DNEVNIK Don Anto Ledić, župnik Župe Presvetog Trojstva Novi Travnik

Uskrsni šok – teroristički napad! Još se nismo oporavili od onog u Krajstčerču

Crkva je jučer mirisala na jeruzalemski tamjan, osjeti se blagdansko raspoloženje na licima vjernika

Piše: Don Anto Ledić
27.04.2019 15:18

Subota, 20. april

Mirisi Uskrsa 

Užurbane pripreme za obrede Velike subote privode se kraju. Ponavljam egzultet. Ne ide mi baš najbolje, ali trudim se. Već od 9.30 okupljaju se vjernici s uskrsnim košaricama na blagoslov jela. Prva grupa je u 10 sati ispunila klupe do posljednjeg mjesta, a druga grupa u 17 sati nije mogla stati u 80 klupa, nego su se natiskali ispod kora. Crkva je jučer mirisala na jeruzalemski tamjan koji nedavno donesoh s hodočašća u Svetu Zemlju, a sada je prostor crkve ispunio miris svježe kuhanih jaja, pršuta, pogače i luka.

Osjeti se blagdansko raspoloženje na licima vjernika koji se pripremaju za misu bdijenja. Grupa od dvadesetak misnistranata sudjeluje u obredima blagoslova ognja i uskrsne svijeće. Crkva puna djece, mladih, odraslih i starih izboranih lica koje život nije štedio. Kako je samo divno vidjeti narod koji slavi Boga. Ne viče kao nekada „raspni ga, raspni“, nego pjeva „aleluja, aleluja onom koji uskrsnu“!

Nedjelja, 21. april

Šok na Uskrs 

Kao i svaki dan u 6.30 sam na nogama. Molim svoj brevijar, litanije sv. Franji i prelistavam pročitane stranice Biblije iz Knjige Postanka. Nedjelja je, Uskrs, danas tri svete mise, čestitanja, kršćanska radost, susret s dragim ljudima, krštenje pod svetom misom petog djeteta ove godine. Još jednom analiziram propovijed. Danas je posebno svečano i treba ljudima govoriti o radosti uskrsnog jutra.

Ostaje mi još kratko pogledati vijesti na internetu. Otvaram jedan od portala i čitam udarnu vijest o terorističkom napadu u Colombu u kojem je odjeknulo „šest eksplozija, tri u katoličkim crkvama u kojima se slavio Uskrs i tri u hotelima, te da je 50 osoba poginulo, a više od 200 je ranjeno“. Pa zar je moguće, zar opet…? Još se nismo oporavili od šoka masakra koji se dogodio u Krajstčerču, sad još veći šok na najveći kršćanski blagdan.

Zatvorio sam portal, sjeo i pomolio se za nevino stradale i prisjetio se Pavlove upute Rimljanima 12,19: „Ne osvećujte se vi sami, ljubljeni moji, već pustite djelovati gnjev Božji, jer, pisano je: Moja je osveta, ja sam taj koji će naplatiti, kaže Gospodin“. Broj poginulih 100.

Ponedjeljak, 22. april  

Krštenje djeteta 

Zvoni u 6.00 sati. Brevijar! Litanije! Biblija! Propovijed! Doručak! A ne, ne, ne želim otvarati portale jer znam kakve me vijesti čekaju! Moram pred misu biti u punom raspoloženju. Pod misom u 11 imam i krštenje. To je šesto dijete ove godine.

Po prvi puta u povijesti ove župe veći je broj rođenih za nebo (umrlih) u prva četiri mjeseca nego rođenih za ovozemni život. Ali, pred nama je još osam mjeseci i nadam se da ćemo i ove godine biti u natalitetnoj pozitivi. Danas ću i na svoj rodni Kupres posjetiti braću i rodbinu pa je raspoloženje još veće. Ne smijem zaboraviti ponijeti toplu odjeću kao nedavno na snimanje „Ognjene zemlje“. Ognjene, baš nam to nije trebalo! Broj poginulih 250.

Utorak, 23. april

Bol u leđima

Budući da sam na dragoj Kupreškoj visoravni, spava se duže nego inače. Čist zrak, rajska tišina, miris djetinjstva… djeluju kao uspavanka pa se i ne žurim iz toplog kreveta. Dok prelistavam brevijar osluškujem pjev vjetra koji mi govori da baš nije lahorast. Danas smo dogovorili akciju okopavanja sadnica kupreške aronije. Nekolicina mladih kupreških gorštaka, nećaci, brat Markica, prijatelj Božo Čorić i moja „agrarna teologija“ pokušat će okopati kuprešku aroniju koja je prošle godine dala i prve rezultate pa smo uživali u sokovima „Pratrove aronije“.

Već na polovici prvog reda, nezgodan pokret i „kvrc“ u lumbalnom dijelu kralježnice. Uz ispriku da sam „van stroja“, prolazi mi kroz glavu misao: „Bog te pozvao u svoj vinograd, a ne u livadu zasađenu aronijom. Drž' se onoga što najbolje znaš, a motika garant nije tvoj instrument“. Bolove u kralježnici nakratko sam ignorirao družeći se s ansamblom „Ivančice s Kupresa“, koje su nedavno snimile pjesmu „Cvjetna polja Kupresa“, a koju napisah još davne 1993. godine. Broj mrtvih 296.

Srijeda, 24. april

Natrag u tišinu 

S moga Kupresa siđoh u moj Novi Travnik u društvu rođakinje Đurđe iz Osijeka. Imali smo dovoljno vremena „pretresti“ svu rodbinu i evocirati mnoge uspomene. Tih nekoliko desetaka kilometara baš brzo prođe u ugodnom razgovoru. Otvaram župnu kuću, dočekuje me tišina praznih hodnika i soba.

Donedavno sam imao i svoga pernatog prijatelja Tommya koji bi se, čuvši da dolazim, odmah oglašavao glasnim zviždukom. Sad je jedini zvuk tišina ili stroj za rublje. Broj poginulih 330.

Četvrtak, 25. april

Bratov imendan

Zvoni u 6. Brevijar! Litanije! Biblija! Propovijed! Doručak! Upućujem čestitke za imendan i rođendan bratu Markici pa onda redom svi „Markani“ koje imam u adresaru. Tradicija je da se na blagdan Sv. Marka evanđeliste vjernici okupljaju na svojim grobljima i mole blagoslov za urod na poljima.

Mi smo jedina župa koja nema svoga groblja pa obrede imamo u katoličkom dijelu gradskog groblja. I danas ćemo po tko zna koji puta ponavljati zazive „od kuge glada i rata, oslobodi nas Gospodine“, ali i tko zna po koji puta pročitati kako razne postmoderne kuge ovoga svijeta uzimaju svoj danak; broj mrtvih od gladi svaki dan sve veći; ratovi i teroristički napadi su postali svakodnevnica. Oslobodi nas, Gospodine! Broj poginulih 359.

Petak, 26. april 

Zaruke mladih

Jutarnji program kao i svi koji su prošli u posljednjih dvadeset i pet godina. Već mi je nezamisliv početak dana bez uobičajene molitve brevijara, krunice, litanija sv. Franji i čitanja Biblije. S tim duhovnim nutrijentima nahranim dušu i lakše progutam svu gorčinu vijesti o stradanjima nevinih.

O Bože, baš sam zabrinut za ovaj užareni kotao koji ima epitet „plavi biser svemira“, ali kao da je sve samo ne plavi i ne biserni. Zvono me trgnulo iz tih patetičnih misli. Otvaram i pred vratima mladić i djevojka. Veselo me pozdraviše sa hvaljen Isus i Marija župniče! Navijeke, izvolite! Došli smo zakazati vjenčanje! Samo izvolite, uđite. Prošli smo uobičajenu proceduru postupka za ženidbu. Zaručih dvoje mladih koji se ne boje života i koji će, nadamo se, uskoro brojati nove članove Crkve i društva. Broj novih obitelji ove godine, 2.

Oglasi

Komentari

NA VRH