Sarajka Sanja Lopar jedna je od najuspješnijih i najutjecajnijih Bosanki u svijetu. Jedina je žena proizvođač cigareta u Evropi, a na čelu je kompanije „Lopar International“, nadaleko poznate po proizvodnji luksuznih kubanskih cigara nazvanih „Sarajevo“, koje su namijene visokoj klijenteli.
Kutija 789 KM
- Sve je počelo 2009. godine, kada sam upoznala jednog od najvećih kubanskih proizvođača cigara, čija se cijela porodica bavi ovim biznisom. Željela sam i ja pravu kubansku cigaru, koja će biti samo moja. Dvije sam godine birala okus. Tako je rođena cigara „Sarajevo“ - kaže Lopar.
Cigare kompanije „Lopar International“ trenutno se smatraju najluksuznijim, iako nisu u širokoj prodaji. Kupuju ih samo oni najbogatiji, oni koji mogu priuštiti da za jednu cigaru daju 32 KM, za kutiju od deset komada 311 KM, a za veliku kutiju 789 maraka.
Njena cigara tako stiže i na najekskluzivnija mjesta, pa Lopar, iako nerado, priznaje da su njeni prijatelji utjecajni i slavni širom svijeta.
No, njen životni put nije bio nimalo lak. I danas joj je teško kada se sjeti 22. avgusta ratne 1992. godine kada je njen osmogodišnji sin Saša ranjen dok se s vršnjacima igrao na Dobrinji. Geleri su ga ranili u noge, pluća i mozak.
Saši je trebala hitna evakuacija, koševska bolnica nije imala ni struju ni vodu, Sarajevski aerodrom već tri mjeseca bio je zatvoren. Zato je Lopar krenula po spas i stigla čak do tadašnjeg glavnog zapovjednika UNPROFOR-a u BiH generala Satiša Nambijara.
- Pod granatama i snajperima otišla sam do RTV doma, slučajno srela jednog novinara, Turčina, on je radio za američki ABC - priča Lopar.
Njen vapaj nije bio uzaludan, priča je stigla do Amerike, organizirane su preko noći demonstracije ispred Bijele kuće. Na transparentima je pisalo: „Save Sasha!“
Vanredna sjednica
- Dok sam u UNPROFOR-u čekala, pozvao je sekretar predsjednika Buša (Bush) i kazao mi da će mi pomoći. Onda smo čekali generala Filipa Moriona (Philippe Morillon) da sleti iz Zagreba. Na njegov se avion nije pucalo. On je izašao, Saša i ja ušli u taj avion - prisjeća se Lopar, čiji je suprug Dragan ostao u Sarajevu.
Ni u Zagrebu nije bilo spasa, pa su ljekari predložili operaciju u Švicarskoj. Lopar se ponovo javila stranim novinarima koji su je ispratili iz Sarajeva.
- Natjerali smo švicarsku vladu da održi vanrednu sjednicu, nakon koje su nam otvorili vrata – kaže Lopar.
Saša je u Švicarsku stigao u posljednji tren. Strani su mediji pratili nekoliko operacija koje je imao. Danas u spomen na strašne dane u plućima nosi geler. Živi u Ženevi, ima dvije djevojčice, uvaženi je finansijski stručnjak.
Lijekovi za bolesnu djecu
Nakon što se Saša oporavio, Sanja je pomogla i drugoj bolesnoj djeci u Sarajevu.
- Brzo sam se integrirala u švicarsko društvo, naučila jezik, počela raditi... Na jednom prijemu srela sam prof. Muhameda Filipovića i rekla mu da želim otvoriti Sarajevo prema Ženevi. On mi je napravio spisak neophodnih lijekova, a ja sam se trudila i skupljala ih. Slali smo ih u Sarajevo – dodala je Lopar.
