Nermina Krivić iz Ključa na dijalizi je već 35 godina. U Moskvi joj je 1987. transplantiran bubreg, ali je radio samo godinu.  

Do prije dvije i po godine imala je mrvicu nade da će dobiti novi bubreg, ali ju je izgubila kad joj je dijagnosticiran rak.

- Ne mogu biti transplantirana - kaže nam Krivić.

Ona će do kraja života svakog drugog dana ići na dijalizu, a ipak je došla na protest dijaliznih pacijenata u Sarajevo da se bori za one koji imaju šansu za bolji život, za život sa bar jednim zdravim bubregom.

- Borim se i za sebe, da nam omoguće bolje uvjete dijalize. U Bihaću, gdje idem na dijalizu, aparate koji imaju 30.000 sati rada, zamijenili su onima koji imaju 15.000 sati i koji su otpisani u nekim centrima, jer se dijalizni aparati mijenjaju kad dođu do 15.000 sati, to im je rok. I sad, kao, trebamo biti sretni - govori nam Krivić.

Na protest u Sarajevo došla je opremljena dekom, spremna ostati dan i noć. Na dijalizi je bila jučer, treba ponovo sutra. Poručuje da od nadležnih zavisi hoće li sutra na dijalizu ili će je preskočiti, čime će joj biti ugrožen život.