HISTORIJSKI VODIČ Prof. Enver Imamović izdao publikaciju o prijestonom gradu Bosanskog kraljevstva

Car Dušan je jurišao sa 80.000 vojnika, ali nije uspio osvojiti Bobovac

Turci su 1463. godine osvojili Bobovac i kompletnu Bosnu kada je sultan Mehmed II el-Fatih krenuo sa 150.000 vojnika

E. Skokić / Avaz.ba
15.12.2019 18:46

Ilustrator vjerno izvršio njihovu rekonstrukciju Bobovca

Foto: Avaz

Nakon decenijskog arheološkog istraživanja, prof. dr. Enver Imamović, historičar i arheolog, izdao je vrijednu publikaciju „Prijestolni Bobovac, arheološko-historijski vodič“. Sam naslov sugerira kako je autor u publikaciji opisao prijestoni grad Bosanskog kraljevstva, a profesor Imamović je cijeli svoj radni vijek posvetio upravo istraživanju i objavljivanju djela iz srednjovjekovne historije Bosne.  

Iliri podigli grad

Bobovac je zanimljivo odredište arheolozima i historičarima, ali i običnim građanima, a upravo vodič o njemu svima njima može poslužiti da na jednom mjestu imaju osnovne podatke o tome kako je nastao, razvijao i izgledao.

- Treba naglasiti da su u vodiču označena sva mjesta na kojima su tokom arheoloških iskopavanja otkopani ostaci pojedinih objekata koji su nekada na tom mjestu stajali. Na osnovu toga ilustrator (akademski slikar) vjerno je izvršio njihovu rekonstrukciju pa čitaoci, odnosno posjetioci Bobovca, dok razgledaju njegove ostatke s vodičem u ruci, imaju jasnu predstavu gdje je šta stajalo i kako je izgledalo. Vodič sadrži i mapu, odnosno plan Bobovca s oznakama pojedinih objekata označeni brojevima i ucrtanom putanjom koja posjetioce vodi kroz ostatke Bobovca koji se nižu hrptom u dužini više od 400 metara – navodi prof. Imamović.

  • Imamović: Cijeli radni vijek istražuje historiju srednjovjekovne Bosne
    Imamović: Cijeli radni vijek istražuje historiju srednjovjekovne Bosne Foto: Avaz

Prema dostupnim podacima, Iliri, kao prastanovnici Bosne, su prije 3.000 godina podigli Bobovac. Ostaci iz tog doba otkopani su na mjestu gdje je u srednjem vijeku stajala najviša i najjača bobovačka Branič kula, koja se nalazila na malom uzvišenju na početku bobovačke kose.

- Kada su Rimljani prije 2.000 godina osvojili ove krajeve, također su iskoristili strateški položaj Bobovca, pa su na njemu podigli svoje utvrđenje. Ono je dočekalo srednji vijek kada ga prvi bosanski banovi prilagođavaju svojim potrebama, dograđuju i dodatno ga utvrđuju da bi ga učinili svojim stalnim sjedištem i prijestolnim gradom Bosanskog kraljevstva. To je ostao sve do 1463. godine, kada su Turci osvojili Bosnu, a s njom i Bobovac – pojašnjava profesor Imamović.

Vojna sila

U svojoj dugoj historiji Bobovac je proživio sve i svašta. Napadale su ga strane vojske, među kojima je bio i srpski car Dušan koji je 1350. godine krenuo sa 80.000 vojnika u osvajanje Bobovca. Međutim, Dušanova vojska nije uspjela zauzeti i opljačkati sjedište Bosanskog kraljevstva. Ipak, 1463. godine Turci su osvojili Bobovac, ali i kompletnu Bosnu. 

- Iz historijskih izvora je, naime, poznato da je sultan Mehmed II el-Fatih krenuo na Bosnu sa 150.000 vojnika. Bilo mu je poznato kakvu je vojnu silu Bosna predstavljala u to vrijeme. Došao je pod Bobovac i kada je vidio položaj na kojem stoji, kad je vidio njegove bedeme i kule, shvatio je da ga ne može osvojiti ni jurišem ni opsadom. Bilo mu je poznato i to da je Bobovac uvijek bio opskrbljen svim potrebnim zalihama pa je mogao izdržati opsadu i do dvije godine. Odlučio je da ga tuče teškim topovima koje je počeo lijevati na licu mjesta. To mu, međutim, nije bilo potrebno. Treći dan opsade zapovjednik Bobovca, vojvoda Radak, otvorio je kapije i bez borbe mu predao Bobovac – ističe naš sagovornik.

  • Publikacija nastala nakon decenijskog istraživanja
    Publikacija nastala nakon decenijskog istraživanja Foto: Avaz

Pad Bobovca i način na koji je to učinjeno odjeknuli su u onovremenoj Evropi kao prvorazredna vijest. O tom događaju postoji obilna arhivska građa u evropskim arhivima. Osnovno pitanje za sve bilo je zašto je vojvoda Radak bez borbe predao grad. Pravi odgovor je dao suvremenik tih događaja papa Pio II, koji je nesumnjivo bio dobro obaviješten o tim događajima, jer je Bosna kroz čitav srednji vijek bila u žiži interesiranja Vatikana iz vjerskih razloga.

 Inkvizicije i križari

- U svojim memoarima Papa je zapisao: „Bosansku državu izdali su manihejci (bogumili), a tvrdi grad Bobovac vojvoda Radak, bivši manihejac (bogumil), a zatim lažni katolik“. O čemu se radi. Bosna je zbog svoje bogumilske vjere koju je proganjala i pravoslavna i katolička crkva bila stotinama godina žarena i pljačkana, a narod proganjan i ubijan. Najveći intenzitet je to dobilo upravo pred najezdu Turaka. Da bi spasili glavu, mnogi su izbjegli iz zemlje i nalazili spas upravo kod Turaka. Kada se sultan pojavio s vojskom, ogorčeni narod na svoga kralja, koji je pod pritiskom pape i evropskih onovremenih velesila morao dozvoliti inkviziciji i križarima da haraju po zemlji, ostao je pasivan i nije niko digao mač. Tako je završila srednjovjekovna bosanska država, a s njome i prijestolni Bobovac – zaključuje prof. Imamović. 

Turci na Bobovcu bili stoljeće 

Turska posada se zadržala u Bobovcu oko 100 godina, nakon čega je napušten, da bi, što od snijega, mraza i kiše, a onda ljudskom rukom, skoro potpuno nestao. Ostale su tek poneke ruševine. U vodiču o kojem je ovdje riječ, sve je to opisano, s brojnim terenskim snimcima, rekonstrukcijom objekata kao cijelog Bobovca.

Položaj prijestonice Bosanskog kraljevstva

Grad Bobovac se nalazi na izduženoj kraškoj kosi s obroncima strmih strana ispod kojih s dvije strane teku gorski potoci. Pristup mu je moguć samo s njegove sjeverne strane, kuda se i danas ulazi u Bobovac.  

- Imao je bedeme duge više od jednog kilometra, a onda jedanaest visokih kula, od kojih su neke imale temelje debele čak četiri metra. Na južnoj strani Bobovca nije uopće bilo bedema jer se tu dižu litice visoke i do 70 metara na kojima su direktno bile izgrađene palače dvora. Da bi neprijatelj prodro do najvažnijeg dijela Bobovca, do dvorskih palača u kojima se nalazilo prijestolje, državna riznica i drugo blago, morao je savladati čak četiri kapije uklopljene u visoke kule kroz koje se ulazilo preko pokretnih mostova koji su se dizali i spuštali lancima ispred kojih je bio duboki jarak. Uz sve to, u slučaju napada, na kulama i bedemima i svakom koraku, neprijatelj je dočekivan od branilaca, neustrašivih bosanskih vitezova – pojašnjava profesor Imamović.

NA VRH