Pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane 4. juna 1993. godine u rejonu Nove Bile napali su na „Konvoj spasa“ koji je prevozio hranu, lijekove, odjeću, obuću, novčane donacije... stanovništvu Tuzlanskog okruga.  

Tom prilikom ubijeni su Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić, Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića nije poznata kao ni još tri osobe koje su bile u konvoju. 

- Konvoj je brojao 146 kamiona, 9 kombija, 20 putničkih automobila i 2 sanitetska vozila. To je kolona od nekoliko kilometara, a dozvola za prolazak dobijena je na sastanku sa komndom HVO-a u Splitu. Međutim po dolasku u Rankoviće, mjesto kod Nove Bile, dogodio se napad, ubistva i pljačka „Konvoja spasa“ – kaže Sinan Alić, predsjednik Fondacije „Istina, pravda, pomirenje“.

Zločin se dogodio u zoni odgovornisti Maranika Jurčevića, koji je tada bio vojni tužitelj HVO-a, a kasnije, kao što znamo, bio je i glavni tužitelj u Tužiteljstvu BiH.

-To je čovjek koji sve zna o ovim zločinima. Svako ko se bude bavio ovim zločinina morat će pokucati njemu na vrata. On je po hijerahiji u to vrijeme bio četvrti čovjek HVO-a – navodi Alić.

Predmet o zločinima je na relaciji tužilaštava u Sarajevu, Zenici i Travniku. Procesuiranja odgovornih za zločin i izvršitelja zločina nema uprkos činjenici što postoje brojni dokumenti, svjedoci i što su tragična događanja zabilježile kamere Hrvatske televizije i BBC-a.

- Za druge zločine je odgovarao Milivoje Petković i on je u Hagu osuđen na 20 godina zatvora. On je tog 4. juna 1993. godine bio u selu Rankovići, u transporteru UNPROFOR-a i zna šta se događalo. Da su istrage otvorene na vrijeme, vjerujem da bi i ovaj slučaj dobio sudski epilog. Ovako porodice ubijenih čekaju na pravdu već 27 godina – zaključuje Sinan Alić.