EKSKLUZIVNO „Mevlud-i-šerif“ Džemaludina Latića uskoro će ugledati svjetlo dana

Novi bosanski dragulj koji će pronaći put do mnogih kultura

„Avaz“ je imao ekskluzivnu priliku uvida u ovu, prema recenzentima, krunu Latićevog rada koju potpisuje imenom Džemal Sakib Latif-zade

M. KUKAN
06.07.2019 13:58

Prof. dr. Džemaludin Latić: Rijetki pjesnički talent

Foto: Avaz

Prof. dr. Džemaludin Latić uskoro će u svoju bogatu publicističku biografiju upisati već odavno najavljivano životno djelo „Mevlud-i-šerif“. 

„Avaz“ je imao ekskluzivnu priliku uvida u ovu, prema recenzentima, krunu Latićevog rada koju potpisuje imenom Džemal Sakib Latif-zade (Džemaludin Latić).

Zamisli, a i mevlud je učio  

„Mevlud“ je dizajniran i prelomljen pod rukovodstvom Latićevog sina Muhameda i bit će objavljen u izdanju „Sova Publishinga“ u paketu sa CD-om, na kome će biti snimljen veći dio „Mevluda“ i učit će ga hafiz Aziz Alili, hafiz Burhan Šaban te Armin Muzaferija uz 18 najboljih učača te više glumaca - recitatora. Distributer je „El-Kalem“, izdavačka kuća Islamske zajednice u BiH (IZBiH).

Naslovnicu je dizajnirala Arnela Mahmutović, likovna umjetnica porijeklom iz Bijelog Polja u Crnoj Gori, koja živi i radi u Americi i asistentica je na njujorškom Univerzitetu Albany. 

Dr. Mustafa Prljača, glavni urednik „El-Kalema“, ovo djelo naziva Latićevim bosanskim draguljom. Podsjeća da se mevlud u Bosni „vazda doživljavao kao duboko pobožan čin, a mevludske svečanosti uvijek su bile veoma posjećene i dugo pamćene“.

- Riječi mevluda uživale su stanovitu svetost, a oni koji su učili mevlud bili su cijenjeni i ugledni i tretirani pobožnjacima. Kada bi neki od njih učinio nešto neprilično, ljudi bi govorili: „Zamisli, a i mevlud je učio!“ U poratnom vremenu u Bosni (tj. nakon okrutne agresije i rata 1992.-1995.), koliko nam je poznato, nije napisan nijedan novi mevlud, tako da se mevludski spjev Džemaludina Latića smatra svojevrsnim prvjencem, srećom - veoma kvalitetnim, raskošnim i sadržajnim. Vjerujemo da će još dugo vrhuniti nebom ovoga žanra, jer ne znamo da danas u Bosni ima iko ko bi u ovome umijeću mogao biti iole ozbiljan takmac Latiću - navodi, među ostalim, u recenziji dr. Prljača.

Potencirajući rijetki Latićev pjesnički talent, kakav se u nekoliko generacija pojavi tek u pojedincu, Prljača ističe da je još rjeđi sretni spoj tog talenta s više drugih elemenata, koji pogoduju njegovom boljem izražavanju.

- Latićev mevludski spjev - pjevan i napučen značenjima koja u muslimanima pobuđuju duboke emocije - može se smatrati i svojevrsnim izvorom za mnoge aspekte islamskog učenja i shvatanja života, te za brojne pojedinosti iz života poslanika Muhammeda, a.s., i njegovih ashaba, ali i iz života poslanika koji su živjeli u ranijim vremenima. Blizu sedam stotina autorovih pojašnjenja u fusnotama čitaocu nudi obilje informacija i podataka, tako da se spjev može čitati i kod kuće kao zanimljivo štivo.

Mnogo je tu utkano i ajeta i hadisa, mnogo upotrijebljeno izraza iz arapskog, turskog, perzijskog, pa i starobosanskoga jezika, što spjevu podaruje naročitu draž i krasotu te mu priskrbljuje notu drevnosti i odijeva ga u islamsko ruho s različitim šarama. Zato bi on vrlo lahko mogao pronaći i put do drugih muslimanskih kultura: turske, iranske, malajske, afričke itd., gdje se spjevovi ove vrste stoljećima njeguju i visoko poštivaju. Ukoliko dođe do toga, to će značiti da je Bosna dala svoj dragulj svjetskoj muslimanskoj duhovnoj baštini i time uvećala njenu ionako golemu vrijednost – navodi dr. Prljača.

Pjesnik, kritičar, urednik i antologičar Ervin Jahić uvjeren je da „Mevlud“ Džemaludina Latića demonstrira „naročitu i golemu kulturu ovoga autora, njegov bezmalo epski zamah i obujam, silnu raskoš jezika i pjesnikova umijeća“.

- S Latićevim impresivnim znanjem teoloških sadržaja i životopisa Božijeg poslanika Muhammeda, te pjesničkim darom koji je iznad svake običnosti i osrednjosti, dojma sam da smo dobili mevlud koji udovoljava strogim zahtjevima koje podrazumijeva ta forma: nužnu teološko-empirijsku tačnost i, u ovom slučaju, upravo majstorsku pjesničku imaginaciju. Uza sve to: saznanje o ljepoti i naročitoj raskoši bosanskog jezika kad njime pjevaju pjesnički velemajstori – napominje Jahić, zaključujući da je Džemaludin Latić najznačajniji muslimanski pjesnik u bošnjačkoj poeziji u posljednjih stotinu godina, što i ovaj mevludski spjev potvrđuje. 

  • Naslovnicu dizajnirala Arnela Mahmutović
    Naslovnicu dizajnirala Arnela Mahmutović Foto: (Avaz)

Remek-djelo i kruna pjesničkog umijeća

„Remek-djelo i kruna pjesničkog umijeća Džemaludina Latića“, naslov je recenzije koju je na „Mevlud-i-šerif“ napisao Šaban Gadžo, učenik hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića i autor nekih od najljepših bosanskih ilahija, među kojima je i „Kad procvatu behari“.

- Vjerovatno da nema izazovnije, a ujedno i zahtjevnije književne forme za jednog muslimanskog pisca/pjesnika od forme mevluda - spjeva u čast hazreti Pejgambera – napominje Gadžo ocjenjujući Latićev mevlud „pravim biserom, sufijskim draguljom, derviškim mevludom“.

Odlomak iz „Oproštajnog hadža“

Uz odobrenje autora, donosimo odlomak Latićevog „Mavluda“, koji opisuje oproštajni hadž na kojem je Allahov poslanik Muhammed, a.s., održao hutbu pred oko 120.000 muslimana. Oproštajni hadž se dogodio 10. godine po hidžri, neposredno pred preseljenje Resulullaha, s.a.v.s., na bolji svijet. 

***  

Prije dvades't ljeta, kad mu ponudiše

položaj i zlato, šta god begeniše,

ali da islamu više ne poziva,

on ih odbi tihim, al' slavnim r'ječima:

„Kad biste u jednu ruku meni dali

ono Sunce što se na istoku pali,

a u drugu Mjesec što je svunoć sjao,

svog se emaneta ne bih odrekao!“ 

Poziv'o je vjerno, patio, praštao;

svakome je svjetla iz svog ruha dao...

Poročne je ljude odgajao blago,

iz tmina ih vodio ka Allahu Dragom,

tome Svjetlu koje nejma svog početka,

što nejma parnjaka, kraja ni svršetka.

„Ja sam baško čovjek koji ogrtačem,“

govoraše nježno k'o da jeca, plače,

„od plamena tjera ose, leptirove;

 tako isto ja vâs danonoćno zovem:

u Džehennem strašni ne dam da padate,

al' iz mojih ruku vi se otimate!“

Sada gleda kako Arabija c'jela

ulazi u islam, kog je zavoljela!

Nestalo je širka, nestalo nepravde,

nestalo sramota, ratova i kavge;

na sve strane ezan s džamija se čuje,

ajeti kerimi iz svih kuća bruje!

Samo toga tužnog šehr-i ramazana

dvaput ga je presluš'o učenje Kur'ana

Džebrail umilni, što mu da išaret

da se približava najdraži zijaret,

kad će Stvoritelju vratiti se svome,

Vlasniku Dva Sv'jeta, Jednom Jedinome.

Kada je u Jemen otprem'o Mu'aza,

zagrli ga pa mu na rastanku kaza:

„Ko zna hoćemo l' se ovdje vidjet' više...,

ali..., kad se vratiš...,“ reče mu još tiše,

„pokraj moje džamije ti polahko prođi,

do ješil mezara svom ahbabu dođi.“

Stog oglasi svojoj Arabiji c'jeloj

da će hadž obavit' u ihramu b'jelom,

potpuno, u miru, skorog zu'l-hidždžeta!

Taj se poziv prenese sve do Hadramevta.

Sto hiljada ljudi u Gradu se sjati,

sa Resulom Kjabi žele putovati!

Brdom i dolinom Lebbejke se hori;

drvo, kam...sa njima šućur Bogu zbori!

„Ljudi su jednaki kao češlja zubi!“

govori im smjerno iz mubarek grudi

nešivena platna dok niza se steru

b'jela k'o ćefini na Roz-i mahšeru.

***

Iz biografije Džemaludina Latića

Latić je pjesnik, dramski i prozni pisac, esejista, prevodilac, univerzitetski profesor. Završio je Fakultet islamskih nauka i Filozofski fakultet u Sarajevu, magistrirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku svjetske književnosti, doktorirao na Fakultetu islamskih nauka o temi: Stil kur’anskoga izraza, donedavno je bio i gostujući profesor-istraživač na Sultan Faih Mehmed Vakif univerzitetu u Istanbulu.

Dosad je objavio sljedeće knjige poezije: „Mejtaš i vodica“, „Dome Davudov“, „Srebrena česma“, „Škripa vratnica“, „Ja sam tavus ašikane“, „Srebrenički Inferno“ i „Careve oči“.

Dobitnik je najviših nagrada i priznanja za poeziju u Bosni i Hercegovini: „Slovo Gorčina“, „Trebinjske večeri poezije“, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrade “Skender Kulenović” u Bosanskom Petrovcu, zatim jedne nagrade za dječiju poeziju u Crnoj Gori, te dvije međunarodne nagrade: „Istanbulensis 2012.“ i “Nedžip Fazil” u Istanbulu 2017.

Autor je dvije drame: „Gazi Husrev-beže“ i „Mjesečina endeluske noći“ te drame za djecu „Nestašno djevojče“.

U pripremi mu je romaneskna trilogija „Ždralovi sa istoka - Inkvizicija bez Boga – Knjiga oprošćenja“ te knjiga priča i pripovjedaka pod naslovom „Svarovice“.

Istanbulska izdavačka kuća „Metamorfoze“ objavljuje njegova izabrana djela u 12 knjiga na turskom jeziku.

Prema njegovoj poemi „Srebrenički inferno“ maestro Đelo Jusić je napisao muziku za istoimeni oratorij, koji se svake godine izvodi 11. jula povodom sjećanja na genocid nad bošnjačkim narodom.

Komentari

NA VRH