Svjetski mediji već sedmicama bruje o gnusnoj videoigri „Rape Day“, u doslovnom prijevodu „Dan silovanja“, u čijem su fokusu svirepa ubistva, silovanja, pa čak i ubistva dojenčadi.

Radnja igrača smješta u postapokaliptično okruženje u kojem Zemljom vladaju zombiji.

Oni siluju djevojke, no proizvođač tvrdi da ste "upravo vi najbrutalniji silovatelj u gradu".

- Iritirajte, ubijajte i silujte žene kako napredujete kroz radnju. Oko vas je opasan svijet bezakonja - naglasio je proizvođač, čiji je identitet za sada tajna, a svijetu se predstavlja kroz ime Desk plant.

U skandaloznom opisu autor je naveo da njegova igra nije za svakoga te da je namijenjena „za onih četiri posto sociopata među gamerima koji žele brutalno silovati i ubijati mlade djevojke“. Aludirao je bi da se takvi ljudi mogli iskaliti kroz videoigru. No, psihijatri odavno poručuju kako to nije tačno te da pravi sociopata u uzbuđenjima takve vrste na kraju više neće nalaziti užitak, već će se vrlo vjerovatno okrenuti "pravoj stvari".

Kako kod labilnijih osoba kontrolirati negativne porive

Gdje je kraj? Čemu vode ovakvi projekti? Sjetimo se videoigrice „Plavi kit“, koja je za cilj imala igrača dovesti do samoubistva. Ona je upalila alarme kod roditelja, ali očito da svakim danom njihova budnost mora biti sve veća.

- Često te igrice manipuliraju najnižim porivima dajući mogućnost pojedinim osobama da manifestiraju kroz njih potisnutu agresiju i druge nastranosti. Postavlja se pitanje kako kod psihički labilnijih osoba kontrolirati tako oslobođene negativne porive u stvarnom svijetu? Šta ako djeca dođu u priliku da igraju takve igrice? Zbog toga postoji vjerovatnost da će u stvarnosti, kada budu u sličnim situacijama, odreagirati slično. Da će se početi nametati slike koje su tamo vidjeli i da će se slika stvarnosti preklopiti s onom virtuelnom – ističe doc. dr. Nermina Kravić, šefica Odjeljenja za dječiju i adolescentnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli.

Profesor Mujo Hasković ističe kako pojedinci upadaju u psihološke zamke i postaju „internetski ovisnici“. Provodeći mnogo vremena uz kompjuter (danas uz mobitel), zaboravljaju na svakodnevne aktivnosti, obaveze, zapostavljaju porodicu, posao, pojedini sistemi u organizmu im stradaju, što je u nekoliko slučajeva dovelo do smrtnog ishoda. Sve više se pojedinaca javlja u klinike za liječenje ovisnosti, moleći stručnjake za pomoć.

- Upotreba interneta u funkciji humanijeg razvoja pojedinca je moguća od normalnih (mentalno, socijalno, psihoseksualno, emocionalno i moralno razvijenih) osoba. Ali, oni koji kreiraju videoigre i postavljaju ih na internetske stranice znaju da ne postoje dva jednaka čovjeka. Svaka kreirana videoigra našla je put do svog korisnika pa i igre s morbidnim sadržajima. Međutim, istraživanja kazuju da u ukupnoj populaciji čovječanstva ima od tri do 10 posto latentnih psihopata i sociopata – navodi prof. dr. Mujo Hasković. 

Doktorica Kravić ističe kako svi mi u sebi imamo i dobru i manje dobru stranu, te se pita trebamo li vanjskim poticajima, kao što su vidoigrice, stimulirati da se to zlo dalje razvija ili trebamo lijepim i pozitivnim podržavati onaj dobri dio.

- Religija, etika, moral, a naročito porodica svojim dobrim odgojem i roditelji vlastitim primjerom stoljećima pokušavaju naći balans u tome, podržavati i ukazivati na to da je „pozitivno biti dobar, a loše biti zao“ prema sebi i drugom – navodi ona.

Provoditi mjeru kontrolirane upotrebe interneta

Krajnji cilj proizvođača videoigrica je profit. U virtuelnom svijetu obrću se milioni maraka, a cenzura interneta mogla bi rezultirati sprečavanjem distribucije igara morbidnog sadržaja.

- Potpuno ukidanje internet-komunikacije bi spriječilo pojedince da igraju igre morbidnog sadržaja. Međutim, to se neće desiti. Za pametne internet je ogroman dobitak. Bilo bi dobro zakonski regulirati na državnom nivou prijem i distribuciju videoigara neprimjerenog sadržaja. Kod djece, osim obrazovanja, treba provoditi mjeru kontrolirane upotrebe interneta do njihove zrelosti – zaključuje profesor Hasković.

Zamjena virtuelnog i realnog svijeta je pogubna 

Zamjena virtuelnog za realni svijet može biti pogubna, jer imaginarno je idealno, a idealna osoba ne postoji.

- Igricama se brzo postiže osjećaj zadovoljstva, jer se u tim trenucima luči dopamin zbog brzih nagrada, prelazaka faza ili pobjeda. Zbog toga djeca postaju nestrpljiva kada moraju pročitati 200 ili 300 stranica školske lektire. Nemaju strpljenja da istraju u nekom poslu koji nije dinamičan kao što je videoigrica – kaže doc. dr. Nermina Kravić.