BIJELJINA Miroslav Krnjajić bavi se neobičnom umjetnošću

Od tikava izrađuje lustere, lampe, ukrasne posude…

To mi dobro dođe kao smirenje od svakodnevnih briga i kao dobra relaksacija, objašnjava Krnjajić

LJ. LJUBOJEVIĆ
25.04.2019 06:39

Krnjajić: Nema mnogo umjetnika zainteresiranih za ukrašavanje tikava

Mnogo detalja, sa mnogo sitnih poteza. Preciznost i mirnoća. To mi dobro dođe kao smirenje od svakodnevnih briga i kao dobra relaksacija. Ovako Miroslav Krnjajić (53) iz Bijeljine objašnjava svoj neobični umjetnički zanat ili hobi, ukrašavanje tikava. Miroslav kaže da u BiH, koliko on zna, nema mnogo ljudi i umjetnika zainteresiranih za ukrašavanje tikava.

Etno ambijent

- Izrađujem lustere i stone lampe od tikava. Mogu to biti i ukrasne posude, nešto što se dobro uklapa u etnoambijent. Vjerujem da u Bosni nema ljudi koji se na ovakav način bave ukrašavanjem tikava. Nešto se radi u Srbiji, ali ovdje toga nema - objašnjava nam Miroslav, koji je svoje tikve predstavio i na nedavno održanom Sajmu turizma i gastrokulture u Bijeljini.

Kako kaže, treba mnogo strpljenja, gotovo minucioznog rada specijalnim dlijetima i alatkama.

Rad u Minhenu

- Posmatrajući dvije tikve na zamrzivaču u kući, razmišljao sam šta bi se moglo od njih napraviti. Prvo mi je pao na pamet luster, a onda i stona lampa. Već godinu i više izrađujem neobične lustere. Problem mi predstavlja i to što moram pronaći zdrave, dobre tikve. One se suše oko šest mjeseci i onda su spremne za izradu – kaže Krnjajić.

Ističe da se jedna njegova ukrašena tikva nalazi u Minhenu, kod prijatelja. Ukrašene tikve, zavisno od veličine i načina izrade, koštaju od pedesetak maraka, pa naviše. Sve zavisi od detalja koji su na njoj izrezbareni i od vremena koje je Miroslav proveo radeći na njima.

Služile za plivanje i čuvanje rakije

Miroslav priča da su nekad tikve koristili neplivači na rijekama. - Stavljali bi ih ispod struka i pravili prve zaveslaje rukama. Nekad su tikve korištene i za vodu koja se zahvatala na izvorima. Svojom strukturom zadržavale su željenu temperaturu, pa se može slobodno reći da su prirodne termos-boce bile, ustvari, naše bosanske tikve. Teško su se i razbijale, te je i to bila njihova prednost. Čuvala se i rakija u tikvama - priča Krnjajić.

Komentari

NA VRH