ISTRAŽUJEMO Je l' Sarajevo gdje je nekad bilo

Vakifi i Austro-Ugari gradili planski, Grbavica zaustavila vjetar „bakijaš“

I sam utemeljitelj Sarajeva Gazi Isa-beg vodio je računa o izgledu i konceptu grada koji je stvorio

M. DAKIĆ
12.05.2019 09:04

Austrougarska gradnja uz Miljacku

I sam utemeljitelj Sarajeva Gazi Isa-beg vodio je računa o izgledu i konceptu grada koji je stvorio.

Dobro je poznavao mentalitet Sarajlija i bazirao gradnju onako kako će se vremenom nadgraditi. Lijeva strana Miljacke i poznati Carev put bio je početak buduće rezidencije ili vilajetske kuće. Razumijevanje prostora Isa-beg je najbolje pokazao gradnjom Kolobara hana, koji će biti centralno mjesto čaršija koje će nicati oko njega.

- Da je Sarajevo tada planski građeno najbolji je pokazatelj što je utemeljitelj koristio poznato trgovište koje je bilo na dijelu današnje čaršije. Ujedno je to bio početak urbane gradnje. Prostore izlaza Miljacke iz svog kanjona na Bembaši Isa-beg je ovjekovječio gradnjom mevlevijske tekije, imareta i musafirhane, koji se smatraju temeljima grada. To je izgrađeno 1457., što je i godina gradnje prve džamije na lijevoj obali Miljacke - govori Mufid Garibija, poznavalac historije Sarajeva i arhitekta. 

Razumjeti grad

Nastavak gradnje išao je potpuno planski. Razvijale su se čaršije po esnafu i dobivale imena. Takvih čaršija je bilo 45. Vremenom će se zaokružiti oko Baščaršije. Sarajevo je imalo sreću da vakifi koji su ga gradili razumiju šta je grad i kako se pravi. Ništa nije rađeno stihijski.

Proces planske gradnje nastavljen je i u doba Austro-Ugara. Odmah su doveli poznate arhitekte koji su s Vladom osmišljavali grad kako bi bio što ljepši, a da ne izgubi osmansku, odnosno bosansku priču. Činili su sve da kompozicija dijelova starog grada i centra bude što ljepša, ukrašena objektima i palačama u klasičnim stilovima, pa je grad prozvan mali Beč.

  • Stare zgrade od Skenderije do Marindvora
    Stare zgrade od Skenderije do Marindvora

Vrhunski arhitekti

- Najveća vrijednost planske gradnje bila je u tome da je tačno omeđila prostor stare čaršije i nove klasične arhitekture, koja je jedinstvena u svijetu. Za to su zaslužni vrhunski projektanti Paržik, Vancaš, Vitek … - kaže Garibija.

I u doba jugoslavenskih zajednica planska gradnja je nastavljena. Grad se ubrzano razvijao prema Sarajevskom polju. Tada će se desiti određene anomalije, posebno u rađanju naselja Grbavica, gdje će neplanska gradnja biti primjer kako se ne smije raditi. Takve greške koje su danas vidljive kroz Grbavicu dovele su do toga da je i istočni vjetar “bakijaš”, koji provjetrava Sarajevo na tom dijelu, zaustavljen. Zato se šezdesetih godina prošlog stoljeća počelo voditi računa kako dalje graditi, posebno oko Miljacke. Ti prostori posebno Marindvor, bili su povjereni profesoru Juraju Najdhartu (Neidhardt), koji je i autor uređenja Marindvora i usvojenog generalnog urbanističkog plana 1963. godine. 

Marindvor u srcu grada

Profesor Najdhart osmislio je Marindvor i kao politički centar gdje će se po njegovom projektu realizirati i današnja zgrada Parlamentarne skupštine i zgrada tadašnjeg Izvršnog vijeća.

On za Marindvor naglašava “da se na tom prostoru u srcu grada ostavi što više zelenih nasada i pješačkih površina kako bi se fenomen Trebevića optički približio gradu odnosno glavnom trgu kod Skupštine, a neboderi ako bi se pravili, da se grade periferno i prate taj vizuelni lijevak Trebevića.

Kada tu opasku pročitamo i sagledamo, tačno se vidi kako jedan od najboljih, ako ne i najbolji arhitekt ove doline, vidi ne samo Marindvor nego i cijelo Sarajevo.

Komentari

NA VRH