Nusret Sivac, jedan od dragocjenih svjedoka Haškog tribunala, gdje je svjedočio i na suđenju Radovanu Karadžiću, podsjetio je na svom Facebook profilu na današnji dan uPrijedoru 1992. godine.
Sivac je radio prije rata u Stanici javne bezbednosti u Prijedoru, a potom u dopisništvu TV Sarajevo. Svjedočio je i o najsvirepijim zločinima u logoru Omarska, gde je i sam bio zatočenik, kao i njegova sestra, jedna od najpoznatijih logorašica Nusreta Sivac, prijeratna sutkinja u Prijedoru.
Sjećanje podijeljeno danas na Facebooku ujedno je i odlomak iz knjige "Kolika je u Prijedoru čaršija", čiji je autor Nusret Sivac. Riječ je o, kako autor navodi, zapisu za nezaborav.
- Prijedor, 30. maja 1992.godine. Stari grad u plamenu. Oko podne je. Svu tehniku sa kojom raspolažu-četnici su usmjerili na Stari grad- simbol prijedorske čaršije. Bombarduju ga iz tenkova, topova, minobacača, reških mitraljeza. Gore u plamenu stare bosanske kuće koje su dugo odolijevale zubu vremena i preko koji su prošli mnogi ratovi, poplave, bure i oluje. Stare "šeperuše"- naspram moderne ubilačke mašinerije srpske vojske. Veliki plameni jezici i crni oblaci dima dižu se visoko iznad prijedorske čaršije.
Nestaju u plamenu kuće starih čaršijskih porodica Rešića, Hergića, Beganovića, Cipranića, Crnalića, Hrnića, Suhonjića i sa njima dokazi da je nekada na ovim prostorima živio muslimanski narod. Preko mosta na Bereku kod Ljetne bašte prelazi velika tužna kolona ljudi, žena i djece - praćena do zuba naoružanim srpskim vojnicima iza kojih idu vojni transporteri i tenkovi. U koloni stare i bolesne ljude voze u kolicima ili tačkama. Na početku kolone Ale Mušić nosi bijelu zastavu i svi ljudi u koloni oko ruku imaju bijele trake koji obilježavaju i duboko ponižavaju jedan narod.
