Nekoliko stotina godina star hrast lužnjak najdominatnija je tačka u podmajevičkom selu neobičnog naziva – Mrtvica. Selo je smješteno između Lopara i Brčko distrikta, administrativno pripada općini Lopare, ali se do njega brzo stiže i iz Brčkog ili iz pravca Čelića lokalnim putem ka Ražljevu.
Osim brojnih oranica i livada, hrastove šume su prirodno obilježje ovog sela. Posebno se ističu hrastovi lužnjaci. Jedan od tih gorostasa nalazi se u centru Mrtvice, kod stare područne škole.
Sjećanje iz djetinjstva
Mještanin Ranko Isailović (58) kaže da su nekad oko cijelog imanja Isailovića bili gorostasni hrastovi lužnjaci i da je stari hrast smješten na bivšem imanju Isailovića. O starosti hrasta u centru sela ne smije da se izjašnjava. Plaši se da ne pogriješi. Kaže, koga god da pitate od najstarijih mještana, svi će vam reći da ga pamte od djetinjstva. Ispod starog hrasta nekad su se okupljali pastiri, igralo se kolo, dogovarali seoski poslovi, mobe, žetve i berbe.
- Mogu vam reći da je star tristo godina pa opet se plašim da ne pogriješim. Pričao mi je otac, ali i djed, da su ovdje, u širokom potezu oko cijelog našeg imanja, od davnina bili hrastovi, na desetine njih. Sve je to isječeno. Ostao je samo ovaj jedan, da svjedoči o davnim vremenima - kaže Isailović.
Raskošna krošnja
Da je stari hrast lužnjak izuzetno vrijedan spomenik prirode u ovom selu, svjedoči i Božo Gagović (63), čija je kuća smještena ispod raskošne krošnje hrasta lužnjaka. Iako je tokom naše posjete bila velika hladnoća, a i virus gripe zavladao je ovim krajem, izašao je iz kuće da izmjeri obim starog hrasta.
Božo nam pokazuje pravu mjeru, 4,60 metara, obim stabla, ističući da je hrast lužnjak ponos sela, u kojem je sve manje stanovnika. Raselili su se Mrtvičani po Evropi i regionu. Otišli su trbuhom za kruhom. Ko god se vrati, na duže ili kraće vrijeme, kaže Gagović, dočekuje ga hrast lužnjak sa svojom bogatom i raskošnom krošnjom.
Selo se nekad zvalo Živica
O nazivu sela Mrtvica postoji legenda, koja kaže da se nekad ovo selo zvalo Živica te da je bilo smješteno južnije od seoskog groblja da bi, nakon nekog vojnog pohoda, selo ostalo bez stanovnika i dobilo naziv Mrtvica. U narodu se zadržalo i predanje o slaboj, posnoj zemlji, mrtvici, koja slabo rađa te je po tome i selo dobilo ime.
