EKSKLUZIVNO

Karmel Ađijus: Poricanje je završna faza genocida

Srebrenica je podsjetnik da niko, bez obzira na čin ili položaj, nije iznad zakona

Ađijus: Detaljne opise događaja u iskazima svjedoka doživio sam kao šokantne i uznemirujuće. MMKS

Razgovarala: Amina NUHANOVIĆ

11.7.2019

Karmel Ađijus (Carmel Agius), predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), istaknuo je u ekskluzivnom intervjuu za “Avaz” kako za njega događaji koji su se prije 24 godine desili u Srebrenici predstavljaju neke od najmračnijih dana u ljudskoj historiji.

- Za mene događaji koji su se desili u Srebrenici prije 24 godine predstavljaju neke od najmračnijih dana u ljudskoj historiji. Kao najgore zvjerstvo koje se desilo na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, genocid u Srebrenici su karakterizirali neopisiva brutalnost, surovost i zlo. Bol koji žrtve i porodice ubijenih i dalje osjećaju je nezamisliva. Kao što vam je poznato, prisustvovat ću komemorativnom događaju ove godine, kao što sam to činio u prošlosti kao predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Dijelim duboko osjećanje tuge za one koji i dalje toliko mnogo pate zbog počinjenih zločina. Komemoraciju uvijek doživljavam kao veoma snažno iskustvo, koje nije nimalo lako. Na ovom mjestu bolnog sjećanja često razmišljam o surovosti i barbarstvu koji se mogu manifestirati u radnjama ljudskih bića. Također razmišljam o hrabrosti i snazi voljenih osoba žrtava, koje uspijevaju svakodnevno živjeti s posljedicama strahota i podnositi svoju tugu s takvim dostojanstvom – kaže na početku intervjua.

Destruktivne ideologije

Šta za nas u BiH, a šta svijetu Srebrenica treba značiti?

- Srebrenica treba da ostane, i u BiH i u ostatku svijeta, kao potresan podsjetnik na bol i patnju koje oni koji vode druge u ime nasilnih, zlih i destruktivnih ideologija mogu nanijeti nevinima i ranjivima u društvu. Ona, također, treba da ostane kao podsjetnik da se borba protiv takvih ideologija i za mir, stabilnost i vladavinu prava širom svijeta nažalost nikad ne okončava. Pamteći ovo, međutim, također je važno prepoznati koliko daleko smo odmakli od tih stravičnih dana u julu 1995. Za posljednje 24 godine mnogi od onih koji su smatrani najodgovornijim za počinjene zločine pozvani su na odgovornost kroz pravičan i transparentan proces; bilo od međunarodnih sudova, kao što su MKSJ i njegov nasljednik – Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (Mehanizam), bilo od domaćih sudova u Bosni i Hercegovini koji su, također, neumorno radili na utvrđivanju odgovornosti za ove stravične događaje. Na taj način Srebrenica, također, ostaje kao podsjetnik da niko, bez obzira na čin ili položaj, nije iznad zakona.

Za mnogima koji su ubijeni u Srebrenici i danas se traga. Iz godine u godinu sve je manje posmrtnih ostataka. Vjerujete li da će sve žrtve, na kraju, smiraj pronaći u Potočarima?

- Za skoro 25 godina svog postojanja, MKSJ je uradio sve u svojoj moći da utvrdi činjenice u vezi s događajima u Srebrenici 1995. godine i pozove na odgovornost one koji su bili smatrani najodgovornijima. Mehanizam, kao nasljednik MKSJ-a, nastavlja činiti isto. U krivičnoj istrazi za koju se smatra da je bila najširih razmjera u poslijeratnoj Evropi, koju je sprovelo Tužilaštvo MKSJ-a, otkriveno je na desetine primarnih i sekundarnih masovnih grobnica, koje su sadržale posmrtne ostatke hiljada žrtava srebreničkog genocida. U postupcima koji su potom održani pred Međunarodnim sudom van razumne sumnje su utvrđene činjenice i okolnosti u vezi s njihovom smrću. Akutno sam svjestan toga da mnogi još uvijek tragaju za svojim najvoljenijima i do dana današnjeg ne mogu naći riješenje ili mir, međutim, mogu se samo i dalje nadati da će nas rad MKSJ-a i Mehanizma, kao i rad domaćih sudova na otkrivanju istine o ovim događajima približiti utvrđivanju onoga što se desilo svakoj pojedinoj žrtvi srebreničkog genocida kao i drugih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih godina.

Da se vratimo na Srebrenicu 11. jula 1995. godine. Tog dana svijet je šutio, a ubice, zločinci, ubijali. Šta se moglo uraditi, a nije? Zašto se šutjelo, ko je najodgovorniji što su ubijani ne samo muškarci nego i djeca, trudnice, starci, nene... 

- Nažalost, ne možemo promijeniti ovu žalosnu prošlost i nije na meni da komentiram šta je moglo ili trebalo biti učinjeno. Događaji koji su se desili na današnji dan prije 24 godine bili su stravični, a zlo koje su vidjele i iskusile žrtve, svjedoci i porodice šokiraju nas i rastužuju sve do danas. Međutim, kroz rad MKSJ-a ranije, a sada Mehanizma, ovi događaji su temeljito dokumentirani, saslušano je na hiljade iskaza svjedoka, a desetine hiljada dokumenata i dokaza prihvaćeni su kao dokazni predmeti u sudskim predmetima, a sve je to pomoglo da se baci svjetlo na ono što se dešavalo u prošlosti. MKSJ i Mehanizam do sada su osudili 15 osoba koje su bile smatrane najodgovornijima za zločine počinjene u Srebrenici 1995. godine. Nadalje, presudama MKSJ-a i Mehanizma utvrđeno je da su ovi zločini predstavljali genocid. Poslije okončanja rada MKSJ-a 2017. godine, rad na utvrđivanju odgovornosti za genocid u Srebrenici nastavlja se pred Mehanizmom i domaćim sudovima. Možemo se samo nadati da razumijevanjem i shvatanjem onoga što se dogodilo možemo iz toga izvući pouke i spriječiti da se slična zvjerstva dogode u budućnosti.

Kada ste pregledali dokaze, saslušavali svjedoke, šta Vam je kao čovjeku bilo najteže slušati?

Dokazi predočeni na MKSJ-u u predmetu Popović i drugi, u kojem sam predsjedavao, pokazali su razmjere i zastrašujući broj lišavanja života kao i sistematičnost i naročitu brutalnost s kojom su ona sprovedena. Detaljne opise događaja u iskazima svjedoka u tom predmetu doživio sam kao šokantne i uznemirujuće. Štaviše, priče svjedoka ostavile su neizbrisiv utisak na mene. Još me proganjaju nemilosrdnost izvršilaca i njihovo nesmiljeno provođenje razaranja, kao i posljedice toga po žrtve. Moje reakcije na ličnom nivou čine me još više svjesnim velike odgovornosti koju imamo kao sudije na međunarodnim sudovima da svoj rad obavljamo sa najvećom nezavisnošću, nepristranošću i profesionalizmom, osiguravajući poštovanje pravičnog postupka u cilju utvrđivanja odgovornosti na osnovu međunarodnog prava.

Genocid i dalje mnogi negiraju. Postoji li način da se kazne negatori, kako se više nikada i nikome ovo zlo koje je zadesilo BiH, ne bi ponovilo? 

- Nedavno sam govorio na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji „Stop negiranju genocida i holokausta“ u Sarajevu i istakao sam da je važno da se političari i drugi lideri, predstavnici civilnog društva i zaista sve osobe dobre volje ujedine u osudama i razotkrivanju onih koji negiraju genocid i nastoje iskriviti istinu. Od ključne važnosti za sve zainteresirane je da se okupe zajedno kako bi se suprotstavili lažnim narativima i osigurali da u društvu ne bude mjesta za laži i informacije koje šire negatori i revizionisti. Poricanje genocida ponekad se posmatra kao završna faza genocida i moramo nastaviti da se aktivno zalažemo za istinu. U tom pogledu, pozdravljam nedavne korake koje je poduzeo Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine pozvavši Parlamentarnu skupštinu da usvoji zakon o zabrani negiranja genocida.

Mogu li porodice biti zadovoljne presudama Haga, može li se reći da je pravda zadovoljena?

- Nisam siguran da će bilo koji međunarodni sud, bilo koja presuda ikada u potpunosti zadovoljiti žrtve, ili ublažiti njihov bol zbog gubitka voljenih – ili da bi to ikako mogao. Imajući to u vidu, te priznajući da nijedna pravda nije savršena, vjerujem da je MKSJ uspio u svom mandatu i donio pravdu žrtvama, baš kao što to Mehanizam nastavlja činiti poslije njega. Za 24 godine svog postojanja, te uprkos svim preprekama, MKSJ je optužio i procesuirao 161 osobu, uključujući najviše vojne i političke vođe. Na taj način, on je pokazao da se niko ne može zakloniti od odgovornosti i pravde. Naročito kada imate u vidu da je MKSJ bio prvi međunarodni krivični sud poslije sudova u Nirnbergu i Tokiju i da je on bi inovator u gotovo svakom pogledu, to je bilo dostignuće bez presedana. MKSJ je pružio mogućnost da se čuju glasovi hiljada žrtava i da se njihovi iskazi uvrste u spis. Pored toga, tokom ovih postupaka prikupljena je ogromna količina dokaza, te je sastavljen ključni historijski zapis o počinjenim zločinima. Kao nasljednik MKSJ-a, Mehanizam ima mandat da nastavi ovu ključnu misiju. U tom pogledu, smatram da je pravda zadovoljena i da je region također bolje opremljen za nastavak borbe protiv nekažnjivosti i za suočavanje sa svojom prošlošću.

Nezamjenjiv korak 

U više navrata u Delegacije EU i OSCE su ukazale na to da predmeti ratnih zločina u BiH se rješavaju sporo? Šta poručujete čelnicima Tužilaštva po ovom pitanju? Gdje će završiti dokazni materijal iz Haga? 

- Ne mogu komentirati rad domaćih pravosuđa u procesuiranju ovih predmeta. Međutim, svjestan sam toga da, uprkos pohvalnim nastojanjima, još mnogo toga ostaje da bude učinjeno, a više hiljada žrtava još uvijek čeka pravdu. Stoga ne mogu dovoljno snažno naglasiti koliko je značajno nastaviti ovaj rad. Pozivanje na odgovornost onih koji su počinili takve zločine predstavlja ne samo obavezu prema žrtvama, nego i nezamjenjiv korak u bavljenju prošlošću i na kraju ponovnoj izgradnji društava koja su proživjela rat.

U tom pogledu, te u granicama svog pravnog okvira, Mehanizam aktivno podržava procese za ratne zločine koji se vode pred domaćim sudovima u regionu, redovno odgovarajući na velik broj zahtjeva za pomoć primljenih od domaćih pravosuđa, uključujući ona u bivšoj Jugoslaviji. Oni se odnose, na primjer, na pristup dokumentima vezanim za predmete, uključujući izjave svjedoka i dokazne predmete, ili za izmjene zaštitnih mjera za svjedoke kako bi spomenuti svjedoci mogli svjedočiti pred domaćim sudovima. Svake godine obradimo na stotine takvih zahtjeva, a najveći broj ih dolazi iz Bosne i Hercegovine. Mehanizam će nastaviti da pruža takvu pomoć u najvećoj mogućoj mjeri.

U vezi sa završnim dijelom vašeg pitanja, u skladu s mandatom koji mu je povjerio Vijeće sigurnosti UN-a, Mehanizam je odgovoran za vođenje i čuvanje arhivskog naslijeđa MKSJ-a, kao i samog mehanizma i nastavit ćemo da čuvamo taj arhiv u mnogim narednim godinama. Međutim, intenzivirat ćemo svoje napore da se poveća dostupnost informacija sadržanih u arhivama, kako bi se omogućilo svim zainteresiranim osobama, a naročito zajednicama kojih se to tiče, da se upoznaju sa činjenicama utvrđenim u predmetima pred MKSJ-om i Mehanizmom i materijalima koji su im u osnovi. 

Presuda Mladiću do kraja 2020.

Koja je to zemlja u koju bi Radovan Karadžić mogao biti isporučen šta očekivati od presude Ratku Mladiću?

U skladu s pravnim okvirom Mehanizma, kao predsjednik Mehanizma sam odgovoran za donošenje odluka o tome gdje će osuđenici izdržavati svoje kazne. U Pravilniku o postupku i dokazima Mehanizma predviđeno je da osuđena osoba treba biti prebačena u državu provođenja kazne što je ranije moguće. Iako još nije poznato u kojoj zemlji će Karadžić izdržavati svoju kaznu, njegova kazna biće sprovedena u jednoj od evropskih država koje su s Ujedinjenim nacijama sklopile sporazume o provođenju kazni koje su izrekli jedan od prethodnih međunarodnih sudova ili sada Mehanizam.  

U vezi s predmetom protiv Ratka Mladića, ne mogu komentirati  nijedan postupak koji je u toku pred Mehanizmom. Međutim, može se očekivati da će žalbeni postupak, kao i svi postupci pred Mehanizmom, biti vođen na pravičan, transparentan i nepristran način. Pored toga, iako nije utvrđen datum izricanja drugostepene presude, mogu kazati da se, s obzirom na trenutni status predmeta, presuda može očekivati do kraja 2020.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.