ŠOKANTNO OTKRIĆE

KO JE I KAKO SRUŠIO DŽAMIJU ALADŽU: Pukovnik Marko Kovač: „Što se tiče Šajina i Miloševića, nije problem da priznamo da su oni krivi“

Kovač instruira svog sagovornika kako da daje odbranu pred tužiocem u BiH, navodi ga da svu krivicu usmjeri na preminule Rajka Miloševića, koji je bio oženjen muslimankom, i Božu Šajina

Mojović: Muslimanski narod zaslužuje istinu. E. Trako

Evelin TRAKO

21.4.2019

„Aladža je nama bila posljednja. Da ti kažem jednu stvar, mi ne smijemo priznati. Pero Elez i Miro Stanić, mislim Stanić je tražio da se crkveno zvono doveze i da se tu diže crkva na Aladži umjesto džamije. Stanić je bio glavni za sve i predsjednik Srpske demokratske stranke i kriznog štaba i predsjednik crne ruke za likvidiranje brozovaca komunjara.“

Ovo je 12. decembra 2018. godine o rušenju džamije Aladža u Foči rekao Marko Kovač, komandant Taktičke grupe Foča, koji danas živi u Kragujevcu, u razgovoru s još jednim vojnikom (identitet poznat redakciji). Na audiosnimku, koji je u posjedu „Dnevnog avaza“, Kovač instruira svog sagovornika kako da daje odbranu pred tužiocem u BiH, navodi ga da svu krivicu usmjeri na preminule Rajka Miloševića, koji je bio oženjen muslimankom, i Božu Šajina.

„Miro Stanić je meni rekao da će na tom mjestu graditi crkvu“

U šokantnom razgovoru Kovač još kaže: „Što se tiče Miloševića i Šajina, nije problem da priznamo da su krivi, oni su mrtvi ljudi, treba spašavati nas žive u p... ma..., zaštititi ove žive. Što je bilo, bilo je“.

Dalje objašnjava kako sve svjedoke izbjegavati da se ne bi otkrila istina.

- Izbjegavati Troju (Želimir Trojer, op. a.) koliko-toliko, u svim izjavama njega što više izbjegavati. Ako je on rekao da je bio bolestan, što da ga mi prozivamo, bio je bolestan i doviđenja. Da bi smirio narod, rekao sam da je to pripalio neki ludak, neki ludak je srušio, takvu sam dao izjavu. E sad je... Ja sam bio ludak. Počelo je sigurno od Mire Stanića. Miro Stanić je meni rekao da će na tom mjestu graditi crkvu. Da je bilo mržnje jeste, ova crkva otišla naša. Ne treba priznati, i smisliti, a kad bi moglo što više naći svjedoka – zabrinut je Kovač.


Faksimil pisma koje je Kovač poslao Mojoviću kako da svjedoči

Čovjek koji se protiv svih optuženika iz Foče pojavljivao kao prvi svjedok, u razgovoru iz decembra 2018. godine otkriva da je on lično dovezao crkveno zvono iz Modrog Polja u Foču.

Nakon što smo detaljno preslušali snimak od sat i 13 minuta, pozvali smo i Gorana Mojovića, tadašnjeg načelnika inžinjerije TG Foča. On je optužen za zločin protiv čovječnosti zbog uništavanja kulturnih, historijskih i religijskih spomenika. Prema optužnici, uz Mojovića je u rušenju učestvovao i vojnik koji je poginuo 1993. godine.

- Dođite u Beograd i razgovarat ćemo – bio je jasan Mojović.

I razgovarali smo u Beogradu. Prisjetio se događaja od 2. avgusta 1992. godine, rušenja džamije, događaja koji su uslijedili u godinama poslije, pričao o ratnom dnevniku svog komandanta Marka Kovača, te o pismu koje mu je Kovač poslao, u kojem ga instruira kako će svjedočiti pred tužiocem iz Bosne i Hercegovine.

Ko je srušio Aladžu?

- Aladžu džamiju u Foči i Turham Emin-begovu džamiju u Ustikolini nismo srušili ni Rajko Milošević ni ja. I jednu i drugu bogomolju porušili su isti vojnici iz mog sastava. Rukovođenje rušenjem i naredbu dobio je Božo Šajin, komandir prvog odjeljenja, zet pukovnika Marka Kovača. Njegova supruga je Milena, koja je radila u Srednjoškolskom centru kao profesor, gdje je radio i moj vojnik Želimir Trojer. Njegovo ime je i pukovnik Kovač naveo u svom ratnom dnevniku zajedno s još imenom umrlog vojnika Mije Vračara.

Trojer je vojnik koji je porušio Aladžu i koji je ostao posljednji jer je udahnuo čestice od Aladže i odmah nakon rušenja iste noći se javio u bolnicu u Foči. Osim ova dva imena koja su spomenuta u ratnom dnevniku Marka Kovača, postoji i šest vojnika koji i danas žive u Foči. Tri vojnika od njih šest dobila su status zaštićenog svjedoka.

U ratu protiv muslimana, u miru protiv Srba

Kako mislite u ratni dnevnik navede, dopisuje imena, događaje?

- Da. Iz bezbjednosnih struktura sam dobio informaciju da je Marko Kovač postao svjedok Tužilaštva i da je svoj ratni dnevnik dostavio Hagu, u kome je stajao zločin Ratka Mladića. On se brani da mu je ratni dnevnik ukrao izvjesni Zirojević iz Kragujevca te da on lično nikome nije dao dnevnik. Moj komandant u ratu je komandovao protiv muslimana, a sada u miru komanduje protiv Srba.

Gdje ste Vi bili u noći kada je srušena džamija?

- Džamija je srušena u 21.05 sati 2. avgusta 1992. godine, na pravoslavni praznik Ilindan. Te noći ja sam od Dragoljuba Kunarca zvanog Žaga pronađen u komandi taktičke grupe Foča. Tada je u komandu taktičke grupe Foča prvi došao Milojica Mlađenović te se u mom prisustvu dogovarao s pukovnikom Kovačem, zbog ogromnog negodovanja srpskog stanovništva Foče i štete koju su objekti pretrpjeli, da se u jutarnjim satima 3. avgusta 1992. godine pukovnik Kovač hitno pojavi na Radiju Foča i objasni razloge rušenja Aladže. Poznato je da je pukovnik gostovao kod novinara Radisava Mašića, a sada predsjednika općine Foča. Na radiju je objašnjavao da je razlog rušenja bio nekontrolisana detonacija nekog zaostalog dirigovanog upaljača od muslimanske vojske. Ni tada me niko nije ubrajao u krivce, niti dovodio u vezu s porušenim vjerskim objektima.

U ratnom dnevniku mog komandanta Marka Kovača zatekao sam i svoje ime pored imena Rajka Miloševića koje je u mom prisustvu izbrisao i potvrdio da je svoj ratni dnevnik dao tužiocu. Izvinjavao mi se što ih je naveo na pogrešan put. Koliko god istina, one koji su je porušili boli bacanje pijeska u oči muslimanskom narodu, doprinosi da pravi zločinci žive u Foči i normalno se šetaju, dakle, oni koji su učesnici rušenja ove bogomolje. Rajko Milošević je bio oženjen muslimankom. Mrzili su ga zbog toga i tražili da njegova djeca promijene imena. Okrivili su ga mrtvog za nešto za šta ih je za života kritizirao i tražio da ne rade.

Ko je posljednji napustio Aladžu nakon rušenja

Ratni dnevnik koji Kovač dopisuje po potrebi

Je li tačna tvrdnja Marka Kovača da je most na Bistrici bio miniran i da su ga Vaši inžinjeri razminiravali, a mine odvezli u džamiju Aladžu i tu ih skladištili?  

- Most na Bistrici u Miljevini nije bio miniran i radi se o izmišljenom zadatku. Nikoga iz svog sastava nisam poslao, niti je radio razminiravanje. To je samo jedan nevješt pokušaj izbacivanja odgovornosti na nešto što se nije desilo. Očekujem da se jedan profesor javi tužiocu i ispriča svoju istinu, zašto se našao u bolnici nakon rušenja džamije. Postoje jasni dokazi o njegovom prisustvu u Aladži, kao i dokazi da je posljednji napustio Aladžu prije rušenja.

Dobro, otkud onda toliki eksploziv u džamiji?  

- Tog 2. avgusta 1992. godine, za vrijeme rušenja Aladže, u komandi taktičke grupe nalazili su se Marko Kovač, komandant, pukovnik Rajko Pušonja, Simo Stanojević i ja. Jedno lice telefonom je riješilo pitanje izdavanja minsko-eksplozivnih sredstava koje je te večeri iz magacina „Livade“ podigao Mijo Vračar, a čije ime stoji u ratnom dnevniku Kovača da je rušio Aladžu. Tim magacinom rukovodi taktička grupa Foča. Možda bi progovaranje tog pukovnika umnogome doprinijelo saznavanju istine prije nego što i samo to lice bude optuženo.

Kako je moguće da je Kovač, pukovnik, glavnokomandujući, svima ostalim optuženicima svjedok protiv njih, a nikada on nije pozvan, niti procesuiran iako se ništa u Foči u to vrijeme nije radilo bez njegovog znanja? Čak na snimku koji je u našem posjedu kaže da se svima „miješao u posao jer nije imao školovane oficire“. Također, imamo saznanja da su, osim Trojera, u rušenju učestvovali Vasilije Novović, Momir Lalović, Neđo Stojanović, Sava Matović, Svetislav Gavran i Dragan Jendić s Božom Šajinom i Mijom Vračarom. Da li vam je to poznato?

- Odgovore zna tužilac.  

Kako je svjedočio komandant TG Foča Marko Kovač 2. marta 2017. godine

Prije dvije godine, tačnije 2. marta 2017. godine, na Višem sudu u Beogradu na posebnom odjeljenju za ratne zločine saslušan je Marko Kovač. Istog dana stigla je zamolnica iz Okružnog javnog tužilaštva Trebinje svega pet minuta prije njegovog saslušanja.

Na pitanje sudije je li mu poznato kako je došlo do rušenja džamije Aladža u Foči, Kovač tada odgovara: „Alijina vojska postavila je na rijeci Bistrici na mostu desetine protutenkovskih mina, koje sam ja odobrio da se prebace u Aladžu. Razmišljao sam gdje da se to stavi zbog sigurnosti i onda smo odlučili da se stavi u džamiju.“

Na pitanje sudije ko je naredio da se mine s mosta skladište u džamiju, Kovač je jasno rekao: „Ja sam jedino tu smatrao bezbjednosno“.

U nastavku saslušanja je objašnjavao kako je došlo do eksplozije.

- Ne znam ni ja kako, kada se tačno desilo, došlo je do eksplozije. Znači da su mine.

Marko Kovač je upitan je li Goran Mojović učestvovao u akciji rušenja Aladže.

- Goran Mojović nije ni bio tu, on je načelnik inžinjerije taktičke grupe.

Kovač Mojoviću slao pismo kako da svjedoči

Marko Kovač je Goranu Mojoviću poslao pismo naslovljeno: „Gorane, o ovome se posavjetuj s advokatom Dozetom. U tom pismu Kovač Mojoviću piše direktnu instrukciju kako da o rušenju Aladže priča tužiocu Tužilaštva BiH: „Pošto je dio inžinjeraca sumnjao da je to iz osvete uradio Rajko Milošević, komandant Kovač i ja pozvali smo Rajka na saslušanje. U dužem razgovoru Rajko kroz tužan osmijeh i izgubljenost priznaje njegovu osmišljenu osvetu, ali uz naše čvrsto obećanje da to nećemo nikome reći“.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.