Latinka Perović, ugledna srbijanska historičarka i nekadašnja političarka, komentirala je za „Avaz“ činjenicu da će večeras u Štokholmu austrijskom književniku Peteru Handkeu biti dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.
Otkako je nedavno objelodanjeno da je Handke dobitnik ove prestižne nagrade, ne jenjavaju protesti i ogorčenje zbog takve odluke. Naročito u onom dijelu bh., ali i svjetske javnosti, koji su tokom rata u BiH svjedočili agresiji i genocidu, a što Handke negira i uz to je poznat kao osoba koja je davala podršku velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića 90-ih godina prošlog stoljeća.
Latinka Perović kaže da je jasno da se odluka o dodjeli nagrade osobi poput Handkea nije mogla prešutjeti i ignorirati.
- Nagrada se dodjeljuje za književno djelo i to književno djelo se sada opisuje, govori se o njegovim zaslugama za razvoj jezika. To je jedan dio ličnosti. Drugo je njegov politički angažman koji, naravno, nailazi na osudu i ne možemo očekivati od široke čitalačke publike koja je zapamtila rat 90-ih godina, zapamtila Srebrenicu, zapamtila razaranje Sarajeva da se to zaboravi. Očigledno Nobelov komitet nije uzimao to u obzir i uopće to pitanje ličnosti i djela uvijek je bilo sporno. Sjećamo se Knuta Hamsuna u Norveškoj, on je bio nobelovac, a u suštini je bio nacista. Naravno, književna javnost priznaje djelo, ali ljudi koji su Handkeovi savremenici i koji su od takvog pisca očekivali osudu najbrutalnijeg rata nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, tolike zločine, očekivali su jedan ljudski stav - kazala je Perović.
Kada govori o ličnom stavu, Latinka Perović kaže da je ona tu jasno opredijeljena.
- Ja sam historičar koji tokom cijelog svog rada proučava ljude, čije se djelo i građansko ponašanje razdvajaju. I mislim da ni jedno ni drugo ne može da se zanemari i da pisac i onaj koji odaje jednu vrstu priznanja ne može zaboraviti ovo drugo. Dakle, ja to lično razdvajam. Naravno, u svojim proučavanjima nailazim na takve ljude i u nacionalnoj historiji, ali ja mislim djelo se nikada ne može zanemariti. Drugo je pitanje da li ono zaslužuje baš javna priznanja – zaključuje Perović.
