Subota, 10. avgust
Da se radujem ili...
Još samo nekoliko dana do početka 25. Sarajevo Film Festivala. Ne znam šta je gore – brojati ili ne brojati dane. Ovaj je počeo radno, ali veselo – postavljanje zastavica u Festivalskoj ulici. Čini se kao da ono na čemu smo mjesecima radili, sad se napokon vidi. Gledam prolaznike kako zastaju i fotografiraju ih, prave selfije. I opet – ne znam da li da se radujem što se početak Festivala približio ili da razmišljam šta ako…
Nedjelja, 11. avgust
Različiti pozivi
Pozivi stižu sa svih strana. Jedni pitaju za akreditacije, drugi ne znaju je li akreditacija ikako prošla – ne mogu se ulogovati ponovo u svoj korisnički račun, neki pitaju sa kakvim šeširom mogu na crveni tepih, ulazi gospođa, pita kad dolazi jedan glumac, ona je fan, pa da može stići na aerodrom. Pitanja su različita – od ozbiljnih i profesionalnih, onih na koje se nekad zajedno sa gostima na kraju nasmijemo, do nekih za koje prvo moram izbrojati do pet pa da odgovorim... Kad je počela online prodaja ulaznica, imali smo u press-kancelariji posjete da im kupimo karte, jer nikad online nisu kupovali. Onda su nas obilazili turisti „zadivljeni našim ovogodišnjim posterima“. Pozivi za izjave su sve češći, svi imaju rokove, svima se žuri, nastojimo sve isplanirati, svima odgovoriti...
Ponedjeljak, 12. avgust
Garfildov ponedjeljak
Mrzim ponedjeljak, legendarna Garfildova (Garfield) rečenica na koju redovno pomislim kad se sjetim da je ponedjeljak i kad je vremena toliko malo, a obaveza toliko puno. U petak počinje Festival – to je rečenica koja mi već svijetli crvenom bojom. Sa press timom prolazimo posljednje dogovore. Platno u „Ljetnom kinu Raiffeisen“ je postavljeno, svi pitaju kada će novi tepih, bosanski ćilim. U zraku, u kancelariji, u gradu, osjećam posebne vibracije.
Utorak, 13. avgust
Rad je dio užitka
Probe na crvenom tepihu, novi protokol, novi izgled tepiha, puno je stvari o kojima cijela ekipa razmišlja i postavlja stvari na svoje mjesto. Mnogi vide osam dana festivala, ali ne vide godišnji rad koji stoji iza toga. Rad iza jedne objavljene vijesti. Mislim da je tako i bolje. I meni da neko počne pričati šta je sve potrebno da bih kupila i uživala u čokoladi, možda bih je manje voljela. Svi trebaju uživati u Sarajevo Film Festivalu. I rad je dio tog užitka.
Srijeda, 14. avgust
Kiša ne smeta
Postavljene su šarene stolice na najvećoj festivalskoj lokaciji. Ono što publiku uvijek zanima i što je pitanje koje mi i mediji često postavljamo: „Šta u slučaju kiše?“. Kad smo počeli postavljati stolice, nebo se razvedrilo. I inače, kad sam tek počela raditi na Festivalu, pitanje „Šta ako bude kiša?“ bilo je jedno od mojih najvećih izvora stresa. Dok nisam i sama shvatila. Stvarno, šta ako bude kiša? Toliko sam puta trčala na izložbe, na predstave, na filmske projekcije po kiši, pljusku, snijegu, u toliko vanrednih situacija, često umorna i neprikladno obučena, ali mi to nikada nije smanjilo uživanje u umjetnosti. Danas, na to isto pitanje uvijek mogu odgovoriti s osmijehom: „Ne brinite, imamo zamjensku lokaciju“. A da mene kao gledaoca pitaju, odgovorila bih: „Ništa, ima filma“.
Četvrtak, 15. avgust
Radno i slavljeničko
Veliki dan – postavljen je novi crveni tepih! Objavili smo vijest – uz Pavlikovskog (Pawlikowski) i Injaritua (Inarritu), dobitnica „Počasnog Srca Sarajeva“ je legendarna francuska glumica Izabel Hupert (Isabelle Huppert). Kod nas je radno i slavljenički.
Petak, 16. avgust
Danas je taj dan
Jutros me alarm nije morao probuditi - danas je taj dan. Dobro došli na 25. Sarajevo Film Festival! Uživajte u filmovima, družite se s festivalskim gostima, uživajte u Sarajevu koje će sljedećih osam dana biti filmski set i doživite ga onako kako nikada više u godini nećete. Sretan nam jubilej.
