U jednom od gradskih kvartova Loznice u Srbiji smještena je kuća moderne gradnje, uređenog dvorišta i prilaza, poznata kao Kuća spasa. U njoj su od januara ove godine, zahvaljujući Udruženju „Borderfree“ iz Švicarske, spas našli maloljetni migranti koji su se na teškom životnom putu, bez pratnje i sredstava za život, obreli na prostoru države Srbije. U kući su trenutno šestorica.

Samo sat nakon što smo najavili dolazak, našu ekipu pred kućom je dočekao ljubazni Lozničanin Bojan Ilić, uposlenik Udruženja koje je već nekoliko godina registrirano i u Srbiji. Upravo su im istog dana u posjeti bili i aktivisti Centra za zaštitu trgovine ljudima iz Srbije. Oni su sa svakim maloljetnikom obavili intervjue o svemu što su preživjeli na putu od domovine do momenta dolaska u Srbiju.

Svaka priča je teška i bolna

- Trenutno u kući boravi pet maloljetnika iz Afganistana i jedan iz Maroka. Iz svojih država krenuli su prije više od godinu. Neki su krenuli s rođacima pa su se na putu razdvojili, neki s poznanicima, neki, opet, sami. Njihova iskustva su različita, ali svaka njihova priča je jednako teška i bolna. Jedni su pobjegli od talibana, drugi od rata, treći od siromaštva... Svi žele na Zapad u nadi da će tamo pronaći taj bolji život za kojim toliko čeznu - priča nam Ilić, uvodeći nas u prostrani, besprijekorno uređeni dnevni boravak kuće u kome zagledani u emisiju neke strane TV stanice zatječemo trojicu Afganistanaca.

Na naš selam, uz širok osmijeh, odgovaraju selamom. Lijepi, uredni dječaci. U Kuću spasa stigli su iz Beograda, nakon što je tamošnja socijalna služba obavijestila Udruženje da su evidentirali maloljetnike bez pratnje. Spremni su na razgovor, ali bez otkrivanja identiteta jer, shodno pravilima Kuće, njihova imena ne mogu biti dostupna javnosti. Saznajemo da svi poste. I nije im teško, kažu. Uvečer, nakon iftara i obavljenih namaza, sjede do sehura, nakon čega dugo spavaju. Priznaju da im nedostaju njihove porodice, ali da je želja da sebi osiguraju život bolji od onog koji su do sada živjeli, mnogo veća. Kad bude njima bolje, kažu, bit će bolje i porodicama koje su ostavili u Afganistanu.

- Rekli su nam da žele da poste ramazan tako da smo i ishranu prilagodili njihovom postu. Ponekad izraze želju da oni sami skuhaju neko svoje tradicionalno jelo. U Kući imaju internet, onima koji nisu imali mobitele mi smo ih nabavili, tako da su skoro svakodnevno u kontaktu sa svojim familijama u zemljama iz kojih dolaze, ali i članovima porodica koji su se već domogli Evrope. Ponekad, posebno nakon što razgovaraju s porodicama, primijetimo njihovu tugu, nostalgiju, ali sve je to očekivano – kaže Ilić.

Uz Bojana Ilića u Kući zatječemo i ljubaznu Zoricu Pavlović, koja je od početka migrantske krize, kao humanitarna aktivistica, pomagala migrantima u mnogim kampovima diljem Srbije, Kosova... Trenutno je zaposlenica organizacije „Borderfree“ i u Kući spasa zadužena je za rad s maloljetnicima koji su na neizvjesnom putu imali “posebno teška iskustva“.

Neki su već doživjeli svoju sreću

- Ova djeca moraju osjetiti našu dobronamjernost. Tek tada se pokušavaju otvoriti prema nama, ispričati nam kroz šta su prošli. Od njih 14 koji su do sada boravili u našoj kući sudbina nekih već je imala sretan kraj. Nedavno je jedan od dječaka uspio stići u Njemačku, gdje mu boravi sestra, koja je ljekar. Imali smo i slučaj da je, opet, jedan od maloljetnika napustio našu kuću u želji da se domogne Evrope i nakon što u tome nije uspio, ponovo se vratio kod nas. Naravno da smo ga primili. Pravila naše organizacije nalažu da nemamo pravo nikoga nasilu zadržavati u Kući spasa, ali da svima, u skladu s propisanim pravilima, trebamo pomoći - navodi Pavlović.

U Kući spasa zatekli smo i stomatologinju Aleksandru Čimburović, koja je u mobilnoj klinici od početka migrantske krize do danas pomoć pružila za oko 4.000 migranata.

Organizacija „Borderfree“ registrirana je u Švicarskoj, na čijem čelu stoji izuzetna Vanja Crnojević porijeklom iz Maglaja.

Kako nam je ispričao imam Elvir ef. Hrnjić, početkom ramazana pred džamijom u susjednom Šepku u BiH pojavili su se Vanja Crnojević i Bojan Ilić, interesirajući se gdje da kupe prostirke kako bi maloljetni migranti u Kući spasa u Loznici imali na čemu da klanjaju, jer su primijetili da molitve obavljaju na svojim jaknama.

Serdžade koje su tada dobili kao poklon šepačke džamije prilikom posjete naše ekipe uočili smo u sobama u kojima maloljetnici spavaju i u kojima, kako smo saznali, redovno obavljaju dnevne namaze.

Uče srpski jezik, voze bicikl, posjećuju ljekara, frizera

- Maloljetnici koji ovdje borave obavezni su poštovati kućni red. Kako bi se lakše sporazumijevali imaju časove srpskog jezika, uredne ljekarske preglede, odlaske frizeru, svima je nabavljena pristojna odjeća, imaju čak i džeparac da mogu izaći u grad. Obavezni su održavati higijenu u prostoru u kome žive, s nama su uredili dvorište kuće, imamo čak i bicikla koja s radošću koriste. Primijetimo da su sretni što su se izvukli iz pakla kroz koji su prošli putujući pješke više od godinu, ali njihov san je ipak zapadna Evropa – navodi Ilić.