SJEĆANJE Muhamed Šefket ef. Kurt sinonim za bratstvo i jedinstvo na našim prostorima

Na Badnje veče od ustaškog pogubljenja spasio živote komšija Srba

Uporedo s rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve, ustaše su namjeravale započeti masovne egzekucije civila srpske i jevrejske nacionalnost

E. Sk. / Avaz.ba
06.01.2020 16:08

Muhamed Šefket ef. Kurt

Foto: Arhiv

Badnje veče u zimu 1942. godine trebalo je biti posljednje u životima nekoliko stotina pravoslavnih vjernika, jer su ustaške vlasti u okupiranoj Tuzli namjeravale srušiti Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice. 

Uporedo s rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve, ustaše su namjeravale započeti masovne egzekucije civila srpske i jevrejske nacionalnosti.  

Informacija o pripremi monstruoznog ustaškog plana doprla je do Šefketa ef. Kurta, tuzlanskog muftije, koji je okupio ugledne Tuzlake i sročio rezoluciju koja je dostavljena njemačkim okupacionim snagama. 

Potpukovnik Vist (Wist), njemački komandant grada, hitro je reagirao te su po Tuzli istaknuti plakati s upozorenjem “kako niko nikog ne smije zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi.” 

  • Muhamed Šefket ef. Kurt
    Muhamed Šefket ef. Kurt Foto: Arhiv

Neprijatan razgovor

Poslije rezolucije upućene njemačkim okupacionim snagama, Šefket ef. Kurt i Hadži Hasanaga Pašić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle, predvodili su delegaciju koja će se sastati s Andrijom Artukovićem, ministrom unutrašnjih poslova NDH, desnom rukom poglavara Ante Pavelića. 

Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, kako će kasnije ispričati svjedoci, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije tuzlanskih uglednika poručili su Artukoviću kako će cijela Tuzla otići u šume ukoliko ubije efendiju Kurta i Pašića.  

Zločinac takvog kalibra, kakvog je zasigurno i bio Artuković, pokleknuo je pred odlučnošću tuzlanskih uglednika amnestirajući područje Tuzle od svojih rasnih zakona, a zahvaljujući tome najveći broj tuzlanskih Srba i Jevreja izbjegao tragičnu sudbinu sunarodnjaka s tadašnjih jugoslavenskih prostora.  

Spasio na stotine nevinih ljudi

Efendija Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti 21. juna 1963. godine u 84. godini života. Desetak hiljada građana Tuzle i okoline došlo je na njegovu dženazu, a dirljiv govor održao je prota Đorđe Jovanović.

Njegova dvojica sinova, Asim i Enver, poginuli su kao pripadnici partizanskih jedinica u NOB-u. Šefket ef. Kurt, kao vjerski službenik, odlikovan je Ordenom Bratstva i jedinstva, a ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi njegovo ime.  

Inače, Muhamed Šefket ef. Kurt rođen je u Travniku 1879. godine, gdje je završio osnovnu školu i medresu, dok je studije okončao u Carigradu i Damasku. Službovao je u Travniku i Banjoj Luci, a u Tuzlu je stigao 1925. godine i ostao muftija sve do 1933. godine. Penzionisan je 1936. godine.  

Zahvaljujući njegovoj hrabrošću i odlučnošću, njegovim djelima potvrđene su tekovine suživota, koje neće utihnuti ni u vrijeme agresije na BiH, a ni dan-danas, bar kada je područje Tuzle i okoline u pitanju.  

NA VRH