U Sarajevu je održana novogodišnja pres-konferencija Stranke demokratske akcije na kojoj su sublimirani rezultati u godini na izmaku.

Članovima stranke, gostima i novinarima obratio se lider SDA Bakir Izetbegović.

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

Cijenjeni predstavnici medija, dragi prijatelji, dame i gospodo – Esselamu alejkum i dobro jutro!

Dobro došli na tradicionalnu novogodišnju pres-konferenciju Stranke demokratske akcije. Hvala vam što ste se odazvali u ovom broju.

Napravit ću uobičajeno, kratko podsjećanje i osvrt na bitne procese i događaje koji su obilježili godinu koja se završava, kao uvod za pitanja novinara na koja ću rado pokušati da odgovorim.

Ako bi u jednoj rečenici trebalo opisati godinu koja je na izmaku, moglo bi se reći da je to bila godina zastoja, kriza i blokada. Jer, na kraju 2019. nalazimo se na pozicijama koje smo trebali osigurati na samom početku godine, u januaru. Napravili smo krug i vratili se na početak.

Međutim, taj krug nismo prošli bez razloga, niti je 2019. godina protraćena uzalud, bez rezultata. Nju nisu, kako se kolokvijalno kaže, „pojeli skakavci“.

Ovo je bila godina u kojoj je odbranjen ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, odbranjena je vladavina zakona, odbranjeni su strateški ciljevi integriranja BiH u Evropsku uniju i NATO savez. Odbranjen je i bazični demokratski princip poštovanja volje birača u sklapanju postizbornih koalicija. Sve navedeno je bilo napadnuto i dovedeno u pitanje. Vratili smo se na tačku na kojoj smo bili na početku 2019., ali smo stvari i odnose ovaj put postavili na pravi način, resetirali postavke, vratili ih na ispravan kolosijek.

Mukotrpna politička i psihološka bitka nije izgubljena.

Bilo je raznovrsnih napada na BiH, na njene institucije, na istinu o njenoj prošlosti, ali u osnovi svih ovih napada je bio pokušaj da se volja entiteta nametne državi. Krenulo je s pokušajem unošenja entitetske zastave u sale Predsjedništva BiH, nastavilo se sa neustavnom proslavom dana RS, četnici su se postrojavali u Višegradu i pjevali prijeteće pjesme, crtale su se karte „velike Srbije“, uvodili rezervni sastavi policije RS naoružani vojnim naoružanjem, donosile odluke kojima NSRS pokušava voditi politiku koja je u nadležnosti države – odlukama o vojnoj neutralnosti i zaustavljanju NATO integracijskih procesa BiH. 

Blokirani su formiranje i rad PSBiH, zaustavljeno je imenovanje delegacije BiH pri Vijeću Evrope, sve s ciljem da se ovakvim ultimatumima patriotski politički blok, predvođen sa SDA, prisili na ustupke koji bi vodili demontiranju ustavnopravnog sistema u zemlji i rušenju vladavine zakona. Strateški principi kojima se pokušava pravno utemeljiti supremacija entiteta nad državom su sadržani u zaključcima GO SNSD-a iz septembra te u Deklaraciji NSRS iz oktobra 2019. Njima se proklamira „pravo na samoopredjeljenje“, odnosno otcjepljenje, RS se pokušava pozicionirati kao nosilac suvereniteta, entitet-država koji je postojao prije formiranja dejtonske BiH i čijom voljom je nastala BiH. Traži se ukidanje Bonskih ovlasti i odlazak OHR, traži se poništavanje ranijih odluka kojim je ojačana država kroz prijenos nadležnosti. Podriva se pozicija ustavnog suda i pravosudnog sistema na državnom nivou itd. 

Kroz cijelu 2019. svjedočili smo najdirektnijim i najopasnijim napadima na stabilnost i suverenitet BiH od vremena potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Suprotstavili smo se stvaranjem patriotskog političkog bloka, čiji temelj je od početka bio predsjednički dvojac Džaferović - Komšić, te intenzivnom saradnjom sa predstavnicima međunarodne zajednice.

PIC i OHR su se konačno pokrenuli, barem na verbalnom nivou. Njihovo višegodišnje toleriranje neupitnih antidejtonskih djelatnosti, neustavnih referenduma, negiranja genocida i dodjela odlikovanja osuđenim ratnim zločincima, u velikoj mjeri je ohrabrilo bujanje separatističkih tendencija. 

Stvari se, izgleda, mijenjaju. Odlučne reakcije na Deklaraciju NSRS, jasan izvještaj visokog predstavnika Vijeću sigurnosti UN-a, u kom je precizno rečeno ko pravi probleme u BiH, kao i njegova izjava da razmatra nametanje zakona o zabrani negiranja genocida, bude nadu da će PIC i OHR u budućnosti konkretnije raditi posao na koji ih obavezuje Aneks 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Misija Evropske Unije u BiH i ambasadori Kvinte, predvođeni ambasadorom SAD, pružili su nam najkonkretniju podršku i pomogli iznalaženju rješenja po pitanju odnosa i saradnje BiH i NATO-a. Sporazum koji smo, uz medijaciju ambasadora EU, petog avgusta potpisali Dragan Čović, Milorad Dodik i ja, definirao je prioritete u djelovanju budućeg Vijeća ministara i trasirao rješenje za odnos BiH sa NATO savezom. Prihvaćen je princip poštovanja i provođenja relevantnih zakona i strategija kada su u pitanju integracijski procesi – EU i NATO. Dakle, potvrđen je princip vladavine zakona u Bosni i Hercegovini. Pregovori u Predsjedništvu BiH, bazirani na ovim principima, uz prisustvo i medijaciju predstavnika zemalja tzv. Kvinte, nastavljeni su u sljedećih nekoliko mjeseci i ishodili su rješenjem prihvatljivim za sve strane. 

Rješenje nije prihvatljivo jedino za dvije opozicije – onu u RS i onu u Federaciji BiH. U RS su optužbe za izdaju i predaju dovele do fizičkih obračuna. Ove dvije opozicije tvrde dijametralno suprotne stvari, anuliraju argumente jedne drugih i time potvrđuju da je postignut valjan balans i kompromis.

Pa šta je, ustvari, taj valjani kompromis? Je li to ANP, je li to aktivacija MAP-a? Ili nije? 

Dakle – to je modifikacija ANP-a s kojom su zadovoljni članovi Predsjedništva BiH, zadovoljni ambasadori Kvinte predvođeni sa SAD, zadovoljan NATO štab u Briselu. Zadovoljni građani BiH, kojima je preko glave krize i napetosti u zemlji.

BiH se od 2009. nalazi u okviru saradnje sa NATO-om koji se zove MAP – odnosno Akcioni plan za članstvo. Dakle, već 10 godina smo u MAP-u. Taj plan nije bio aktiviran zbog tzv. Talinskog uvjeta. Prošle godine NATO je odustao od ovog uvjeta i u decembru 2018. pozvao BiH da preda svoj prvi ANP – Godišnji nacionalni program. Na bazi ovog poziva izrađen je ANP od Komisije za saradnju sa NATO-om, poslan u prednacrtu od Vijeća ministara u Brisel i prihvaćen bez primjedbi NATO štaba. A zatim su krenula poznata politička prepucavanja, blokade, entitetske odluke o vojnoj neutralnosti, optužbe za izdaju. Kroz mukotrpan proces Program je modificiran, malo u sadržaju, nešto više u nazivu – i usvojen. Sad se zove Program reformi. Nije nazvan "Godišnjim", ali je u tekstu definirano je da se odnosi na period novembar 2019. – novembar 2020. 

I ovdje ću stati. Pametnom dovoljno! 

Ne možemo ignorirati postojanje snažnog bloka građanskih stranaka

Kada je u pitanju politička borba koja je izazvala cjelogodišnju krizu i blokadu, pozicije srpskih i bošnjačko-bosanskih političara su bile jasne, pozicija HDZ-a i HNS-a je bila ambivalentna. HDZ je snažno podržavao NATO i evropski put BiH, ali se nije suprotstavljao SNSD-u kada je pokušavao zaustaviti taj put i rušiti evropske principe i standarde u funkcioniranju države Bosne i Hercegovine. HDZ je od početka čvrsto stajao na stanovištu da se ničim ne treba uvjetovati formiranje vlasti, ali se to odnosilo samo na državni nivo vlasti, gdje je to odgovaralo SNSD-u. HDZ već 14 mjeseci koči formiranje nove strukture vlasti na nivou Federacije BiH i uvjetuje to usvajanjem izmjena Izbornog zakona po njihovom modelu. SDA je kroz čitavu 2019. uporno pozivala hrvatske partnere da se prestane s neutemeljenim vezivanjem uspostave federalnog nivoa vlasti sa izmjenama zakona koji je u nadležnosti Parlamenta BiH. Ponovit ću to i danas i dodati – blokiranje i ignoriranje volje birača je nedopustiva stvar i nastavak ovakvog odnosa neće biti od pomoći u iznalaženju rješenja. Potrebna nam je relaksacija odnosa, uspostava povjerenja, a ne ultimatumi.

Ne možemo ignorirati postojanje snažnog bloka građanskih stranaka u BiH te birača koje se ne žele svrstati u tronacionalnu podjelu. Njihovo pravo je podržano nizom presuda Evropskog suda za ljudska prava i Mišljenjem Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji. HDZ treba prihvatiti postojanje građanski opredijeljenih Bosanaca i Hercegovaca, prestati sa pokušajima da se oni uguraju u neku bošnjačku kvotu i popraviti odnose s njihovim predstavnicima. Ovo je jedini put, živimo zajedno i uzalud se pretvarati da jedni druge ne vidimo.  

Postavlja se pitanje – da li ovakav pristup može dati brz rezultat? Je li moguće postići balans između građanskog i etničkog principa, između naoko nepomirljivih stavova i zahtjeva ljevičara koje u poziciji u ovom času predstavlja DF i stavova HDZ-a? Cijenim da su šanse veće nego što se to da zaključiti iz javno iznesenih stavova i uvriježene percepcije. Imao sam niz razgovora sa predstavnicima obiju strana i gajim optimizam. Umjereni optimizam.

Vrijeme je da se u Mostaru dese izbori i SDA je spremna učestvovati u intenzivnim pregovorima na ovu temu. Ali nije spremna mostarske Bošnjake prisiljavati da prihvate rješenja koja im ne odgovaraju. Dosta je bilo sile i prisile prema ovim ljudima. Njihov grad je srušen, njihov most je srušen, njihova politička pozicija je ukidanjem općina i pozicije dogradonačelnika degradirana, urušena. Ovu degradaciju su učinili predstavnici međunarodne zajednice, tako da očekujemo i njihov jači angažman, trebaju popraviti stvari koje su pokvarili. 

Kroz čitavu proteklu godinu vodila se borba za očuvanje istine o ratnim događanjima, protiv relativizacije i izjednačavanja strana. Prihvatanje presuda i istine o ratnim zbivanjima bi očigledno oduzelo snagu separatističkim i nacionalističkim projektima koji ponovo dižu glavu. Pravomoćna presuda Radovanu Karadžiću, kojom je osuđen na doživotnu robiju, kao i ranije presude Mladiću, Prliću, Praljku, trebale su voditi otrežnjenju, kajanju, katarzi. To se, nažalost, nije desilo. Umjesto toga smo dobili SNSD-ove i HNS-ove deklaracije kojima se odbacuju presude UN-ovog Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, nastavilo se s negiranjem genocida, Vlada RS je formirala vlastitu komisiju za „istinu o Srebrenici“, Sveučilište u Zagrebu je organiziralo predavanje osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, u Banjoj Luci je otkrivena bista ratnom zločincu Nikoli Koljeviću, predsjednica Hrvatske je odala počast presuđenom ratnom zločincu Praljku.

Relativizaciji istine su se u 2019. pridružili i oni od kojih to nikako nismo očekivali. Nakon Emira Kusturice i Dževada Galijaševića, koji su mentore našli i preselili se u Srbiju i Republiku Srpsku, izdaji se priključila i TVSA, odnosno Uprava televizije, koju je imenovala Vlada Kantona Sarajevo. Jedanaestog jula 2019., dok smo ispraćali kosti ubijenih Srebreničana na njihovom putu ka mezarju u Potočarima, sarajevska televizija nam je servirala film kojim se dovodi u pitanje presuda Haškog tribunala i krivica prvooptuženog, generala Krstića! Kada pritisak dugo traje, dio ljudi počne sam sebe optuživati za nesreću koju su im drugi nanijeli. To je sindrom koji nije nepoznat. Ali takva autodestruktivna grupa ljudi ne smije imati vlast i medije u rukama!  

To je jedan od glavnih razloga za smjenu Kantonalne vlade, koju je vodio dvojac Konaković - Forto.

Napad na istinu i odbrana istine o bosanskoj tragediji se dešavala diljem svijeta tokom 2019. godine. Dodjela Nobelove nagrade Peteru Handkeu, koji je sve vrijeme dosljedno podržavao režim Slobodana Miloševića i negirao genocid i zločine, nije se desila slučajno i u neznanju. Izraz je to rastuće islamofobije u Evropi koja zahvata i Bošnjake i njihovu borbu za opstanak. Ali, daleko je jača podrška i empatija prema žrtvama koja s godinama raste. Velika Britanija srebreničku tragediju pamti i obilježava kao vlastitu, Predstavnički dom Kongresa SAD je u julu zauzeo veoma jasne stavove o ratnim, ali i trenutačnim zbivanjima i odnosima u BiH i na Balkanu, belgijski parlament je zakonski sankcionirao negiranje genocida u Srebrenici i Ruandi, Evropska Komisija među prioritete kojima se uslovljava napredak BiH i Srbije ka članstvu u EU uvrstila napredak procesa pomirenja, razvoj dobrosusjedskih odnosa i prihvatanje presuda Haških sudova. 

Presude domaćih i međunarodnih sudova će se morati provesti

Presude domaćih i međunarodnih sudova će se morati provesti. Uzalud se odupirati. Tri bitne su izrečene tokom 2019. – Ustavni sud je definitivno potvrdio da 9. januar ne može biti dan Republike Srpske; Evropski sud za ljudska prava je presudio da crkva bespravno izgrađena na zemljištu Fate Orlović u Konjević-Polju mora biti uklonjena i, jedno pozitivno iznenađenje – Vrhovni sud Republike Srpske je naložio uvođenje nacionalne grupe predmeta, uključujući i bosanski jezik u nastavni proces
Osnovne škole u Kotor-Varoši. Presudom je konstatirano da su vlasti RS vršile diskriminaciju nad djecom Osnovne škole "Vrbanjci".

Kroz čitavu proteklu godinu je trajala borba SDA za potvrdu osnovnog demokratskog principa po kom se vlast treba uspostaviti poštujući izbornu volju birača. SDA, izborni pobjednik na državnom nivou, na nivou Federacije BiH i u svim kantonima sa bošnjačkom većinom, osim Tuzlanskog kantona, postizbornim se inženjeringom pokušao iskorijeniti iz strukture vlasti. U 14-mjesečnom, bespotrebnom hrvanju su zatim, jedna po jedna, gubile dah i poziciju koju su privremeno zauzele, političke stranke koje su odbile pruženu ruku SDA.

Pritisci koji su projektirani da pocijepaju SDA su se vratili onima koji su ih inicirali. I pocijepali njih.

Najlošije je prošao SDP. Nedostatak vizije i političke hrabrosti je od stranke koja je mogla okupiti najjači politički blok u BiH napravio gubitnika koji se reducira i kopni i čija politička budućnost je potpuno neizvjesna.

Najtvrđi orah je bila koalicija Šestorke u Sarajevu iza koje je, iz sebi znanih razloga, snažno stajala međunarodna zajednica. Bila je neophodna godina  da dvojac Forto - Konaković ispiše zadaću i dobije negativnu ocjenu partnera i javnosti. U tih dvanaest mjeseci nije prošao nijedan mjesec bez većeg gafa i promašaja.

SDA je postupno, kroz niz formalnih i neformalnih kontakata i sastanaka, formirala kompleksnu koaliciju. Uz HDZ i SNSD koji su izbor hrvatskog i srpskog glasačkog tijela, na različitim nivoima su uz nas nezavisni poslanici, Stranka ZaBiH, dio Nezavisnog bloka, dio A-SDA, a okosnicu bošnjačko-bosanskog dijela koalicije čine SBB, DF i SDA. Vijeće ministara je formirano, PSBiH kompletirana i krenuli smo s radom. Kantonalne skupštine planiramo tokom januara rekonstruirati na način da u njima obavezno budu SDA, DF i SBB. Za formiranje nove strukture federalnog nivoa vlasti, u koji će ući i DF, cijenim da će biti potrebno nekoliko mjeseci.

Jačanju pozicije SDA je pomogao i Kongres stranke koji smo održali u septembru i koji je odaslao poruku snage i jedinstva SDA. Oni kojima smeta stabilnost i snaga stranke su tražili „dlaku u jajetu“ pa su problematizirali cilj Programske deklaracije koji se ponavlja iz kongresa u kongres – da u naziv države BiH bude vraćena odrednica – "republika". BiH funkcionira kao republika, nismo monarhija, tako da je zaista bezrazložno i besmisleno praviti problem oko stava SDA da se to treba očitovati i u nazivu.

Kongresnim odlukama SDA je onemogućila kumulaciju funkcija i dugo zadržavanje na pozicijama predsjednika svih nivoa. Propisanim kvotama osiguran je prostor za mlade i za žene.

SDA je prvoosnovana politička stranka u Bosni i Hercegovini, za nekoliko mjeseci ćemo obilježiti 30 godina djelovanja. Imamo izrazite zasluge za odbranu, reforme i demokratizaciju zemlje koje s pravom ističemo. Ali to, ma kako značajno bilo, neće biti dovoljno za očuvanje pozicije najutjecajnije političke snage u BiH. Potrebna će biti nova vizija i nova energija koju mogu donijeti samo mladi ljudi.

Ko radi, taj i griješi, a mi smo radili. Na greškama treba učiti. Trebamo se upitati – ima li i naše krivice u fenomenu općeg ujedinjavanja protiv SDA u Sarajevu, koje je uključilo i međunarodnu zajednicu. U svemu lošem ima i ponešto dobrog – u Sarajevu SDA kreće u zanavljanje, u nova imenovanja i nove projekte. Morat ćemo više poštovati struku, pažljivo birati kadrove koje imenujemo, korupciju sjeći u korijenu, ostvariti bolju saradnju sa međunarodnom zajednicom. Onako kako je to urađeno na državnom i federalnom nivou. 

Politička kriza i blokade koje su obilježile 2019. usporile su, ali nisu zaustavile napredak BiH na njenom evropskom putu. U februaru je predan kompletirani set odgovora na Upitnik Evropske komisije, a krajem maja je Komisija saopćila svoje Mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj komisiji, koje je svojevrsna mapa puta s detaljnom listom prioriteta koje moramo ispuniti u procesu pristupanja Uniji. Vijeće ministara je zatim usvojilo Akcioni plan za realizaciju 115 kratkoročnih prioriteta i aktivnosti na 691 usaglašenoj mjeri su u toku.

BDP je porastao za 2,6 posto

U 2020. godini možemo postići status kandidata za članstvo u EU ukoliko dovršimo formiranje kompletne strukture zakonodavne i izvršne vlasti, dakle i nivo Federacije BiH, stvorimo pretpostavke za održavanje izbora u Mostaru i usvojimo nacionalni program za preuzimanje pravne stečevine EU. Početak pregovora će biti teže postići, ali sav napor koji uložimo u ispunjavanje uvjeta definiranih kroz 14 prioriteta koji se odnose na demokratiju, vladavinu prava i reformu javne uprave, direktno će se odraziti na unapređenje svakodnevnog života građana.

Sredstva instrumenata pretpristupne pomoći EU – IPA 2. i Investicionog okvira za zapadni Balkan će se također direktno odraziti na svakodnevni život građana. Sredstva za 2018. su odobrena, u pripremi su dokumenti za 2019. i 2020., tako da možemo računati na potporu više od 300 miliona eura. Ovim sredstvima je počela izgradnja međudržavnog mosta kod Bosanske Gradiške, rade se pojedine dionice Koridora 5C, a u pripremi su projekti ruralnog razvoja, vodosnabdijevanja, modernizacije luke Brčko, poljoprivrede, zaštite okoliša...

Vijeće ministara je radilo smanjenim, entitetske vlade punim tempom i rezultati rada, naročito ekonomski pokazatelji su - unatoč krizi – solidni. Treba uzeti u obzir i usporavanje privreda evropskih zemalja na koje se odnosi skoro 80 posto BiH izvoza. Vijeće ministara je postiglo sporazume kojima je zaokružen ciklus osiguranja proizvoda biljnog i animalnog porijekla na tržište EU, CEFTA-e, Rusije i Kine. Usvojeno je više od 30 finansijskih sporazuma s evropskim finansijskim institucijama vrijednih više od milijardu KM, moderniziran je bankarski sektor, BiH je preuzela kontrolu nad „gornjim nebom“, potpisan je regionalni sporazum o roamingu, počela je sa radom 4G mreža itd. BiH je najmanje zadužena zemlja u regionu, naš dug je ispod 6 milijardi eura, dug Srbije je premašio 25, a Hrvatske 40 milijardi eura. Prema izvještaju sigurnosnih agencija EU i SAD, BiH je sigurna zemlja koja ne predstavlja nikakvu opasnost za EU i region, kredibilan partner u borbi protiv terorizma, zemlja koja u potpunosti ispunjava svoje obaveze u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Morat ćemo poslati ove izvještaje predsjednici Grabar-Kitarović i predsjedniku Makronu, da imaju jednu brigu manje. 

BDP je porastao za 2,6 posto, depoziti za skoro 10, krediti za 6,4, devizne rezerve 7, indirektni porezi za 4,6 posto, broj zaposlenih za 15,131, odnosno 3 posto, turizam je porastao za 11, strane direktne investicije za 17 posto i iznosit će više od milijardu KM (rekordna godina, dobra je bila i 2018.), prosjećna plaća je porasla za 4,2 posto (inflacija i porast cijena zanemarivi).

Federacija BiH je vukla zemlju naprijed

Prosječna plaća u BiH je iznosila 469,3 eura. Poređenja radi – u Srbiji je iznosila 454,7, u Albaniji 423,1 euro, u Makedoniji 409,8 eura.

Federacija BiH je i u protekloj godini vukla zemlju naprijed – 80 posto stranih investicija i 90 posto turističkih noćenja je ostvareno u Federaciji. Slično je i sa izgradnjom – ugovoren je rekordan broj dionica autoputa na Koridoru 5C, završena je prva dionica na magistralnoj cesti Stolac - Neum, uključujući i probijanje tunela "Žaba", krenulo se s probijanjem tunela "Hranjen" prema Goraždu, osigurana su sredstva za početak gradnje brze ceste prema Travniku, počeli su pripremni radovi na izgradnji Termoelektrane Blok 7. u Tuzli, osigurana su sredstva i otvoren je tender za izbor izvođača na probijanju tunela "Prenj" – najdužeg i najzahtjevnijeg tunela u regionu...

Federacija će u sljedećih 10 godina biti najveće gradilište na Balkanu otvaranjem izgradnje autoputa Sarajevo - Beograd, vrhunac gradnje će biti lociran u 2023. i 2024. godinu. Tada će građevinska operativa u BiH trebati minimalno 4.000 uposlenika, od toga 200 inženjera, 180 poslovođa, a raznovrsnih mašinista, mehaničara i automehaničara više od 1.000. Ove brojke možemo postići samo snažnom saradnjom obrazovnih institucija i građevinskih firmi, kroz dualno obrazovanje i prekvalifikacije.