20 PITANJA ZA Sabina Ćudić

Politika sadake od ljudi stvara ovisnike o stranačkoj milosti

A. BAJRAMOVIĆ
03.02.2019 13:50

Ćudić: Nikada ni na trenutak nisam zažalila zbog povratka u Sarajevo

Sabina Ćudić je rođena 1982. u Sarajevu. Diplomirala je Političke nauke i Međunarodne studije na „Towson“ univerzitetu u SAD, a magistrirala Ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji. Nakon mandata u Skupštini Kantona Sarajevo, na posljednjim izborima izabrana je za poslanicu Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

1. Svojevremeno ste bili najbolja debatantica u svijetu. Koliko je ta vještina zamrla ili je možda unaprijeđena u bh. parlamentarnom životu?

- Temeljni princip u debati je fokus na kvalitetu i snazi argumenta, a ne na osobi koja ga iznosi. Debata ne trpi uvrede i lične napade. Nažalost, u našim skupštinama i parlamentima to nije slučaj.

2. Je li Vam ikada ponestalo riječi?

- Nije.

3. Kakvim ocjenjujete parlamentarni život BiH?

- Kao sliku raskoraka između naših privilegija i rezultata. U malo kojoj drugoj profesiji možete da ne dolazite na posao, ne učestvujete, ne proizvodite rezultate, a istovremeno da imate sve privilegije te pozicije. S druge strane, postoje kolege čiji su ozbiljan i odgovoran rad i zalaganje u sjeni ovih drugih ili u sjeni vlastitih stranaka. Važno je da pošteno demistificiramo parlamentarne procese kako bi građani mogli da ih na jednostavniji način prate i u skladu s tim izborno nagrađuju ili kažnjavaju.

4. Nedavno ste doživjeli grubi nasrtaj na Vašu privatnost. Kako ste doživjeli takav ispad od kolegice iz skupštinskih klupa od koje to vjerovatno niste očekivali?

- Žao mi je kolega koji se odluče za prizemne i necivilizirane pokušaje argumenta. Ali, ako na taj način pokušavaju odvući moju pažnju, u ovom slučaju od formiranja Porodiljskog fonda FBiH, onda je to još jedan njihov neuspjeh. Fokus mog rada nisu napadi i uvrede, već politička borba za vraćanje ove teme na dnevni red te pravedno i efikasno reguliranje statusa svih porodilja FBiH, na način na koji je to učinjeno u svakoj zemlji regiona i Evrope.

5. Povod su bile naknade za majke porodilje, a izgleda da su plaće ministara ipak preče?

- Fascinantno je na istoj sjednici odbiti izdvajanja od 180 KM mjesečno za novorođenčad nezaposlenih porodilja te nekoliko minuta kasnije glasati za povećanje vlastitih plaća u gotovo istom iznosu. Još fascinantnije je da će mnogi proći politički nekažnjeni za to.

6. Magistar ste ljudskih prava i demokratije. Postoje li ljudska prava i demokratija u BiH?

- Formalnopravno da, dok praksa pokazuje drugačije. Sve i jedan državljanin Bosne i Hercegovine diskriminiran je na nekom dijelu teritorija svoje države. Ustavno i sistemski, jer je sam naš ustav u koliziji s međunarodnim konvencijama na koje se obavezao. Iako sam svjesna ovih i niza drugih izazova, potpuno sam uvjerena da državu s ovakvim potencijalima pametni i fokusirani ljudi mogu izvesti na pravi put u razumnom roku.

7. Je li danas uopće moguće ono što ste naučili kao jedan od najuspješnijih američkih i britanskih studenata primijeniti u ovakvoj BiH?

- Život u Bosni i Hercegovini je sam po sebi škola i ne mislim da se iskustva iz Amerike i Velike Britanije trebaju slijepo preslikavati ovdje. Moje formativne godine oblikovala je Jugoslavija, zatim ratne godine u sarajevskom podrumu, Druga gimnazija, te školovanje u Americi i Evropi. Iz svih tih iskustava crpim znanje, energiju i empatiju koji su primjenjivi bilo gdje.

8. Kako komentirate dosadašnji rad članova Predsjedništva BiH?

- Teško je komentirati rad prije nego što vidimo njegove rezultate.

9. Jedanput ste iznijeli dosta zanimljivo opažanje da SNSD pokušava dokazati da je BiH nefunkcionalna država, ali i da opstanak SNSD-a zavisi od ovakve BiH. Tako je i s drugim nacionalnim strankama. 

- Mudrost se demonstrira i rezultati ostvaruju za pregovaračkim stolom, a ne parolama. Historija će sahraniti politiku SNSD-a i politike njima sličnih. Historija naše zemlje je historija pobjede nad fašizmom.

10. Jedni mašu zastavama po hodnicima Predsjedništva, a drugi inicijativama prema Ustavnom sudu. Gdje nam je kraj?

- Ne nasjedam na takmičenja u veličini patriotskog i etničkog zanosa koja ne proizvode pametne rezultate za BiH i građane. Sudeći prema broju sugrađana koji žele napustiti kako FBiH tako i RS, ne nasjedaju više ni mnogi.

11. Šta je politika sadake i kako ona izgleda u praksi?

- Politiku sadake sam definirala kao politiku koja profitira od izgradnje mentaliteta žrtve i koja kao taoce najčešće drži socijalno ugrožene i nemoćne. Umjesto da svakom pojedincu nudimo perspektivu razvoja i napretka, prije svega kroz pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti - politika sadake od ljudi stvara ovisnike o stranačkoj milosti, sadaki, te ih na taj način drži u šaci. Na upravo ovakvoj politici se najčešće bazira iznuđena moć vodećih političkih stranaka.

12. Mislite li da bi žene prije muškaraca uspjele pronaći rješenja za ovu zemlju?

- Jedno je sigurno, ne postoji političko pitanje o kom smiju odlučivati isključivo žene ili muškarci. Ne pristajem na podjelu na muška i ženska politička pitanja. Ali sam sigurna da bi kvalitet rasprave i rješenja porastao s ravnopravnim učešćem žena. Vrlo često sam u prostorijama jedina žena - moram priznati da rasprave kojima svjedočim nisu pretjerano impresivne.

13. Postoji li neki plan, neki magični koncept, kako barem započeti proces ozdravljenja, rekonstrukcije ovog društva?

- Recept je naizgled jednostavan, a zapravo se radi o ozbiljnoj promjeni svijesti: da shvatimo i prihvatimo da o našoj sudbini ne znaju, ne mogu i ne trebaju odlučivati Brisel, Moskva, Ankara, Vašington ili bilo koje drugo mjesto izvan granica BiH. Potrebni su nam mudrost, odlučnost i volja da viziju vlastite sudbine samostalno i hrabro provodimo u djelo. Isto to važi na domaćem planu - od političara ne možemo očekivati da dobijemo više nego što zahtijevamo. Od nas se mora tražiti i zahtijevati više i bolje.

14. Je li Vam žao zbog odluke da se nakon studija u SAD i Velikoj Britaniji vratite u BiH? 

- Nikada, ni na trenutak nisam zažalila zbog povratka. Otišla sam s namjerom da se vratim.

15. Postoji li nada i gdje je mlad čovjek, koji razmišlja o odlasku iz ove zemlje, može pronaći?

- Potpuno sam sigurna da Bosna i Hercegovina može biti to mjesto. Ali mladi ljudi trebaju prepoznati da snaga nije u nama, političarima, već upravo u njima. Ne postoje razlike između ovih mladih ljudi i njihovih vršnjaka u Njujorku i Londonu, osim dijelom u jednoj, ali važnoj stvari, da mladi u razvijenim društvima sebe najčešće doživljavaju kao pokretačku silu. 

16. Kada biste danas birali mjesto i državu u svijetu gdje biste živjeli, šta biste odlučili?   

- Sarajevo, zauvijek.

17. Ostaje li Vam danas vremena za fotografiju, kao jedna od ljubavi koja je sigurno morala biti potisnuta? 

- Nažalost, ne, ali kao i sa svim velikim ljubavima, tu su i kada nisu tu. I dalje, dok promatram ljude, zamišljam kadrove i njihove portrete.

18. Šta je najukusnije što ste probali s menija Vašeg supruga Albana?

- Za Novu godinu Alban tradicionalno priprema janjetinu s prasom iz mamine i tatine bašte.

19. Je li zaista tačno ili ste se šalili da u kupatilu nemate ogledalo?

- Godinama ga nemamo i mislim da će ostati tako.

20. „Gucci“, „Versace“ ili čika Ismet iz Hrasnog?

- Hidajeta sa Čengić-Vile, Senada i Sabina iz Centra i čika Ismet iz Hrasnog kroje magične stvari. Ne zaslužuju ih „Versace“ i „Gucci“.

NA VRH