50 GODINA BRAKA Legendarni Džemaludin Mušović za „Avaz“

Ona je došla samo na jednu moju utakmicu, ja na svaku njenu premijeru

Nisam nikad bio ljubomoran na njene plesne partnere, već naprotiv, sa mnogima sam bio dobar prijatelj, dešavalo se da razgovor i fudbal zasjene sve drugo, prisjeća se Mušović

A. SPREČAKOVIĆ
23.02.2019 14:05

Džemaludin Mušović, velikan bh. fudbala, i Suada Kavazović-Mušović, primabalerina Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, 50. godišnjicu braka obilježili su sinoć promocijom knjige „Suada i Muše: Fudbaler i balerina“ u Narodnom pozorištu. 

 Ideju da njihovu ljubav, koja traje već 53 godine, pretoči u knjigu imao je pokojni novinar Dinko Omeragić. On je počeo s pisanjem, a nakon njegove smrti, sinovi Danijel i Darko odlučili su ispoštovati očevu želju te je knjiga ipak ugledala svjetlo dana.

  • Vjenčali se u junu 1969. godine
    Vjenčali se u junu 1969. godine

Govoreći o njihovoj ljubavi, Džemaludin kaže da je sa 18 godina iz Crne Gore došao u Sarajevo, gdje je počeo svoju fudbalsku karijeru. Suadu je upoznao igrom slučaja.

- Aleksandar Ristić i ja bili smo dobri prijatelji. Znali smo često otići u Koševsku kafanu. Suada je tada već izgradila ime u Baletu Narodnog pozorišta i od njih je dobila stan na 6. spratu zgrade gdje se nalazila kafana. Aleksandar nas je upoznao kad smo je sreli ispred zgrade jednom prilikom. On ju je poznavao već odranije, jer su njeni roditelji bili njegove prve komšije – kazao je Mušović.

Nakon nekoliko mjeseci njihove veze došlo je i prvo veliko iskušenje. Džemaludin je, naime, prihvatio ponudu NK Hajduk te se 1966. preselio u Split.

- Suada je znala da sam čvrsto odlučio prihvatiti ponudu i da neću promijeniti mišljenje, ali gledala je sve to na poseban način. Rekla mi je: „Ovo je možda najbolja stvar koja nam se dogodila, jer ćemo vidjeti da li smo zaista jedno za drugo.“ U te tri i po godine se dolazilo i odlazilo, zvalo telefonom. U junu 1969. vratio sam se u Sarajevo i vjenčali smo se – dodao je Mušović.

Mladenački hir

Kćerka Aida rodila se u Sarajevu, a sin Enes u belgijskom Liježu, gdje su se odselili dvije i po godine nakon vjenčanja. Nisu svi vjerovali da će njihova veza dugo potrajati, mislili su da je sve samo mladenački hir, a vjerovatno nisu mogli ni pretpostaviti da će Suada i Džemaludin proslaviti 50. godišnjicu braka.

  • Sa sinom Enesom i njegovom porodicom
    Sa sinom Enesom i njegovom porodicom

- Mislim da je Suada došla samo na jednu moju utakmicu. Ali, ja sam išao na svaku premijeru njenih predstava. Često bih otišao i na probe. Neko bi pomislio da će biti ljubomore, ali mi smo shvatili da smo oboje javne ličnosti i da je to nešto drukčiji život. Nisam nikad bio ljubomoran na njene plesne partnere. Naprotiv, sa mnogima sam bio dobar prijatelj. Čak se dešavalo da razgovor i fudbal zasjene sve drugo, jer su se pri tim našim susretima i druženjima u pozorišnoj kafani uvijek komentirale utakmice, igrači... A njima je bilo drago i simpatično vidjeti da jedan fudbaler redovno dolazi u pozorište – prisjetio se s osmijehom Mušović.

Vjerovati u svoje snove

- Mladi ljudi treba sanjati i imati velike planove. I vjerovati da ih mogu ostvariti. Samo se tako uspijeva u životu. Treba uvijek vjerovati u svoje snove i ne odustajati od njih – kaže Džemaludin.

Katar i želja za vodom s Baščaršije

U Katar se cijela porodica odselila 1990. godine. Kaže da je to bio kulturološki šok, ali da su svemu pristupili s takvim optimizmom, da su se na promjenu brzo naviknuli. - Pogodile su nas vijesti o ratu u Bosni. Znamo da smo bili privilegovani što smo godine opsade Sarajeva proveli u Kataru. Brinuli smo se za porodicu i prijatelje. Suada je stalno ponavljala kako joj je jedina želja da se još jednom napije vode s česme kod Begove džamije. Vratila se u grad 1996., prije nego što su barikade na Ilidži bile uklonjene - priča Džemaludin.

Komentari

NA VRH