ISPOVIJEST Ermin Jusufović, dvostruki paraolimpijski prvak u sjedećoj odbojci, za „Avaz“

Zlatni momak: Plakao sam noću, život mi se srušio kada sam ostao bez noge

Jusufović, koji je prije 22 godine doživo nesreću kao 16-godišnjak, otvorio nam je dušu uoči polufinala Evropskog prvenstva u Budimpešti

A. KAPO
19.07.2019 17:22

- Osjetio sam da propadam. Nisam bio siguran je li detonacija ili nešto drugo... Dozivam u pomoć... Najbliži su bili tetak, brat Armin i majka. Imao sam puno povreda. Pojavile su se komšije, pokupile me i „utovarile“ u vozilo pa u Hitnu pomoć - kaže u ispovijesti za „Avaz“ Ermin Jusufović, dvostruki paraolimpijski prvak u sjedećoj odbojci, nekad najbolji bloker svijeta i najbolji sportista u BiH.

Ključni momenat

Jusufović, koji je prije 22 godine doživio nesreću kao 16-godišnjak, otvorio nam je dušu uoči polufinala Evropskog prvenstva u Budimpešti, gdje će naša selekcija od 19 sati igrati protiv Ukrajine. Naš zlatni momak govori da sljedeće čega se sjeća jeste buđenje u bolnici.

- Vidim razne sprave i roditelje pored mene. Mislio sam, nisam se probudio, to je samo san. Zamislite, prije sat igrate fudbal, a sada ste doživjeli nesreću. Valjalo je krenuti od početka - priča Jusufović.

Nakon dva mjeseca intenzivnog liječenja došao je kući i bilo mu je, kako kaže, ugodnije.

- Ključni moment bio je kada sam nastavio sa školovanjem. To me izvuklo jer sam plakao noću. Obećao sam sebi da ću pružiti maksimum i da idem naprijed. Imao sam sreće što sam upoznao ljude iz sjedeće odbojke, koji su me pozvali u Lukavac. Sjećam se prvog treninga. Gledam i ne vjerujem, 10-12 ljudi bez nogu. Tada me bilo stid. Međutim, pokazat će se da je to ključni moment u rehabilitaciji. Konačno sam se osjetio važnim, shvatio sam da ima još ljudi koji su doživjeli istu sudbinu - kaže u jednom dahu Jusufović.

Kasnije je sve krenulo kao u bajci. Završava školu, fakultet, zasniva porodicu, a odbojka je neizostavna.

Živi život punim plućima

- Više mi nije predstavljao problem, hendikep, što sam bez noge. Živio sam život punim plućima. Obišao sam cijeli svijet, postao najbolji bloker svijeta, dvostruki sam paraolimpijski prvak. Sada, 22 godine nakon nesreće, često kažem - sretan sam što sam invalid. Ne bih sve te osjećaje nikada doživio. Brat blizanac nije mogao ni blizu doživjeti ono što sam ja - rekao je Jusufović.

Nažalost, i danas se događaju slične tragedije.

- Svaka nova nesreća me pogodi, zato želim poslati snažnu poruku da ništa nije izgubljeno gubitkom dijela tijela. Vrijedi se boriti. Danas su uznapredovala i ortopedska pomagala, invalidi imaju bezbroj mogućnosti bavljena društvenim aktivnostima, pa i sportom. Svijet im je danas na dlanu. Radite na sebi i isplatit će se - zaključio je Ermin Jusufović.

Komentari

NA VRH