Mnogim građanima Sarajeva 2. maj 1992. godine zauvijek će ostati u sjećanju. Tog dana, Jugoslavenska narodna armija pokušala je da zauzme zgradu Predsjedništva BiH. Osujećena je u tome i stoga mnogi ističu da je taj dan bio presudan za odbranu BiH.

Tog dana zarobljen je prvi predsjednik Predsjedništva RBiH, rahmetli Alija Izetbegović sa delegacijom koja se vraćala sa mirovnih pregovora iz Lisabona. Sproveden je u kasarnu Lukavica, te zadržan do razmjene koja se desila 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici.

General JNA Milutin Kukanjac ponudio iz opkoljene komande da se njemu i ostalim vojnicima omogući izvlačenje u zamjenu za Izetbegovića. U dramatičnim pregovorima, vođenim između članova predsjedništva BiH Ejupa Ganića i Stjepana Kljujića sa generalima JNA, koje je predvodio Vojislav Đurđevac, dogovoreni principi razmjene. Pregovori uživo emitirani na RTV BIH.

Drugog maja 1992. godine opsada Sarajeva, koja je do tada bila prikrivena, postala je očigledna. Zapaljena je i izgorjela i zgrada Glavne pošte u Sarajevu. Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana, Sarajevo je bilo pod opsadom, koja je trajala 1.460 dana.

Razlog zbog kojeg se drugi maj 1992. godine smatra ključnim u odbrani zemlje isključivo se temelji na tome što je agresor spriječen u zauzimanju zgrade Predsjedništva BiH. Pripadnici JNA koji su se stavili na stranu agresora imali su cilj u potpunosti izolovati glavni grad i zauzeti sve ključne tačke. 

Tako su od jutarnjih sati intenzivirani napadi na ključne ustanove, a granatirani su Pošta, Elektroprivreda, RTV dom, kao i repetitori koji su se nalazili na Humu.

Međutim, pojavio jedan otpor, spontan, ne ideološki, ne politički, pa ni nacionalni, nego otpor najobičnijih ljudi, građana, mladih, koji su u patikama išli da brane Sarajevo.