AVAZ U POSJETI Zakri Džafar o hrani, životu u Sarajevu, ramazanu...

Ambasador Malezije u BiH: Čak i da kipi zlato na mjestu gdje boravite, uvijek se vraćate kući

U rezidenciju u Sarajevu došao je u septembru 2017. i kaže da se naviknuo na život ovdje te da mu je sve zanimljivo

Nerma AJNADŽIĆ
03.06.2019 18:46

Džafar: Nekad sam bio ljubomoran na prijatelje zbog posla, a danas su oni na mene

Foto: Mirza TABAKOVIĆ

- Moram priznati da mi se veoma sviđa ovdje, u Sarajevu. Ovo je prvi put da sam došao na područje Balkana, ali i Evrope. Čitao sam o ovoj zemlji prije nego što sam došao – govori nam na početku razgovora ambasador Malezije u BiH Zakri Džafar (Jaafar). 

 Vrelo Bosne

U rezidenciju i Ambasadu u Sarajevu došao je u septembru 2017. i kaže da se naviknuo na život ovdje te da mu je sve zanimljivo. Ističe da smatra da niko ne treba imati nikakvo mišljenje o nekoj zemlji prije nego što dođe u nju.

U otvorenom razgovoru za “Dnevni avaz” u prostorijama Ambasade Malezije u Sarajevu Džafar je govorio o svom životu u bh. prijestonici te o navikama koje je stekao ovdje, ali i o ramazanu i obilježavanju ovog svetog mjeseca.

  • Džafar: Uživa u vožnji biciklom
    Džafar: Uživa u vožnji biciklom Foto: (Mirza TABAKOVIĆ)

Šta ste znali o BiH prije nego što ste došli?

- Naravno, BiH je poznata po ratu od 1992. do 1995. godine. Ustvari, tokom tog perioda bio sam u svom ministarstvu i brinuo se o vojnicima koji su poslani ovdje kao dio mirovnih trupa. Čitao sam o dešavanjima. Ali, zadatak koji mi povjeren, da budem ambasador Malezije u BiH, natjerao me da shvatim da su se stvari promijenile od tada. Prošlo je više od dvije decenije od kraja rata. Iako se još vide tragovi, ova zemlja nastavila je dalje. Neki kažu da to nije dovoljno brzo, ali to ovisi o perspektivi gledanja neke osobe. Vjerujem da je napredak napravljen, a BiH ima mnogo potencijala. Mislim da su ljudi ovdje ti koji moraju napraviti korak i odluku da izdignu zemlju na nivo kojem su se oduvijek nadali i težili.

 Imate li svoje omiljeno mjesto u Sarajevu ili BiH?

- Ima mnogo mjesta, nisam bio u mogućnosti da istražim sve gradove. Vrelo Bosne mi je, naravno, jedna od omiljenih lokacija. Vozim bicikl kad god je to moguće pa često vozim od Ambasade ili rezidencije sve do Vrela Bosne i istražujem sarajevske ulice tako, to učini sve zanimljivijim. Sve lokacije od Ilidže do Starog grada imaju zanimljivosti. Tako te i okupiraju. Volim ići i na Koziju ćupriju, iza Aleje ambasadora. To je historijsko mjesto, a ja volim istraživati upravo historiju, jer je to nešto što me veoma zanima.

  • Džafar: Uživa u vožnji biciklom sa suprugom
    Džafar: Uživa u vožnji biciklom sa suprugom Foto: (Mirza TABAKOVIĆ)

A ovdašnja hrana?

- Nemam problema s hranom. Ćevapi, burek, a tokom ramazana topa. To je nešto što cijenim ovdje. Ni moja porodica nema problema s hranom. Prije BiH, bili smo u Japanu, a tamo je za nas bio izazov, jer neka hrana nije halal za nas, ali ni u Jordanu, naprimjer, nismo imali problem s hranom kao ni ovdje. Okusi su bliži našima, osim što mi volimo začinjeniju hranu. Ali, uživamo.

Možete li uporediti ramazan u BiH i u Maleziji?

- Kod nas su dani kraći, imamo manje-više fiksan period posta. Ovdje je post jedan od najdužih u Evropi ili čak i na svijetu. Počinje rano ujutro, a završava kasno. A onda je tu i teravija-namaz. U Maleziji se klanja od osam do 20 rekata. Ovdje se, također, klanja 20 rekata, ali se uče vrlo kratki ajeti, koje možeš završiti u veoma kratkom periodu. U Maleziji učimo duže i duže i treba da obavimo teraviju. Ali, u biti je isto. Ono što mi je još zanimljivo je i iftar. Ovdje se može odmah jesti i uživati u hrani, a onda klanjati ili se omrsiš, klanjaš pa onda uživaš u hrani dugo. To je dobro za prijatelje i porodicu. Ali, u Maleziji to nije moguće, jer je kratko vrijeme između namaza. Zanimljivo je i dobro iskustvo za mene. Prisustvovao sam ovdje iftarima koje su organizirali prijatelji i kolege i vidio sam različite načine doživljavanja ramazana.

Slati pisma

Kako se Vaša porodica nosi sa selidbom svake četiri godine?

- Kad su djeca bila manja, sve je bilo lakše. Tada sam morao samo od supruge tražiti razumijevanje i prihvatanje da se stalno selimo. Ali, sada, kada su djeca odrasla, morate u obzir uzeti aspekt obrazovanja, kao i društveni život. Seljenje svake tri do četiri godine može biti teško za njih, ali su prihvatili da žive u porodici čiji je otac diplomat. A sada, i kad su tu društvene mreže, lakše je održavati kontakte sa prijateljima, za razliku od vremena kad ste slali pisma. Pa čak je i nekoliko mjeseci bilo potrebno da pošta stigne, a dok dobijete odgovor, možda ste se već i preselili na drugo mjesto. Sada je lakše i podnošljivije. A i djeca su sretna što su ovdje. Da oni i supruga nisu sa mnom, to bi utjecalo i na moj posao i na doživljaj ove zemlje.

Jeste li se ikada pokajali što ste izabrali diplomatiju? 

- Ne baš. Možda na početku, prije tridesetak godina. Tada se poredite sa prijateljima koji su išli u istu školu i fakultet kao i vi, koji su odabrali različite karijere. Ali, kad ste u nečemu 27 godina, kao što sam ja, oni počinju biti ljubomorni na vas iako sam na početku ja bio ljubomoran na njih zbog toga što svugdje u svijetu raditi u vladinom sektoru znači da je vaša plaća uvijek manja nego u privatnom sektoru. Ali, nakon godina službe, kažu vam da žale što i oni nisu izabrali vladin sektor i javnu službu. Svako ima svoju priču i historiju.

Goli kamen

Spomenuli ste službu u Japanu.

- Japan je posebno mjesto za mene i moju porodicu. Dva puta sam bio tamo. Prvi put kao student, a drugi put kao službenik Ambasade Malezije u Tokiju. I tokom oba puta, moja supruga je tamo rodila moje sinove.

Nedostaje li Vam dom?

- Lagao bih kad bih rekao da mi ne nedostaje. S vremena na vrijeme idemo u Maleziju. Tamo imamo izreku: “Čak i da kipi zlato na mjestu gdje ste, a da je u vašoj domovini goli kamen, ipak se vraćate kući.” Ali, Bosna mi može biti drugi dom.

Kad prođe mandat u BiH, hoće li Vam nedostajati ova zemlja?

- Mislim da hoće. Ali, da budem iskren, kad provedete nekoliko godina u jednom mjestu, prirodno je da vam nedostaju ta mjesta. Služio sam u Čileu u Južnoj Americi i, kad sam se vratio u Maleziju, nedostajale su mi sve stvari na koje sam naviknuo tamo. Isto tako je bilo i s Japanom, Jordanom... Siguran sam da će mi nedostajati i BiH, posebno vožnje biciklom sa suprugom, na koje idemo svakog vikenda. Dobra je ruta, nije izazovna, jer je sve ravno do Ilidže. Ali, mnogo stvari se tako vidi. Dovoljno je samo da skrenete s glavne ulice. Da, nedostajat će mi to.

Trebate vidjeti kišu u Maleziji

A vrijeme u BiH? Dosta je hladnije nego u Maleziji. Još i kiše koje padaju posljednjih sedmica.

- Ova kiše ovdje... to je ništa. Trebate vidjeti kišu u Maleziji, ovdje je kao tuširanje. Kad odete tamo, dovoljno je da dvije ili tri sekunde stanete na kišu i skroz ste mokri. Tako je i kad je vruće. Prošle godine u BiH nije bilo toliko toplo kao što su govorili, jer se u mojoj domovini oznojite samo dok stojite napolju na suncu i to ujutro, a da ne spominjem poslije. U Bosni je veoma ugodno.

 Autom obilaziti državu

- Posjetio sam Bihać, Banju Luku, Mostar, Trebinje, Blagaj, Tuzlu... Volim putovati. A volim i planinariti, ali ne ozbiljno nego kratke rute na predjelu Trebevića. Ima mnogo staza i uživam otići na staru bob stazu. Ima mnogo zanimljivih stvari, a pogled odozgo je prelijep – govori nam Džafar.

Sličnosti i razlike

- Bosna ima tri konstitutivna naroda. I u Maleziji imamo tri većinske grupe, Malezijci, Kinezi i Indijci. Svi mi postojimo kao jedna zemlja, kao i BiH. Dijelimo slična iskustva. To je nešto što nam dozvoljava da napredujemo i postignemo razvoj. To su sličnosti koje su odmah uočljive između Bosne i Malezije.

Komentari

NA VRH