Na današnji dan 1992. godine dogodio se ratni zločin na Bikavcu u Višegradu. Zajedno sa zločinom koji se dogodio 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina koji su se desili tokom rata protiv Bosne i Hercegovin.

Kako ističe predsjednik Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Edvin Kanka Ćudić, "Bikavac nas podsjeća na surovost bosanskog rata iz koje je izrasla Republika Srpska. Entitet se danas brani šutnjom, te na taj način nagrađuje sve zločine, pa i Bikavac". 

- Zbog te šutnje, osuđeni smo na stalno podsjećanje na događaje iz juna 1992. godine. Pionirska, Bikavac, Uzamnica i Vilina Vlas nam govore o karakteru zločina na području Višegrada. Sistematski zločin istrebljenja nesrpskog stanovništva je uspješno okončan bratskom pomoći dobrovoljaca iz Srbije i Rusije. Ta finalna verzija se danas vidi i osjeća u jednonacionalnoj strukturi stanovništva tog grada, spomenicima četnicima, Draži Mihailoviću i ruskim dobrovoljcima, te hotelom Vilina Vlas kao turističkom ponudom Republike Srpske, naglasio je Edvin Kanka Ćudi.

U višegradskom naselju Bikavac, na samom istoku Bosne i Hercegovine, u avliji Mehe i Derviše Aljić danas će biti obilježena godišnjica "žive lomače", gdje su pripadnici vojske i policije Republike Srpske zatočili, a potom zapalili više od 70 bošnjačkih žena i djece.

Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana. Jedina koja je preživjela ovaj zločin jeste Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za zločine u Višegradu suđeno je i pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini.