DIRLJIVA PORUKA Novinarka iz Trenta šalje poruku prijateljima i kolegama u BiH

Pismo prijateljice iz Italije: Kao da je nestao cijeli grad, čuje se samo tišina

Ne izlazim zato previše, samo baš kad treba, po hranu, u apoteku

Piše: S. Kurt / Avaz.ba

Koritore: Do suza su me ganule boje Italije na Vijećnici

Foto: Facebook


Italijanska novinarka Nikol Koritore (Nicole Corritore), koja radi za  www.balcanicaucaso.org  uputila je danas pismo svim novinarima "Avaza", ali i ostalim kolegama u Bosni i Hercegovini.

Nikol kaže da je bila ganuta fotografijom Vijećnice i Staroga mosta obojenim u bojama italijanske zastave, čime su građani BiH odali počast žrtvama koronavirusa u Italiji i poslali poruku podrške i solidarnosti s narodom Italije.

U nastavku pismo prenosimo u cijelosti: 

- Draga moja,

pitaš me kako sam i kako živimo u ovom teškom trenutku za Italiju. Da ti kažem iskreno, ja sam čvrsto odlučila da se držim naređenja i mjera i prije 9. marta, kad je premijer  Đuzepe Konte (Giuseppe Conte) preuzeo stroge mjere i odlučio da se te mjere moraju primjenjivati do 3. aprila u cijeloj Italiji, a ne samo u "crvenoj zoni", kako je prethodno bilo odlučeno 23. februara.

Iako živim u provinciji Trento, koja do prije deset dana nije bila crvena zona, moja cijela porodica živi u Milanu i od njih sam svakodnevno dobivala informacije da je već od kraja februara situacija bila izuzetno teška i opasna. U regiji Lombardija već je ponestajalo mjesta u bolnicama, doktori i medicinsko osoblje radili su i po 14 sati na dan.

Stroge policijske kontrole

  • Italija: Smjenjuju se dobre i loše vijesti

    Italija: Smjenjuju se dobre i loše vijesti

    Foto: Agencije


Od 9.  marta moja kćerka Naima i ja živimo zatvorene u kući. Moja redakcija u Trentu zatvorena je do daljnjeg, od prošle sedmice radimo iz naših domova. Ne izlazim zato previše, samo baš kad treba, po hranu, u apoteku. 

U prodavnicu idem jednom, maksimalno dva puta sedmično, i to rano, čim otvore, da ne moram predugo čekati na red.

Na ulasku u samoposluge stoji stražar. Čekaš vani, na udaljenosti od druge osobe makar metar. Ulazi jedno po jedno. Na ulazu moraš dezinficirati ruke, navući gumene rukavice. Dok si u trgovini, moraš držati razdaljinu od drugih. Svi radnici nose rukavice i medicinske maske. Pred svakom kasom su žute oznake koje upozoravaju na obavezno držanje distance od dva metra. 

Mi nosimo maske samo ako kašljemo, zbog zaštite drugih. No, uzaludno sam maske tražila, nema ih, nemoguće ih je kupiti. Nadam se da mi neće ni trebati.

Policija vrši kontrole na ulicama, pred željezničkim i autobuskim stanicama, na ulazima glavnih autocesta, najvažnijim putnim mrežama. Obavezno provjeravaju certifikat, koji svi moramo imati kod sebe, a koji predviđaju stroge mjere od 9. marta. U certifikatu, između ostaloga, piše zašto moraš izlaziti, zbog, recimo, radne obaveze, nužne ili zdravstvene situacije ili ako moraš ići ka prebivalištu.

Kazne za nepridržavanje su novčane (203 eura) ili do tri mjeseca zatvora.

Mi, novinari, imamo pravo raditi, također uz certifikat, ali i obavezne mjere osobne zaštite. Nažalost, znam za neke kolege iz nekoliko italijanskih novina koji su oboljeli i zbog toga su morali u karantinu i oni i njihove kolege te su izvršene dezinfekcije redakcija.

Držite se i držite se strogih mjera

Iako živim daleko od centra pandemije u Italiji, i kod nas se povećava i broj zaraženih i oboljelih. Jučer je u provinciji Trento 117 slučajeva više, 14 zaraženih je na intenzivnoj. U subotu smo imali 4 nova smrtna slučaja. Do jučer je zabilježeno 378 zaraženih. U Roveretu, gdje živim, popunjeni su svi kapaciteti na intenzivnom odjelu bolnice. Civilna zaštita je 2 kilometra od centra grada pripremila “terensku bolnicu” pod šatorima, da se pripremaju za liječenje laganijih slučajeva, koji će se pojaviti. 

Tako, već sedam dana živim zatvorena u kući u nevjerovatnj tišini. Danas imam osjećaj da živim u nekakvoj mirnodopskoj opsadi. Izvini što ovako govorim, jer znam šta ste preživjeli u ratu u Sarajevu.

Kroz prozor čujem da prođe jedan auto svakih pola sata. Rijetke osobe koje su na ulici, šetaju pse. Preko noći vlada duboka tišina i sve je pusto. Kao da je nestao cijeli grad…

Ja sam inače dobro. Imam hrane, imam odličnu internet vezu, tako da ja i moja kćerka (koja se vratila kući 25. februara iz jedne međunarodne škole, koja će biti zatvorena do 14. aprila) možemo ili raditi ili pratiti školske online lekcije. Mi smo privilegirane… ima druge djece koja ili nemaju računar na raspolaganju (jer tata i mama moraju da rade) ili nemaju dobru mrežu. 

Stalno se čujem sa porodicom iz prijateljima iz Italije, Slovenije, Hrvatske i Bosne Hercegovine. To me drži i oduševljava. Do suza su me ganule boje italijanske zastave na Vijećnici.  Hvala vam!

Šaljem vam poruku da se držite, ali da se držite i strogih mjera. Nemojte se rukovati, držite barem metar odstojanja jedni od drugih, nemojte izlaziti iz kuća ako ne morate, izbjegavajte mjesta gdje ne možete imati distancu. To će vam pomoći da što manje ljudi bude zaraženo, što manje ljudi u bolnici.

Danas iz Italije stižu i dobre i loše vijesti. Ozdravilo je 369 osoba, ali se povećao broj umrlih, skoro 1.800, veći je i broj zaraženih, više od 20.000. 

NA VRH

Podijeli članak na