Prije pola stoljeća, 27. oktobra, u zemljotresu koji je pogodio Banju Luku 15 osoba izgubilo je život, a 1.117 je bilo teže ili lakše povrijeđeno. Materijalna šteta bila je ogromna. Potpuno je uništeno 86.000 stanova.

Zemljotres je počeo veoma jakim udarom u noći ranije u 2:55 sati, a podrhtavanje se nastavilo do 8:53, kada se dogodio najjači potres jačine 6,6 stepeni Rihterove skale.

Sva preduzeća su naredni period radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su potpuno prestala s proizvodnjom. Tog 27. oktobra 1969. godine u 9:11 šest Rihtera treslo je vrbasku ljepoticu, iz čijih ruševina je iznikla nova Banja Luka, koju su podigle solidarnost i ljubav njenih građana, čija su srca kucala kao jedno od onog trenutka kada je "krivi sat" prestao da kuca. 

Banja Luka je ostala bez struje i vode, a vojska je zajedno s građanima raščišćavala ruševine i spašavala zatrpane. U ovom potresu zgrade su pucale kao staklo. Mnogo više interijera ostalo je teško prepoznatljivo jer su stepeništa i pregradni zidovi bili uništeni ili iskrivljeni. O jačini potresa i njegovoj snazi najbolje govori podatak da su u Fabrici celuloze zdrobljeni armiranobetonski stubovi debljine sedamdesetak centimetara.

Dok su odvažni spasioci pokušavali izvući bilo koga ispod ruševina "Titanica", u kojem je bilo najviše žrtava, dotle su zdravstveni radnici imali pune ruke posla. Radili su na otvorenom, jer su u potresu izgubili sve objekte. Radili su požrtvovano, predano i neprekidno. Najteže bolesnike i ranjenike prebacivali su u druga mjesta, koja su svesrdno ponudila pomoć. Pacijenti su evakuirani bolničkim automobilima, avionima i helikopterima.

Vidimo se kod "krivog"

Na Trgu Krajine i danas se nalazi sat koji je prestao raditi 27. oktobra 1969. godine u 9:11. 

U znak sjećanja na tragediju popularni "krivi sat", kako su ga prozvali Banjalučani, danas je jedno od kultnih sastajališta mladih.

Kako je stradala zgrada čuvene "Realke"

Zemljotres je upamćen i po solidarnosti, jer je pomoć stizala iz svih krajeva Jugoslavije, Evrope i svijeta. Nakon potresa novu zgradu Gimnazije poklonio je Banjoj Luci Grad Sarajevo, Osnovnu školu "Georgi Stojkov Rakovski" bugarski narod, a školu u Slatini, koja je nazvana "Holandija", holandska vlada. 

Ovo se dešavalo pred očima nekoliko hiljada Banjalučana, koji su kroz suze pjevali himnu "Gaudeamus", ispraćajući svoju Bastilju u historiju. Na mjestu na kojem se nalazila Velika realka sagrađen je Dom solidarnosti.

Kako je potonuo "Titanik"

"Titanic", tadašnja impozantna četverospratnica u samom centru Banje Luke, u kojoj su živjele uglavnom porodice oficira JNA, 27. oktobra 1969. zadesila je tragična sudbina. Banjalučki "Titanic" je potonuo kao i istoimeni legendarni brod. 

Kad se zemlja zatresla, srušio se kao kula od karata, u zgradi su poginule majka i kćerka, a snimci koji svjedoče o tome obišli su cijeli svijet. Ova stambeno-poslovna zgrada se prostirala od hotela "Palas" do početka Gospodske, na mjestu današnjeg Trga Krajine. 

Grad mladosti ostao bez nje

Poslije potresa, 10. novembra počela je i serija dubokih ljudskih potresa. Tog dana, naime, počela je organizirana evakuacija 8.022 učenika i 499 učitelja, nastavnika i profesora. 

Jedna za drugom škole su napuštale grad, jer uvjeta za održavanje nastave nije bilo, pošto su školske zgrade bile teško oštećene ili porušene i jer je trebalo izdvojiti mladost Banje Luke i sačuvati od eventualnih epidemija, koje su se mogle, s obzirom na teške uvjete stanovanja, javiti u zimskom periodu. Bio je to opravdan potez. Ali, rastanci s najdražim i najmlađim stanovnicima grada teško su svima pali.

Gradovi u koje su pošli primili su ih prijateljski. Nastojali su na svaki način da im ublaže trenutke rastanka od najdražih, odnosno boravak u svojoj sredini. Tako su činili svi, čak i u inozemstvu. 

U Veldenu u Austriji je za tu priliku formirana škola "Banjaluka", sastavljena od skoro 130 učenika trećih i četvrtih razreda. 

Zagrebački sedmičnik "Arena" je pokrenuo akciju povratka kući banjalučkih učenika, a grad je živnuo. Ljudi su se radovali danima povratka za godišnjicu oslobođenja grada 22. aprila. Karavan "Prvi osmijeh Banjaluke" zaustavljao se pred matičnim školama. 

Živost je zavladala. Gradski stadion bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Poznati estradni umjetnici priredili su zabavni program. Međutim, kada je ušla kolona gimnazijalaca  s profesorima i zapjevala "Gaudeamus igitur" na čelu, mnoge oči su zasuzile.

Kako je preživjela soba 113

Jedna od najintrigantnijih anegdota iz doba zemljotresa vezana je za hotelsku sobu koja je ''preživjela'' katastrofu. 

Hotel "Palas" je teško oštećen u zemljotresu: srušene su sve sobe osim jedne - sobe broj 113. 

Ključ ove sobe su kao suvenir oficiri JNA predali Titu, kada je posjetio porušenu Banju Luku.

Graditeljski bum

Nakon zemljotresa Banja Luka doživljava graditeljski bum. Broj stanovnika se znatno povećao, izgrađena su čitava nova naselja, poput Borika, u kojem su stanove dobili mnogi Banjalučani koji su u zemljotresu ostali bez krova nad glavom. 

Oni manje sretni smješteni su privremeno u barakama u naselju Budžak (danas Lazarevo). I danas mnogi stanuju u tim barakama. 

Interesantno je da je nakon zemljotresa broj automobila u gradu utrostručen.