Vrlo se često priča o njemu pojednostavljuje i svodi na autora stihova sevdalinke. Rade jeste u tome bio najveći, ali bio je i šeret, boem, pisao je aforizme, dječije pjesme, sjajnu poeziju, jer je bio zaljubljen u Jesenjina, čija je slika stajala na zidu njegove sobe. Imao je ogromnu ljubav prema čovjeku, Goraždu i Bosni – dodaje Klisura.

Posljednja želja

Shrvan bolešću, Rade je 1986. godine izvršio samoubistvo iz trofejnog pištolja koji je stajao u njegovoj kući, ispod slike Jesenjina.

Njegov kovčeg do Kolijevaka pratile su hiljade ljudi, a prema svojoj posljednjoj želji, sahranjen je uz muziku iz pjesme „Na obali Drine jednog mutnog dana“.

- Bosna je zaboravila Rada Jovanovića. Sevdalinka se izgubila u ovoj poplavi kiča. Zato je važno da se sjećamo Jovanovića. Sevdalinka je naš duh, a Rade ga je nosio u sebi – ističe Klisura.

Ah, meraka u večeri rane 

Rijeka Drina, rodna Bosna, priroda, ljudi i njihove sudbine bili su Jovanovićeva inspiracija za pjesme. Napisao ih je više od 500, a i danas se, desetljećima poslije, pjevaju stihovi.

Njegove pjesme „Jablani se povijaju“, „Malenim sokakom ne prolazim više“, „Ah, meraka u večeri rane“, „Tebi, majko, misli lete“, „Svjetla moga grada“... 

Mnoge Jovanovićeve pjesme smatraju se narodnim pjevanjem i predanjem.