EKSKLUZIVNO Goran Mojović, načelnik inžinjerije Taktičke grupe Foča i optuženik za rušenje džamije

Aladžu nismo srušili Rajko Milošević i ja, nego osam vojnika

Aladža džamija srušena je sa više od 60 protutenkovskih mina u znak odmazde, tvrdi Mojović koji danas živi u Beogradu, neće na suđenje u BiH i čeka raspisivanje Interpolove potjernice

Piše: Alen BAJRAMOVIĆ
06.04.2019 15:15

Mjesec prije otvaranja obnovljene Aladža džamije u Foči, o događajima od 2. avgusta 1992. godine, kada je u predvečerje minirana do temelja, konačno bi se trebalo početi pričati i u sudnici Suda BiH.

Tužilaštvo BiH u oktobru prošle godine podiglo je optužnicu protiv tadašnjeg načelnika inžinjerije Taktičke grupe Foča Gorana Mojovića. On se tereti za zločin protiv čovječnosti, zbog uništavanja kulturnih, historijskih i religijskih spomenika. Prema optužnici, uz Mojovića je u rušenju učestvovao i vojnik koji je poginuo 1993. godine. 

Velika količina eksploziva

- Da li je moguće da su se dva uspavana čovjeka, jedan vojnik i jedan oficir, probudila i otišla samovoljno da sruše Aladžu, a da to niko nije znao!? Rajko je mrtav, on ne može da se brani. A na mene i porodicu je pala ljaga, koja je stradalnička, a ne zločinačka – kaže u ekskluzivnom razgovoru za „Avaz“ optuženi Goran Mojović, koji danas živi u Beogradu. 

Na prvom ročištu, koje je bilo zakazano za 27. mart, nije se pojavio. Očekuje raspisivanje Interpolove potjernice. Pošto Srbija ne isporučuje svoje državljane, suđenje bi moglo biti održano u Beogradu. 

Rušenje Aladža džamije nije bilo moguće, tvrde naši izvori, bez naredbe tzv. Kriznog štaba u kojem su bili Miro Stanić, Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, kao ni bez odobrenja Marka Kovača, komandanta TG Foča, koji živi u Kragujevcu. Zbog velike količine eksploziva oštećena su i okolna naselja, a fragmenti džamije zasuli su pola grada. 

- Apsurd je i kukavičluk što su neki vojnici iz TG Foča lažno optužili svog kolegu, sada pokojnog Rajka Miloševića iz Bratunca, koji je oženjen muslimankom. Rajko se protivio rušenju džamije. Džamiju nije srušio ni on niti ja, već osam vojnika. Od njih osam šest ih je živih i u Foči su, troje su zaštićeni svjedoci. Ali, ko će sada reći istinu – brani se Mojović.

On kaže da je u vrijeme eksplozije bio u komandi TG Foča, gdje je od jednog vojnika saznao ko i prema čijem naređenju ide na taj zadatak.

- Džamija je srušena u 21.05 sati. Sad ne mogu govoriti ko je izdao naredbu, ali mogu reći da je džamija porušena u znak odmazde za porušenu crkvu u Modrom Polju. Pet dana prije je dovučeno zvono, bilo je pored Aladže. Raspravljalo se hoće li se na džamiji graditi crkva ili će Aladžu porušiti, pa graditi crkvu. Tačno je da je i sa mnom razgovarano da rukovodim rušenjem, ali sam odbio. Aladža nije srušena sa 23 protutenkovske mine, kao što pišete, već je srušena sa više od 60 mina. Dijelovi džamije teži od 10 kilograma letjeli su i po 600 metara od mjesta eksplozije. Kako niko nije poginuo, nikada mi neće biti jasno - kaže Mojović.

Sjeća se da je u objektu nekoliko metara od mjesta eksplozije bila smještena jedinica osuđenog ratnog zločinca Dragoljuba Kunarca Žage, koji je, tražeći krivca, s puškom utrčao u komandu.

- Zatekao je mene, komandanta Marka Kovača, komandanta pozadine Rajka Pušonju i operativca Simu Stanojevića. Uperio mi je pušku u stomak, psovao nam je sve po spisku. Pitao me je ko je srušio džamiju, otišao potom da traži moje vojnike, ali nije pronašao one koji su imali na sebi barutne čestice - dodaje Mojović.

Ž4= Naredba o rušenju

Iz TG Foča su u prvim momentima objašnjavali da je eksplodiralo skladište, koje je u džamiji ostalo nakon odlaska Bošnjaka.

- Ni u jednoj džamiji u Foči nije postojalo nikakvo naoružanje, niti eksploziv. Ovo znam jer mi je to rekao jedan vojnik koji je s drugima ušao u Aladža džamiju, u nju unio eksploziv da bi je srušili – ističe Mojović.

Inžinjerijska jedinica, smještena na Velečevu kod Foče, učestvovala je i u rušenju Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini, najstarije džamije u BiH. Ova džamija je, prema kazivanjima očevidaca, nekoliko puta bezuspješno paljena i dva puta uništavana eksplozivom.

„Avaz“ je u posjedu naredbe o rušenju od 3. septembra 1992. godine, koju je potpisao komandant TG Foča Marko Kovač.

- Tačna su vaša saznanja da je u rušenju ustikoljanske džamije učestvovala moja jedinica. Za vrijeme rušenja bio sam pored ustikoljanskog mlina, a sa mnom su bili Aleksandar Mojović, Radmilo Mihajlović Bejbi i Vaso Milinković Maradona, koji su skupa sa mnom odbili da ruše džamiju. Tačno je da je naredba postojala i da je zvaničnik iz Ustikoline potpisao i ovjerio pečatom zahtjev da se sruše džamija i Kalkanova kuća - pojašnjava Mojović.

Mojović je Foču napustio u septembru 1993. godine.

Mihajlović: Nisam tražio nikakvo rušenje

Svjedoci pada Ustikoline su nakon rata izjavili da je Turhan Emin-begova džamija paljena 5. maja 1992. godine, a dvadesetak dana kasnije i minirana. Petar Mihajlović, koji i danas živi u Ustikolini, gdje je nakon rata obavljao i dužnost predsjedavajućeg Općinskog vijeća, također tvrdi da je džamija u Ustikolini uništena nedugo nakon što je srpska vojska zauzela Ustikolinu.

- Nikad nisam tražio nikakvo rušenje, niti smo imali ikakvog kontakta. Ja nisam ni bio vojni obveznik. Nije mi poznato koliko je džamija oštećena u tom miniranju, je li ostalo još kakvih objekata. Neka jedinica je kasnije čistila ostatke, jer se nije moglo prolaziti cestom. Kalkanova kuća srušena je mnogo kasnije, možda i nekoliko mjeseci nakon džamije – kazao nam je Mihajlović.

Komentari

NA VRH