Opće je poznato da stanovnici jednog grada, pa i države, učestvuju u razvoju i gradnji kako bi bili poboljšani uvjeti života. Na taj način olakšavaju nasljednicima da preuzmu to breme odgovornosti izgradnje gradova i zemlje, ističe Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i vrsni poznavalac historije grada.
Naravno, taj osjećaj nije zaobišao ni prostore BiH, pa tako ni Sarajevo. Stanovništvo je masovno učestvovalo u izgradnji BiH i Sarajeva. I u doba Osmanlija stanovništvo je često izlazilo na ispomoć prilikom većih gradnji, posebno puteva i vodovoda, navodi Garibija.
Taj dobrovoljni rad posebno je zapamćen u doba kada je Eugen Savojski pljačkao i palio po Bosni. Najviše je stradalo Sarajevo, 1697. godine grad je bi potpuno spaljen. Ostalo je desetak hiljada stanovnika i, ne gubeći nadu, krenuli su u obnovu. Obnova će trajati dugo kao jedna velika, što bi se danas reklo, radna akcija. Nije bilo stanovnika koji nije učestvovao u akciji obnove, čak su i sami pravili zidine, danas poznate kao Vratničke.
Taj radni elan je nastavljen i u doba Austro-Ugarske, pa su stanovnici Sarajeva i ostalih mjesta po Bosni učestvovali u gradnji i razvoju. U gradnji urbanog Sarajeva, taj radni takmičarski duh po mahalama olakšao je carevini da u kratkom vremenu Bosnu digne na takav nivo čije plodove i danas gledamo u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci...
- Taj kontinuitet narodne gradnje posebno je izražen poslije Drugog svjetskog rata, za vrijeme Titove Jugoslavije. Znalo se dobro da je zemlja od rata opustošena, da se ne može obnoviti bez radnih akcija kojima se dizala zemlja ne štedeći znoj - ističe Garibija.
Ujedno se na taj način gradilo i jedno novo društvo. Posebne radne akcije bile su kod nas u Bosni. Bit će zapamćena jedna od prvih na pruzi Brčko – Banovići, velika radna akcija na kojoj će učestvovati oko 60.000 stanovnika iz cijele zemlje.
Na izgradnji pruge Šamac - Sarajevo, u rekordnom vremenu od nekoliko mjeseci bit će urađena 242 kilometra pruge, sa 17 mostova, 107 popratnih objekata... Ta rekordna omladinska radna akcija počela je 1. aprila, a završena 15. novembra 1947. godine. Učestvovalo je 220.000 dobrovoljaca svih naroda i narodnosti pod jednim od čuvenih slogana „Mi gradimo prugu, pruga gradi nas“.
Ostat će zapamćeno da je iz 42 zemlje cijeloga svijeta učestvovalo oko 6.000 dobrovoljaca. O značaju ove akcije govori i to da ju je lično otvorio Josip Broz Tito.
Takmičarski duh se akcijašima plaćao udarničkim značkama i poveljama. Koliko je taj trend radnih akcija bio velik, najbolje pokazuje da se tada najpoznatija muzička grupa „Bijelo dugme“ prijavila i da su svi članovi bili na radnoj akciji na Kozari 1977. godine, isključivo radeći bez ijedne svirke.
Taj duh volonterizma koji se ogledao kroz radne akcije nije zaobišao Sarajevo ni 1984. godine prilikom organizacije Olimpijskih igara. Tada je na hiljade volontera pomagalo vlastima da organizira prve Zimske olimpijske igre na Balkanu i šire.
