Proglas muftije Bekrića prenosimo u cjelosti:
Izjava / Proglas imama Jasmina Bekrića, muftije Islamske zajednice Bošnjaka Australije, povodom tragičnog terorističkog čina na Novom Zelandu u kojem su ubijeni muslimani za vrijeme džuma-namaza:
U ime Rijaseta Islamske Zajednice u BiH, u ime našeg duhovnog vođe, reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, Bosanske islamske zajednice Australije i Novog Zelanda, kao njen muftija, u ime svih bošnjaka koji žive u ovom dijelu svijeta izražavam moju duboku sućut porodicama, prijateljima i najmilijim onih nevinih žrtava koje su mučki ubijene za vrijeme dok su obavljali džuma-namaz u dvije džamije u gradu Kristčurču na Novom Zelandu.
Oni su ubijeni u momentu kada su bili najranjiviji, bespomoćni za vrijeme džuma-namaza u petak, u trenutku kada su se bili predali svome tvorcu Allahu dž. š. i kada su njihova tijela, njihove misli i duše bili okrenuti ka Gospodaru, Svemogućem Allahu.
Naše misli i osjećanja sućuti su ovog momenta s porodicima i rodbinom stradalih, kao i s muslimanima grada Kristčurča i Novog Zelanda u ovim teškim trenucima bola i patnje. Saznajemo da je počinilac ovog gnusnog zločina državljanin Australije i njegovi saučesnici rasisti, bijeli rasni supremacisti koji nisu pokazali ni trunke suosjećanja s nevinim žrtvama niti priznaju monumentalnost ovog zločina masovnog ubistva nevinih ljudi na namazu. Oni uopće nisu ničim dali do znanja da je ono što su činili veliko zlo, pogrešno i anticivilizacijski čin.
Naprosto je nemoguće odabrati pravu riječ koja bi mogla opisati ozbiljnost i silinu ovog zločina protiv bespomoćnih ljudi, naše braće muslimana, čiji je jedini grijeh bio taj što su se odazvali svome Gospodaru na džumu da bi potom u džamiji bili ubijeni.
S velikim bolom, tugom i zaprepašćenjem pokušavamo shvatiti težinu i monumentalost ovog zločina koji se jučer dogodio u terorističkom napadu na vjernike muslimane džamija Al-Nur i Linvud. Molimo Svevišnjeg Boga da porodicama ubijenih ublaži bol i patnju, a one koji su preživjeli, a ranjeni su, pomogne pri ozdravljenju i oporavku. Nemamo snage da shvatimo težinu bola kroz koji prolaze porodice nastradalih, nevinih muslimana. S njima suosjećamo u bolu i tuzi.
Osuđujemo najoštrije ovaj gnusni teroristički čin masovnog ubistva protiv nevinih ljudi, a naše su misli s braćom i sestrama i prijateljima na Novom Zelandu, dok se istovremeno sami borimo da shvatimo težinu ovog zločina protiv nevinih ljudi.
Pitamo se kako je moguće da se ovakav zločin, ovolikih razmjera, mogao dogoditi u ovako mirnom gradu i državi. Nemamo odgovora na to pitanje. Ovaj akt terora uperen je ne samo protiv nedužnih muslimana već, također, protiv najsvetijih vrijednosti čovječanstva, humanizma, principa mira, slobode, slobode vjere, društvene harmonije i digniteta čovjeka.
Apeliramo na organe vlasti Novog Zelanda da počinioce ovog terorističkog masovnog ubistva privedu pravdi i kazne ih na način na koji oni zaslužuju. Čvrsto vjerujemo da će zločinci osjetiti ruku pravde za svoj zločin.
Ovaj teroristički napad samo pokazuje kako smo svi mi kao ljudi ranjivi kao pojedinci, ali i kao zajednica. Teror ovih razmjera desio se na najmanje očekivanom mjestu, na miroljubivom i lijepom jugu Novog Zelanda u gradiću Kristčurč, koji nosi ime Isusa Krista i njegove crkve. S obzirom na ogroman broj žrtava koje su ubijene te s obzirom na ozbiljnost situacije, planiranog zločina, odsustvo samilosti i grižnje savjesti od počinilaca, kao i na nemogućnost vlasti i organa sigurnosti da predvide ovaj teroristički čin, spriječe ga i preduhitre, dolazi nam niz pitanja na koja ne možemo naći odgovore.
Milioni dolara poreznih obveznika se danas troše na razne antiterorističke mjere i programe deradikalizacije i suzbijanja radikalnog nasilnog ekstremizma širom svijeta pa i u Australiji. Uprkos svemu tome, mi se još uvijek osjećamo ranjivim i živimo u strahu da se i nama ne desi ono što se desilo muslimanima Novog Zelanda. Kao musliman, osobno se osjećam zapanjenim, zabrinutim za budućnost naše zajednice i njenih vjernika ako se ovaj trend nekažnjeno nastavi. Pitamo se gdje će se dogoditi sljedeći sličan zločin, kada i ko bi ga mogao počiniti.
Odgovore na ova pitanja moramo tražiti zajedno. Nema jednostavnih odgovora na teroristički zločin ovakvog razmjera kao što je ovaj na Novom Zelandu. Jedno je, pak, sasvim jasno, više nismo sigurni nigdje, bez obzira gdje da odemo. Terorizam nema granica i ne diskriminira jedne protiv drugih na osnovu vjere, nacije, boje kože, rase ili etničke pripadnosti.
Pogrešno neki vjeruju, posebno je to prisutno u medijima, koji nas često truju potičući na preispitivanje našeg pluralnog društvenog modela življenja koji odlikuje tolerancija, harmonija i multikulturalizam u Australiji. Često nam se servira da je terorizam jedino vezan za specifične regije svjeta, Bliski istok, ili pak za određene vjerske skupine i njihova vjerovanja i religijsku praksu.
Terorizam se disproporcionalno, nepravedno i često, rekao bih namjerno, pripisuje samo muslimanima i islamu. Takve tvrdnje smo uvijek odlučno odbacivali kao pogrešne, lažne i tendenciozne. U procesima svaljivanja krivnje za terorizam na jednu vjeru ili jednu grupu vjernika, često nas muslimane optužuju da ne činimo dovoljno na planu osude i obeshrabrivanja pa čak i zaustavljanja terorizma, kao da imamo neku magičnu moć.
Uvijek smo se isticali po tome da nam je naša sloboda vjere, mira, društvene koegzistencije i harmonične interakcije sa drugima sveta dužnost. Sve vrijeme zagovoramo vrijednost očuvanja mira, slobode, suživota, demokracije. Ipak, danas smo u poziciji da smo zabrinuti za našu budućnost i sigurnost. Kao žrtve genocida koji je preživio naš narod u BiH duboko smo svjesni šta znači ekstremizam, terorizam te vjerska mržnja.
Danas nije najbolji trenutak da dublje ulazimo u rasprave o razlozima zbog čega su organi sigurnosti bili nesposobni da predvide i spriječe teroristički čin na Novom Zelandu. Kako to da, unatoč ogromnim resursima, i naučnim i tehničkim, nisu uspjeli spriječiti pokolj nevinih ljudi u džamiji koji su mučki ubijeni na namazu. Ali, ova rasprava se mora nastaviti i to zajedno sa našim sugrađanima, kooperativno sa našim školama, porodicama, džamijama, crkvama, sinagogama, sigurnosnim službama, akademskom zajednicom...
Kako bismo pronašli odgovore na ova pitanja i pomogli da se ovakvi zločini ne dogode ponovo, potrebno je da razgovaramo pošteno i iskreno. Potrebna nam je politička atmosfera harmonije i povjerenja.
Međutim, proteklih godina i mjeseci svjedoci smo velikih tenzija i pritisaka u medijima, demonizacije muslimana koja nekad poprima histerične razmjere. To se moglo osjetiti u medijima, ali i u političkom diskursu koji su vjerovatno doprinjeli da neki pojedinci time budu ohrabreni, indirektno, možda nenamjerno, da se odaju ekstremnom nasilju protiv muslimana i da to shvate kao normalno, čak poželjno, racionalizirajući to u svojim poremećenim umovima luciferske svijesti, te da pribjegnu upotrebi terora protiv drugih ljudskih bića koje su mediji prethodno dehumanizirali.
U tom pogledu često se koristi pravo na slobodu govora kao izgovor za širenje mržnje i netrpeljivosti protiv manjinskih zajednica, u ovom slučaju muslimana, ali i drugih, migranata, autohtonih stanovnika ove lijepe i drage nam zemlje. Ono što je posebno zastrašujuće je primjetna, nazvao bih to “mainstreamizacija” rasizma, islamofobije, ksenofobije i drugih zločina baziranih na mržnji drugog i drugačijeg.
Sve više postaje jasno da se na političkom horizontu Australije sve više nazire, a ne samo u medijima, jedna zabrinjavajuća tendencija ekstremizma, antisemitizma, islamofobije...iako često prikrivena i obavijena velom slobode govora, ili pak brige za obične građane. Nekada je ova anomalija u prošlosti smatrana marginalnom, ali ona danas postaje dio našeg svakodnevnog političkog mainstreama, kako u Evropi i Americi tako i u našoj Australiji.
Posebno nas zabrinjava što neki političari za koje smo držali da su iskreni, kako oni konzervativne tako i neki progresivne provenijencije, danas zagovaraju otvoreno rasisitičke u želji da ovladaju polugama vlasti, moći i utjecaja, a ohrabreni globalnim desničarskim trendovima koji su usmjereni protiv liberalizma i inkluzivnog političkog poretka. Moramo ostati smireni, ali oprezni i moramo raditi zajedno s našom braćom kršćanima, Jevrejima, i drugim religijama, kao i svim humanistima, da bismo se uspješno mogli suprotstaviti zlu ekstremnog supremacizma i terorizma koji prijeti da unese razdor, nered, sukob i mržnju i krvoproliće u našem društvu.
Ne smijemo dozvoliti da ovaj gnusni teroristički pokolj muslimana u Kristčurču nanese koprenu na nas vid pa da izgubimo vjeru u vrijednosti mira, pluralizma, suživota. To su vrijednosti u koje vjerujemo i koje dijelimo sa našim sugrađanima drugih vjera. Na njima ćemo ustrajati. To je naša zajednička sudbina. Molimo Allaha da podari sabur porodicama ubijenih muslimana, a nama pomogne da se ujedinimo u dobru.
